Newspaper Page Text
gfftAtfPAGE 2. "RADNIČKA BORBA", & "Workers' $2JO 91.00 k. P«u *o ine MID oroj bin Struggle" Publisktd Evert Tkurtđaf by the PRETPLATA STAJE: £OQu9 ZA INOZEMSTVO: $2.50. NAŠE PARTIJSKO STANOVIŠTE. 3čcijalistička Radnička Partija nikada ne CMS.itpa od istine, da bi stvorila prijatelja, ni ne promašuje udariti tf eabludm, Ši st\ rila neprijatelja. Sa čvrstom verom u konačnu pobedu, ona •d. »rojim putem, nepokolebana slabićskom tež oj.-a za privremenom korišću. Ona uvek radi otvoreno i pošteno, veruj uči, da će, u neustraši voj nezavisnosti, jedinstvo njene svrhe, kojim je nadahnuta, osvojiti, na kraju krajeva, pošto vanje i poverenje onih, koje cilja skopčati u jeoao klasnosvesno, navalno telo. Njena propaganda se ne sastoji samo u pro svećivanju, već i u organizovanju radničke kla se za osvajanje vlasti, za potpuno obaranje ka pitalizma. Dok se ta zadaća ne izvrši, ona će stajati kao stena, budna i pažljiva, juri ništa. CILJ PLJAČKAŠA. Zaklele su se "đemokratije" Sjedinjene Države i Britanija da neće »na javnost izda ti svoje r^tne ciljeve. Churchill je bio nekoli ko puta upitan u britanskom parlamentu da u ime svoje vlade kaže šta je ratni cilj Veli ke Britanije, ali on ćuti i ne daje odgovora. Neki dan su i Roosevelta pitali da on u ime svoj 2 vJade kaže šta ciljaju "đemokratije" sa svetom učiniti nakon rata, ali on im je odgo vorio, prvo treba da "đemokratije" pobeđe, enda ćemo govoriti o miru. Ne samo da svoje *ane ciljeve taje "đemokratije" nego to isto čine i fašističke zemlje. Od svih vlada kapi talističkih zemalja samo japanska vlada je pod pritiskom bila prinudjena da vrlo skučeno otkrije svoje ratne ciljeve. To behu nervozni poslanici u japanskom par'amentu koji nateraše članove svoje vlade da odgovore na pitanje, šta je fcilj japanske inostrane politike. I vest od 25. februara, iz Tekija javi ja da je Matsuoko, ministar ino stranih dela japanske vlade, dao sledeči odgo vor na pomen u o pitanje: "Iako je teško voditi stvarne političke a u skladu sa proglašenim idejama." reče Matsuoko. "ja verujem da bela rasa mora us tupiti Okeaniju Azijatima," koja je "1.200 mi lja od severa do juga i 1.000 milja od istoka do zapada." i "mora postati mesto za naselja vanje azijatskog naroda." Ovaj odgovor je ne jasan američkim državnicima, jer geografski tovmin Okeanija jeste vrlo neođređjen u naj širem smislu on obuhvaća: Malajaziju. koja uključuje Malajsku, u kojoj se nalazi čuveno mesto i .tvrdjava Velike Britanije, Singapora "Filipinska Qstrva, koja pripadaj« .Sjedinje nim Državama ostrva koja se zovu Istočna Indija, a koja pripadaju Holanđiji Australa zijtt, koju sačinjavaju -Australija, Papua Ostr vi, Tasmanijsko Ostrvo i sva druga manji ostrva južnog Pacifika, kao što su New Zea land i Havajska Ostrva. I kan što se vidi, po- Džepna Biblija i i i— KRISTIJAN ŠTAMPAR. snaesta knjiba romana Eugene Sue-a: "Tajne naroda" ili "Istorija jedne proleterske porodice kroz vekove. Priča o Šesnaestom Stoleću. U dve knjige. Knjiga I. Si originalnog francuskog na engleski: Daniel De Leon. Sa engleskog na jugoslavenski: L. Petrovič. Molite se za duše u'ČistiMštu sutra u Manastira Sv. Dominika. Praštanje će da podigne svoj presto. Molite se i darujte za siromašne duše u čistilištu. S jedne i druge strane kola idjahu četiri kaludjera, ?nabdevena dugim pozlaćenim drškama sa staklenim fe ona menuti geografski termin obuhvaća mnogo vi še hiljada milja nego što Matsuoko reče da O keanija obuhvaća. Možda je on namerno spo meirtio manji obim prostora nego što Okeani ja stvarno obuhvaća da bi stavio "demokrat ske" vlade u neizvesnost kao što njihovi zva ničnici priznaju da su. Ali sledeča Matsuoko .va izjava, koju učini u vezi sa prvom citira nom izjavom, još neizvesnije ostavlja "demo kratske" zvaničnike, on reče: "Ovaj predeo ima dovoljno prirodnih sred stava za izdržavanje izmed ju 600,000.000 800,000.000 naroda." I on, sa dobro poznatim imperijalističkim izgovorom, opravdava ovaj zahtev sa "Ja verujem da mi imamo prirodno pravo da se tamo naseljavamo." A "demokrat ski" zvaničnici znaju da čitava Okeanija ne može izdržavati šest do osam stotina miliona naroda. Neka se Matsuoko igra sa geografskim terminima i sa geografskim merama koliko god hoće jer.ono što on traži a neće đa otvo reno kaže jeste da cela Istočna Azija, uključu jući Kinu, Inđo-Kinu, Tajland (Siam), Istočnu Indiju, tojest, "Aziju Azijatima" ili bolje je reći Aziju japanskim pljačkašima. Oni to tra že da bi pograbili svo bogatstvo tog velikog dela sveta i da pljačkaju stotine miliona siro mašnog sveta, đa ih što brže mogu pretvore u moderne najamne radnike, i šta mislite ka kve snove mora da snuje japanska kapitalis tička klasa pri pomisli na mogućnost izrablji vanja stotina miliona jjotencionalnih najam nih robova. U takvom slučaju japanska kapi talistička klasa bila bi najmoćnija i sa vrlo jeftinom robom bi mogla da istisne sa drugih svetskih pijaca ostale, sada velike, kapitalis tičke zemlje, da ih pretvori u vazale. I ovo ja panska kapitalistička klasa traži radi većeg profita i,, još većeg zarobijivatija svetske fad nićke klase. Nije to samo pljačkaška japanska kapita listička klasa koja traži dobar komad sveta da bi postepeno ili brzo pograbila ceo svet za svoje iskorištavanje. Nemačka traži "novi po redak" da sve evropske zemlje, uključuju ći i Britaniju, uspostave nacističku političku vladavinu, koja će biti sve vazalke Nemačke, drugim rečima, kao što Japan traži Okeaniju^ tako i Nemačka traži celti Evropu, da bi ko načno osvojila ceo svet. I Hitler to traži radi većeg profita svoje kapitalističke klase, r3đi većeg izrabljivanja svetske radničke klase. Pa nisu to sama Japan i Nemačka koje traže pomenutu podel u sveta radi svojih gad nih profitaških ciljeva, nego tu je i Velika Britanija. Iako taj piutokrata i imperijalista, Churchill, neće da otkrije ratne t&jne svoje pljačkaške vlade, ti rogovi vire iz "demokrat skog" džaka. Vele da se u francuskoj nalazi britanska "peta kolona" veštija od nemačke "pete kolonije". Churchill traži smaknuće Hit lera i Mussolini-a, on to traži da bi se na nji hovo mesto uspostavila vlada, predstavnička ili diktatorska koja bi bila pod palcem vlade pljačkaške kapitalističke klase Velike Britani je, da bi tako sve te evropske zemlje ona iz rabljivala sa ciljem da ostale dve trećine sve ta, metne pod svojom dominacijom, političkom, finansijskom i industrijalnom. I ona sve to traži radi većeg profita i većeg zarobljivanja i izrabljivanja svetske radničke klase. Pored Japana, Nemačke i Velike Britani je imamo i ovu najveću kapitalističku zemlju na svetr.»Inostrana politika Sjedinjenih Drža va je donekle otvorena, jer je Predsednik Roo sevelt nekoliko jasnih izraza izustio iz koji ti se dalo razumeti da će se njegova vlada tru diti da za američku kapitalističku klasu pot puno zadobije zemlje Južne Amerike. Već se ona hvali da je trgovina ove zemlje sa Južnom Amerikom za 1940. bila 50 po sto veća od lO.'iO. I, naravno, ona se trudi da još više poveća tr govinu sa tim zemljama tekuće godine. Da Rooseveltova vlada š'r sigurnije osvojila sve pijace drugih pljačkaških zemalja u zemljama Južne Amerike ona daje njima zajam setina miliona dolara, kao na primer, dala Argentini stotinu moga preklinjanja. i bi od de što je i deset miliona do njerima na vrhu, na kojima isto behu namolovane na mučenju. Za kolima idjaše veliki broj drugih domini kanskih kaludjera, koji na svojim glavama nošah u liko srebrno raspeće. Kaludjeri niska glasa pojahu sle deči tužni psalam pokajanja: "De profundis elamavi ađ te. Domine Domine, exaudi voćem meam. Fiant aures tuae intendentes In voćem deprecationis meae!"* Dok povorka prolažaše, svakog puta bi se iznova lamala, na kraju pogrebne pojanije, jeka zvoncadi i čegr taljki. 'Najzad, u pozadini idjaše još jedan odred strelaca. A za povorkom idjaše masa odrpanih ljudi i žena, sve ci nička i čak lupeška lica gotovo sama noćna tumarala, ako ne gore. Ovi držahu jedno drugo za ruke, pojahu, krštahu se i vikahu: "Slava Svetom Ocu!" "On nam šalje oproštajna pisma!" Iz crev.-i zcinljinife dozivah tebe, n, Oowpo'' O, Gospi uf poslušaj gla« moj. Neka iriB tv«»je bile grtove la slnfcnj« »I,- A N I K A O A lara na zajam da bi je za sebe predobila. A nećemo pogrešiti ako kažemo, da je i cilj a meričke kapitalističke klase da ona postane gospodarem sveta nakon rata, jer se oseća da će ona biti najjača ekonomski i finansijalno da ratom istrošene aemlje pretvori u svoje vazale, uključujući i Britaniju. Tako tfiđimo da su ciljevi svih velikih ka pitalističkih zemalja jednako grabežljivi. Zaš to studenti naučnog socijalizma dolaze do tak vog korektnog zaključka? Zbog toga što oni znaju jednu nepobitnu činjenicu, da način proizvodnje i način razme no produkata odredjuje temelj svih društvenih uređjenja. U svim pomenutim kapitalističkim zemljama proizvodi se za razmenu, radi pro fita, a ne za upotrebu, radi koristi čovečan stva. A takva proizvodnja predpostavlja neu mitnu društvenu pođelu na klase, gospodars ku i ropsku kapitalističku i radničku klasu. Prva prisvaja sve što poslednje proizvede i za proizvedeno bogatstvo joj dade samo toliko od njenog proizvoda bi se u životu održala ra di daljnjeg izrabljivanja. Takav način proiz vodnje zahteva veliku pijacu na kojoj da se unovči izrabljeni "višak vrednosti." I ona ka pitalistička zemlja koja jx)d svojom dominaci jom ima veći đeo sveta sa ogromnijim stanov ništvom, ima veći đeo te svetske pijace i si rovog materijala. U sistemu u kojem se, tako rekuć, munjevitom brzinom koncentriše bogat stvo u pojedine ruke sve manjeg broja vlada juće klase, lakomost za sve većim bogatstvom nema granica. Kao što jedna firma datog es papa vodi borbu protiv svih drugih firmi istih espapa da od njih sa legalnim, a nekada i ne legalnim, sredstvima otme njihove pijace, da ih primora da se u pola i manje cene njoj pro dadnu ili da potpuno bankrotiraju, a ovo i je ste istorfja trustova, tako se kapitalistič ka klasa jedne zemlje trudi da istisne kapita lističke klase drugih zemalja i đa ih pretvori u svoje vazale^ sa ciljem da od njih putem zakona prometne vrednosti, što brže može, ot me njihovo bogatstvo, da tako jedna kapitalis tička klasa jedne zemlje postane gospodarem sveta, koju sačinjava jedna šal« parazitskih pljačkala piutokrata. Ali istorija ćovečanstva se ne kreće po vo lji pripadajućeg sistema proizvodnje i njego ve pljačkaške klase, nego, u stvari, na ovom stupnju istorija se mora kretati usuprot volji tih razbojnika koji ciljaju da u lance okuju ceo svet, svetsku radničku klasa ako se želi da sa čovečanstvom vlada napredak kao što to be se slučaj do danas. I zbog toga što revolucio nar zna da je u čovečanstvu duboko us-iđjen nagon za đalnj« nap^lovanje, a kapitalizam vuče čovečanstvo unazad on ima čvrstu veru u sposobnost i mogućnost moderne radničke klase, koja je još zavedena, da će ona jednog i to brzog dana otvoriti oči i sa mnjevitom br zinom izvršiti korenitu društvenu promena da bi tako donekle nadoknadila izgubljeno vreme. Radnička klasa mora usvojiti što pre sa vet Socijalističke Radničke Partije ako želi da preduhitri pljačkašku klasu od ostvarenja nje nog razbojničkog cilja. Svet se nalazi pred ras kršćem: jedan put vodi neopisivom ropstvu i nazađku, na kojim stoji natpis: kapitalizam, fašistički ili "demokratski" na drugom stoji natpis: Socijalizam, koji vodi potpunoj ekonom skoj i socijalnoj slobodi i neopisivom ku čovečanstva. Radnička klaso: do tebe stoji kojim će se putem čovečanstvo krenuti. Otvori oči i budi sigurna da ćeš izabrati pravi put put ko jeg ti preporučuje S. L. P. od kada ona posto ji pola borbenog veka. TRAŽE "INDUSTRIJSKI MIR". Kao što je poznato, i usuprot velike šovi nističke propagande, obvijene sa razviknnom "nacionalnom odbranom," sa kojom duše ve pro napred se listička klasa trudi da natera radnike da se ne bune protiv veće kapitalističke eksploata cije, tojest^ da ne štrajkuju, radnici, gđe god im «e rkaže prilika, bore se protiv \cće eks kapita "Trebamo ih!" "Neka je blagosloven!" ploatacije objavljujući štrajkove. Ovo se ni ma lo ne svidja kapitalističkoj klasi i ona se tru di da iznad je put sa kojim se može uspostavi ti kapitalistički "industrijski mir*. Razni kapitalistički pisci su se dali na po sao da svojim gospodarima, plutokratima, uči ne uslugu Ka mogućim sugestijama i planovi ma za postignuće "industrijskog mira." Rubri kaš Scripps-IIoward žurnalistićkog sindikalis ta, J. W. Love, pokušava da iznadje formulu za postignuće tog cilja i spominje nekoliko mogućnosti: Da se obezakone štrajkovi u( in dustrijama koje rade na porudžbinama "naci onalne odbrane," ali on primećuje, "ovo bi na teralo radnike da rade protiv svoje volje." Dru gi način bi bio da se radnicima udovolji nji hova tražnja, tojest da im se poveća najamni ca. Ali ovo bi, veli Love, povećalo cene muni cije, veći vladin deficit, i bi povečalo cene ži votnih namirnica, što bi proizvelo više štraj kova i nikad kraja industrijskom neredu. Sa trećim planom, izgleda da je Love udario u žicu na koji način se može uspostaviti kapita listički, odnosno, fašistički "industrijski mir." Zbog toga što je taj plan "jedinstven" citira mo ga u celosti. Veli Love: "Treći način bi bio da se nateraju radni ci da prisilno plaćaju junijsku članarinu. Ovo bi osiguralo poslove junijskim labor liderima i ako se uz to oni bi u dovoljnoj meri ime novali za članove raznih komisija i odbora, o ni bi bili u stanju da kontrolišu radnike. Sva ki onaj I radnik koji bi protestirao bi se na u lici našao. Ovako bi se uspostavio radnički front, koji bi bio efektivan kao što su svi tak vi frontovi u Evropi." Izmedju tih uzvika belin izmen jivane grube i čak bezobrazne pošalice. Ipak rulja nosaše utisak u veren ja u najžalosnije praznoverice. Veliki broj stanovnika ku ća podignutih na mostu otvarahu svoje prozore pri pro lazu povorke neki od ovih pobožno padahu na kolena kod svojih prozora. Pošto povorka prodje i šum se udalji, Kristijan opet zatvori prozor svoje sobe i reče svojoj su pruzi još tužni ja glasa nego pre: Vaj, izgleda mi da nam ova povorka samo zb sluti. Ne razifmem te, prijatelju moj. Bridget, videla si sliku na proviđu kola što ih ti kaludjeri opkoljavahu. Ona predstavlja duše u čistilištu, kako se previjaju u plamenu. Dominikanski kaludjeri, ko jima Papa poveri da prodaju pisma za potpuno opi'ošte nje grelja, takođjer prodaju otkup duša u bolu. Svi koji to veruj u u bed jen i su da posredom novca mogu iztrgn li ti iz plamena čistilišta ne samo bliske rođjake ili prija telje za koje drže da su podloženi takvoj muci nego i o ne koji su im strani. Zar ne mogaše i Herveda pomisli u sebi: "Sa zlatom što ga ukradem od svoga oca, biću u stanju da otkupim dvadeset duša pedeset duša iz čiš tilišta?" Prema gornjem planu britanska plutokra tija je postupila, u glavnome, ako ne u svim detaljima, jer nam nije poznato da li radnici britanskih junija prisilno plaćaju svoju Čla narinu ali plaćali oni prisilno svoju člana rinu ili "svojevoljno" činjenica je da nad nji ma, bar do sada, u glavnome britanski junij ski fekeri. imaju kontrolu, a koje je u dovolj nom broju britanska plutokratija postavila na razne odgovorne položaje sa kojih oni mogu uspešnije držati radnike pod svojom fekers kom kontrolom. Ne trebamo gubiti iz vida či njenicu da je britanska plutokratija našla za shodno da diktatorsku moć dade jednom od njenih poručnika u "radničkim" junijama fekeru Bevinu. "Taj Love-ov, "treći način" jeste Indus trijalni Feudalizam, jer on sam reče "Svaki onaj koji bi protestirao bi se na ulici našao." Ovaj "treći način" odlazi mnogo daleko, dalje nego što možda i sam buržoaski rubrikaš, koji ga sa primedbama preporučuje, misli da odla zi. Njegovo spominjanje "labor fronta" jeste zloslutno. Sa odsustvom labor fekera, ali sa prisustvom gangstera, u Nemačkoj se nalazi takav labor front, takve junije u kojinja rad nici prisilno plaćaju članarinu, a ako se na dje da neko protiv toga protestuje, on se ne baca na ulici nego u "koncentracione logore," gde se muči bez da ga ostali svet može posma trati u njegovoj agoniji. Kada bi mogla ame rička plutokratija da takav "industrijski mir" uspostavi, ona bi sagradila dovoljno "koncen tracionih logora" za sve nezadovoljnike. Da je cilj američke buržoazije da sputa američku radničku klasu sa lancima Industri jalnog Feudalizma, u tome nema nikakve sum nje. U stvari to je cilj kapitalističkog "indus trijskog mira." Protu štrajkaški projekti u Kongresu sa kojima se cilja obezakonjenje štrajkova, što bi značilo da bi se radnici za konski natera li da protiv svoje volje rade, je ste najjasniji dokaz kojim pravcem buržoaski vetar đuva. Knudsonova nada, da će C. I. 6. na površini izbaciti dovoljan broj treniranih vodja, fekera, koji će moći sigurno držati rad nike pod svojom kontrolom, slaže se sa Love ovim "trećim načinom" u principu. Onda se ovom treba dodati namera vlade u Washingto nu da se uspostavi još jedan "posrednički od bor" u kojem bi ušli pet labor fekera, pet ka pitalista i dva "vidna" političara na vrhu tog odbora, koji bi takođjer jedan od njih "pred BROJ 10. NO. 10. stavljao" rad, a drugi kapital. Svrha ovog no vog odbora bi bila da iskoristi u potpunosti 85 federalnih "izmirača" rada i kapitala tj., da spreci sve preteče štrajkove. Radnici bi bi li primorani da svoje tužbe protiv većeg nasr taja kapitala podnesu ovom odboru, koji bi ih "uzeo" u obzir i odlučio uvek u korist kapita lističke strane, bacajući dovoljno prašine u c či izrabljenih radnika da su te odluke dobili odobrenje i od pet "predstavnika" rađa u tom odboru. Ako radnici ustanu protiv odluke od bora, oni bi se proglasili da su "izdajnici" do movine, rušitelji "mira" fekeri na vrhu ju nija bi im oduzeli čartere, drugi junijski ske bovi bi njihovo mesto zauzeli, i štrajkuju ći radnici bi bili besposleni, a država ih bi mogla kazniti globom i zatvorom. Ta da bi oni tako "disciplinovani," ako pojedi načno nadju posla, bili vrlo mekani i bi se po koravali odlukama tog novog "posredujućeg odbora." Ovako ili onako, buržoazija se trudi da još više zarobi radničku klasu jer inače ne može uspostaviti "industrijski mir." Drugim rečima kapitalistički "industrijski mir" znači veće zarobljivanje radničke klase od strane buržoazije, uz pomoć fekera ili sa zakonskim naredbama. U svetu u kojem besni rat. gde se svestra no ljudska krv lije i bogatstvo, proizvedeno sa znojem ljudske patnje, jer najamno ropstvo jeste mućenje, ruši u svetu gde se na njego voj grbači popela mala šaka razbojnika i siše krv radnog naroda, u kojem je svo bogatstvo u rukama plutokratije, u kojem je skoro svo stanovništvo ekonomski obespravljeno, u ko jem mil ioni skapavaju od postepene gladi u sredini izobilja u takvom društvu njegov rečnik nepoznaje reč "mir." Klasni rat i impe rijalistički ratovi jesu život, normalni život o vog abnormalnog kapitalizma. Industrijski mir se može uspostaviti samo tada. kada sa pozornice ljudskog života nesta ne izrabljivanja najamnog ropstva, proizvod nje za profit, a ne za društvenu korist ka da se obori kapitalizam, poslednji predstavnik vladavine privatne svojine, koji nepotrebno neopisivo muči celo čovečanstvo, i kada se na njegovim ruševinama uspostavi Socijalistička Industrijalna Republika Rada, u kojoj će svo bogatstvo pripadati, posredom Socijalističkih Industrijalnih Junija, ćelom slobodnom čove čanstvu, u kojoj će jedini cilj proizvodnje biti što više izobilja za uživanje svih korisnih čla nova društva. Vri« se lako može uspostaviti pravi in dustrijski i socijalni mir. Plan takvog mira nalazi se u revolucionarnim principima tak tikom Socijalističke Radničke Partije, ali bur žoazija neće takav industrijski mir jer on bi značio njeno uništenje, i ona prirodno, traži onakav "industrijski mir" koji će značiti mu čenje i uništenje radničke klase. Zbog toga ako se zaista želi sveopšti mir, njega može uspos taviti samo radnička klasa uz pomoć saveta i vodstva marksističke nauke utelovljene u duši i srcu Socijalističke Radničke Partije. U redove S. L. P. svi ljubitelji mira i radničke slobode! Rudarska, željeznička, tkačka, gradjevi narska i sve druge industrije: svaka od njih će biti, bez obzira na bivše političke medje. sastavni deo toga novog centralnog autorite ta, čija je brzoručna gradja .podignuta prošle nedelje u Chicagu. Gde bude zasedavao Glavni Izvršni Odbor Industrijalnih Radnika Sveta, tamo će biti prestonica naroda. Kao lake kuće od karata, što ih deca prave, tako će se stro poštati i postojeće političke uprave srezova, država, pa i grada na samoj reci Potomacu, a njihova mesta zaiizeće centralni i podložni u pravni organi industrijalnih sila zemlje. Oče vidno je, dakle, da ne "sastav" političkog po kreta, nego sastav ekonomskog pokreta je do rastao zadatku: da "uzme i drži" upravu nad proizvodnom đelatnošću zemlje, jedinom stvari, koju je vredno "uzeti i držati". Ne govori više, Kristijane, ne govor! više! uz viknu Bridget sa jezom ne govori više! Jaoj, moje se sumnje skoro pretvaraju u sigurnost ali naglopie kidajući i slušajući u pravcu vrata sobe. ona đometnu niska glasa: Slušaj slušaj. Muž i supruga ućute. U sredini duboke noćne tišine čuju neki šum što zvučaše kao prekidano šibanje tela. Kroz Kristijanov um sevnu jedna misao dade znak svoj supruzi da se ne miče uze lampu i tiho otvori vrata što vodjahu drvenim stepenicama, po kojima se idjaše na prvi sprat. Oslanjajući se na stub od prisiona, a rukom zaklanjajući lampu, Kristijan vide gde Herve, koga bez sumnje probudiše jeka zvoncadi i čegrtaljki povorke, kle či na podu, samo u košulji i čaksirama, i grubo discip linuje svoje bokove i pleća korbačem sa čvorovima na kraju. Lemaše sebe tako žarkim zanosom da ne prime ti blizinu oca mu na stepenicama, i ako svetlostT lampe bacaše svoje zrake u donju dvoranu. Sa suzama u oči ma, Bridget idjaše za svojim mužem na nožnim prstima. On oseti drhćuću ruku svoje supruge na ramenu mu cu šapat bolnih reči kroz njen jecaj: Oh, nesretno dete! Hajdmo, draga moja suprugo: trenutak je ljan da od našeg sina dobijemo ispovest. (Nastaviće se.) i povo \n\n iOUTB SLAVONIAN OFFICIAL ORGAB of the SOCIALIST LABOR PARTY »•»nth Slavonian S. L. P. Federatioa 8413 St. Clair Av«„ Cleveland, Oh*o. B. PRINTING Phone: ENdicott 086» One Year Half Tear H-00 Single Copy ....- •«. vrt as Second-Class Matter at Cleveland, Ob Jo. Post Office. February 8th, 1910. Daniel De Leon.