Newspaper Page Text
i.- KB** Kakay je ovo prosperitet. Ptše: S. Crnović. Radnička klasa Amerili ^pet je doživela neke vrste prosperi tet. Prema buržoaskim vestima mnog^ industrije doatigle su sto po sto stepen proizvodnje. Dok su i druge gradske industrije sa svim' blizu toga. Mnogi radnici opet dobiše posao i ako još ima miliona radnika koji se nemogu ni sada uposliti. U nekim grana ma industrije dobivena je već nominalna povišica plate, što će se, verovaltno, isto na skoro pos tići i u ostalim industrijama. Dokle sve bude teklo ovako, i možda još malo "bolje," američka radnička klasa će se "zadovolja vati" sa postojećim ropstvo« i iz rabljivanjem. Ali prosperitet u današnje vre me je nešto sasvim zavodljivo, nesigurno i ndtrajno. Ovo nije normalan, niti konstruktivan pro speritet. On vodi društvo direkt no u katastrofu. On je već, u ko liko ga imamo, rezulttat katastro fe, to jest, današnjeg rata. Rani ji prosperiteti su se bazirali na svojoj prirodnoj osnovi na ekonomskom progresu društva, na daljnjem razvitku proizvodnje, na postignuću novih pijaca, otkri vanju novih svetova i uspostav ljam ju puteva za te nove svetove itd. Ovakvi prosperiteti su bili normalni, razumni i prilično trajni. Danas stvari stoje sasvim druk čije. Danas imamo raitni prospe ritet. Tvornice i rad u opšte kre ću se punom parom i u drugim zemljama, na primer, u zemljama Velike Britanije, u Francuskoj, Italiji, Ne&ačkoj itd. Ali tamo "prosperitet" ima nešfto drukčiji oblik nega što ga ima ova zemlja. Tamo se radi punom parom ali skoro bez ikakve plate, i to pod vojničkom puškom. Dakle, radi se za rat, za razaranje društvenih dojbara i tekovina, koje su veko vima gradjene, te za ubijanje lju di, žena i dece. To je dakle samo ubilački prosperitet. U Engleskoj od početka rata pa do sada radnici su plaćali 30 po sto od svoje najamnice za držav ne troškove, a sada oni plaćaju 50 po sto za istu svrhu. Tako sto je stvari manje više i u drugim ratujućim zemljama. Od one nad nice sto se radniku dade oduzima se pola za državne ratne troško ve. Sjedinjene Države još nisu do toga došle, ali idu u tom pravcu. Ovde se već govori, i prvaci već preporučuju Kongresu da usvoji zakon sa kojim će se povećati po rezi na dohodak. Preko radija •nam rekoše neki dan da će iduća godina skoro platiti sve ogromne ratne troškove. To sve skupa zna či da će se i na radnike natova riti veliki deo, to jest, da će rad nici biti primorani davati od svo je najamnice političkoj državi sve veći deo. A ako ova zemlja udje potpuno u rat, u kome se već delimično nalazi, tada će po svoj prilici biti uspostavljena opšta vojna konskripcija i nad in američki "prosperitet" nam nas procureti kroz usta i oči, kroz no« i uši. Tada ćemo morati raditi ta korekuć za dolar na dan, kio voj nik u prisilnoj vojnoj službi, iza ledja će nam stajati vojnik sa pi'škom u rukama. Pored tpga. budući da današnje ratovanje iz iskuje silni ljudski rad, pošto, pored razaranja skupo stvorenog ratnog materijala, razaraju se i tvornice, transportacija, k uč e i putevi itd., tako će se brzo osetiti nedostatak radnika i radno vre me će biti produženo na deset, dvanaest ili šesnaest sati dnevno, a dani sa pet na sedam nedeljno. Kada nas sve ovo postigne, onda možemo uzviknuti da imamo pravi prosperitet! I to takvog kakvog ljudska istorija ne pamti. Oa je već samoubilački prosperitet. Dakle, proizvodnja radi raza ranja. Ne manje od 50 po' sto a možda i više od svega stvorenog bogatstva će uništiti. Eto, to je budućnost koju nam kapitali zam nosi. Pored toga, što će mi lioni radnika izginuti na fronto vima i drugi milioni na radu po tvornicama, još ćemo morati ra diti što više sati i što više dana za platu što najniža može biti, da bi tako omogućili još već« ubija nje ljudi i još veće razaranje sve ga što je kroz stoleća stvarano. To je, kao što vidimo, vrhuna, današnje kapitalističke civilizaci je katastrofa čovečanstva! Oni koji se vesele ovom "pros peritetu", zaista ne znaju kuda ih on vodi. Pa ipak postavlja se pi tanje: Mora li zaista tako biti? Ne bi li se to moglo sve izbeći? Naravno da bi. Uzroci ratova bi se mogli uništiti, putem uništenja kapitalističkog društvenog ure djenja. Kapitalističko društvo ne može da se razvija i da u miru opstoji. Ono je danas reakcionar no i razorno. Svaki dan opstanka' kapitalizma znači ogroman broj žrtava na strami radnika. Radnici po ćelom svetu mogu i moraju da se organizuju i da iz vrše proletersku revoluciju. Ovaj akt treba da se izvrši, u ovoj zemlji, putem osvajanja i razara nja političke države kapitalizma. Ali budući da se postojeća poli tička država ne može osvojiti i razoriti bez nužne sile u rukama! radničke klase, zbog toga tu silu treta stvoriti, a ta sila je Soci jalistička Industrijalna Junija. Ona bi putem preuzimanja sveae maljske industrije prisilila kapi talističku klasu na kapitulaciju. Proleterska reorganizacija druš tva bi bila izvršena i nastalo bi novo doba. život bi tekao glatko i mirno bez ratova. Tada se ne bi više proizvodilo za profit i obogaćivanje pojedi naca, već za uživanje svih koris nih članova društva svega što se ima na raspoloženju. Tada niko ne bi poželio niti bi bilo ikakve potrebe da se pregaze i pokore nekoji drugi narodi. Ceo svet bi živeo u miru i zadovoljstvu. Tek tada bi bio ostvaren pravi i ra zumni prosperitet, tojest, prospe ritet u kojem bi par sati dnevno? rada omogućilo obilan i vrlo ego^ dan Ž'ivot i uživanje za sve. Dakle, "Proleteri svih zemalja ujedinite se, vi nemate ništa da izgubite osim lance i svet da do bijete." Nap red za ostvarenje Socijalis tičkog Društvenog Uredjenja. Sa zajedničko# kon certa. U nedelju 13. aprila, naš Ogra nak i mesna Sekcija održali su dosta uepešan zajednički konce rat. Poseta je bila dobra, Ovoga puta su nas posetili drugovi iz Grensburgh, Pa., Pittsburgh, Pa-, Akron, O., a iz grada New Yorka posetio nas je drug A. M. Orange, Drug Pirinčin, Nacionolni Or ganizator, preporučio je pcseti duštrijam* Tnad' radnicima, j! dru*a Orange-a. Poslednji je odr kud smo onda pristali! Tada ćet žao pozdravni govor kojeg je ma- sa oduševljenjem saslušala i sa velikim odobravanjem primi i»,a. Koncerat programa su oboga tili Emil rečni i svirci, Miss Madge toth, pevačlca, i drug Ru žić, a svi su iz Akron, O. Da bi prjfeod ovog koncerta veći simpatičarka Mary Brozović iz Toronto, O., darovala je $2.00, a simpatičarka Cveta Mrvoš, ta Jcodjer iz Toronto, O., reče nam: "Evo druže ovaj dolar naime ino ga imen-dana. Za bolju svrhu ga ne bi mogla nikada dati nego za' potporu našeg klasnog oslobodje nja, da bi nam cvetala budućnost zasnovana na oslobodilačkom, principu S. L. P," Svim prilagačiiHM sivojpomti i učesnicima našeg programa, ime Sekcije i Ogranka, hvala. Afera je u najboljem redu z?" vršena, a njen rezujtat beše i Čist prihod od $103.43. dojaaaik. ("Daily People", 23, Jap. 1906,) Jednostavno je posmatrati kako jevaindjelje Socijalističkog Indus tri jalnog Junionizma pokreta za koji je prorokovano da je pok renut kao mrtvo-rodjenče i o kome čovek vremena nia vreme čuje primedbu: da je stvarno mrtav grabe njegovi vrli neprijatelji i vrli elementi, Čiju propast ovaj pokret oglašuje. Je li to slučaj o nog najvišeg oblika laske, koji jedan čovek može podariti dru gom: IMITACIJA? Ne ideli mož da ta pojava dublje, ne znači li ona OBRAĆANJE i nije li ona, kao takva, znak za odobravanje? Daleko od toga! To je pesma sire ne, koja smera da obmami u pro- past. Jedan primer toga je jezik, kojim govori "Journal/" United Mine Workers of America, mamac Civic Federation za radne ruda re. "Journal" izjavljuje, da Uni ted Mine Workers veruje u Indus trijalizam i da je ona organizova na na tome načelu. To je lažna izjtava. "Industrijajycanj"if Jam "kapi talizam", kao ni "socijalizam", u kratko, kao ni ikoja druga ustano va, ne sastoji se 9a,mo iz jedne stvari, niti čak iz jednog skupa stvari. "Industrijalizam", kao i "kapitalizam", kao i "socijalizam" itd., jeste jedno celo, čija je suš tina jedan princip, a čiji »u svi spoljni oblici pojave toga jednog središnjeg principa, kome su sve spoljne pojave podložene i koje gA sve skupa ilustruju. Kapitalizam se, na primer, ne sastoji samo iz privatnog vlasaiš* tva potrebnih stvari za proizvod nju. Ako bi takvo vlasništvo bilo odredjujuća crta i osobina kapi talizma, onda je kapitalizam vla dao u danima kmetstva. Kmet beše vlasnik svojih alata, feudalni vlas telin beše vlasnik zemlje: dve Piše: V. Milic. Četvrtak, dan Prvog Maja, je označen sa crnom brojkom u ka lendarima. To znači da je to ni dan. Tvorničke sirene će zviž dati kao obično na odredjeno vre me za signal da donosimo sve ju radnu snagu kao žrtvu na oltar Boga Profita. Taj dan u ničem se neće razlikovati od ostalih rad nih dana. Dnevne novine, kao i radio, ništa nisu objavile o kak voj značajnosti ovog dana. Ali ovaj dan je označen sa cr venom brojkom u našim radnič kim kalendarima. Radnici celog sveta prisvojili su si taj dan kao simbol solidarnosti radnika svih nacija i vera. Taj dan označuje proglas radničkog jedinstva pro tiv nacionalnog šovinizma i ter skog fanatici zrna. »*t «s u o s Industrij alizam. potrebne stvari zia. proizvodnju. I- pak, to ne beše kapitalizam. Kapi talizam je onaj društveni sistem, pod kojim je alat proizvodnje (ka pital*) narastao do tako mamut ske veličine, da klasa, koja mu je vlasnik, vlada kopnom i morem kao despot, do koga ne može doći koga ne možie svrgnuti s prestola konkurencija, te koji stalno umno žava broj svojih robova, najam nih robova, time sam regrutujući sile, koje će ga oboriti i gurnuti civilizaciju napred ka Socijalistič koj Republici. To je kapitali zam ne jedna ili niz prividno kapitalističkih pojava. Tako je i sa Socijalizmom. On se ne sastoji prosto u obaranju privatnog vlasništva bilo koje ili svih potrebnih stvari života. Ako bi takvo obaranje privatnog vlas ništva bilo Socijalizam, onda bi nekadanje obaranje privatnog vlasništva vojnih siia i sadašnje državno vlasništvo istih bilo Soci jalizam. Očigledno je, da to nijt Socijalizam. Jedan ud ljudskog bića nije ljudsk^ bić^' Socijalizam je onaj društveni sistem, pod kojim se potrebne stvari proizvodnje na laze pod vlasništvom, kontrolom i upravom naroda, od naroda i za narod, te pod kojim je, sledstv no, budući uništen uzrok politič kog i ekonomskog despotizma, klasna vladavina dokrajčena. To je Socijalizam ništfc. manje od toga. Tako je opet i sa "Industrija!iz mom". On se ne sastoji u uteri va nju štapom nekoliko blisko »red nih zanata u jednu industriju. A ko bi to biLo "Industrijalizam", onda bi, doista, Mitchellova orga nizacija, koja drži na okupu neko liko struka Čak ni sve struke koje rade neposredno u i okolo r'udnika, ali koja je samoupravno telo koja je telo, koje ima.svoje F*roleterslci Prvi Maj. Revolucionarni proletarijat «*-j log sveta će taj dan da dostojno' proslavi u granicama svoje mo gućnosti. Osokoljavajući zvukovi radničke himne Internacionale će se razlegati u svim jezicima. Odr žati će se javne skupštine za do kaz kapitalističkoj hajdučiji da proletarijat nije napustio svoju klasnu borbu, nego da će je jo? žešće razviti do konačne pobede socijalizma. Ovoj proslavi se pridružuje i Socijalistička Radnička Partija Amerike, šta više, ito je baš bio delegat Socijalističke Radničke Partije Amerike koji je predložio na Internacionalnom Socijalistič kom Kongresu u Parizu, u julu 1889., da svetski proletarijat us voji Prvi Maj za svoj praznik. Uprkos što radnici celog sveta MAY DAY—1941 (Nastavak 4a 2. strane.) šake na vratovima svih drugih struka i industrija, ostavljajući ih sve na cedilu svakoga puta, kad su pod kapitalističkom vatrom koja je telo, koja drži da su ka pitalistički pljačkaši i ^pljačkani najamni rob braća, uzajmnim interesima i koja je, kao rezul tat svojih prirodjenih načela, telo koje cilja neprirodnom zadatku uspostavljanja "harmoničnih od nosa "izmedju Baera i njihovih žrtava, rudara, onda bi, doista, takvo čudovište, kao što je Mitche llova organizacija, sa svojim kapi talističkim vlasnicima rudnika kao sekretarima-blagajnicima junije, bila primerak Industrijalizma. To sigurno nije Industrijalizam. In- S dustrijalizam je onaj sistem^eko nomske organizacije radničke kla se, koji poriče da su rad i kapi talistička klasa braća koji priz naje neugušivu prirodu sukoba iz medju njih koji uvidja, da se ta borba neće, jer se ne može, dokraj čiti dok se kapitalistička klasa ne zbaci s ledja radništva koji priz naje, da je pqvreda jednog radni ka povreda za sve i koji sled stveno, i s ovim ciljem u vidu, or gan izu je CELU RADNIČKU KLA SU u JEDNU JUNIJU, koja ima samo takve ogranke, kakve njiho vi respektivni zanatski alati zah tevaju, da bi se hrvali kao JEDNO TELO za neposredno olakšanje stanja svoga članstva i za njego vu eventualnu emancipaciju kroz obaranje kapitalističke klase, nje ne ekonomske i političke vladavi ne. 9«će kapeli na glavi nije zbog toga žena, biće s bradom ni je zbog toga čovek, niti je vuk u jagnjećoj koži jagnje. Socijalistič ka Industrijalna Junija s pošto vanjem odriče srodstvo s predu zećem Belmontovog radničkog po ručnika, Mitchella. Prvi Maj kao avaj praznik. ovde u Americi se prema zakonu "slavi" prvi ponedeljak u septem bru kao "radnički" blagdan tako zvani Labor Day. Zašto to? Ot jkuda ta razMka? Razlika se sastoji u tome Sto Prvi Maj i Labor Day nisu isti simboli što prvi predstavlja so lidarnost radnika celog sveta, a drugi predstavlja ruglo od rad nika. Prvi Maj se slavi uz parolu klasne borbe, a Labor Day uzvi suje laž o bratstvu izmedju rada i kapitala. Prvi Maj su radnici sami prisvojili, a Labor Day je nametnut po kapitalističkoj klasi. Razlika izmedju značaja Prvog Maja i Ijabor Day je ista što i razlika i&medju socijalizma i ka pitalizma, revolucije i reakcije. Mi pozivamo radnike da se pri- Workers—with nekoliko meseci održao je govor Premijer Engleske. Win ston Churchill, u kome je osim drugog rekao, da on nema ništa da obećava narodu Engleske dru go nego krvi, znoja i suza, i za tu ga izjavu ovdašnje buržaoske novine slave kao hrabrog i odluč nog državnika. Krivnju za sta nje koje ga je primoralo da učini tako grozno priznanje on baca na Hitlera, a Hitler je nazad ne koliko godina govorio nemačkom narodu šta bi on sve za njih mo gao učiniti kada bi samo on imao neke delove Rusije ali da su mu za sada potrebniji topovi nego nemačkom narodu putar, a za da našnje užase po svetu on krivi Churchilla opet, i sada nama iz gleda kao da su se medjusobno dogovorili i došli do sporazuma da se uzajmno okrivljuju i grde a neka se radnici i jedne i druge zemlje uzajamno uništavaju na veliku slavu i zadovoljstvo svo jih gospodara. No ima jedna po slovica koja kaže: "Ako me je dared prevariš sram te bilo ali ako me dva put prevariš sram da je mene." Zato je eto nužno za nag, članove radničke klase, koje već po drugi put u jednom poko lenju pozivaju da se žrtvuju i ginu za "slobodu," "otadžbinu," "đemokratiju" i druge takve o trcane fraze na jeziku naših kako ih naziva i redja Vaša Pela gić Izjelica, gotovana, sab ljaša, maintijaša i gulikoža, da ne nasednemo na njihove laži o Pet. Ta svi se još dobro i predobro sećamo onih lepih obećanja prvog svetskog klanja, kojeg su krstili imenm, "RAT za dokrajčenje svih ratova," a znamo i koliko se od onda vodilo ratova manjih ili većih čas u jednom delu sve ta čas u drugom, dok jedva pro dje 20 godina od završetka pobe donosnog rata za "demokratiju," i već nas opet pozivaju da spasa vamo trulu kapitalističku demo- Prvi Maj, glasnik obnove. fNastavak sa 1. strane.) dayini kapitalizma i privatnoj svo jini u opšte. I, tada ćeaio mi ovu dolinu plača, bijede a mizerije pretvoriti u zemaljski raj sreće i izobilja. Budući mjesec Maj simboliše budjenje i obnove žavota u pri rodi, medjunarodni revolucionar li pokret koji ima da obnovi ži vot u društvu proglasio je Prvi Maj medjunarodni radnički blag dan da podstrekne radničku klasu u borbi i svoju si dužnost, te da .e u skladu toga organizuje. Za to najamno roblje na akciju lok još ima vremena. Raskinimo lan ce ropske i proslavimo obnovu života u društvu i prirodi. Da se jednom iz milijuna grla slobodnih ljudi i žena prolomi Da živi Prvi ?Jaj! Da živi Proleterska Revolucija! druže nama, da zajednički dostoj no proslavimo Prvi Maj u onom duhu kojem je on namenjen. U onim mestima gde će naši Ogran ci ili Sekcije prirediti prvomaj ske skupštine ili druge javne a*'t re, treba radnici da masovno po sete. Svaki radnik koji nosi na sebi jaram najamnog ropstva du žan je da tome prisustvuje. U o nim mestima gde naša Partija ne će moći da održi svoje skupštine i sastanke, naši članovi trebaju da se upute na agitaciju. Proširi vati ideju revolucionarnog socija lizma, isticati klasnu borbu j-este najdostojniji način proslave Pr vog Sudac se interesirao 4a prošlost optuženotga. "Jeste Ji već bili kažnjeni?" Optuženi: "Da zbog ^cu^apja na zabranjenom mjestu". Sudac: "A poslije itoga?" Optuženi: "Nije&aflp se ,vi*e k,u pao". »BO/ M. NJ. 18. Krvi, znoja i suza. Piše: F. Rani. kratiju. Na mesto ftaftaftHT Kal zera imamo u Nemačkoj "gang stera" Hitlera, a na mesto Wilso na imamo ovde Roosevelta koji se ističe kao pobornik demokrati je, samo je malo za čudo kako de mokrata preporučuje kod svojo kuće iste one mere koje je "agre sor" uveo kod svoje: prisilnu voj nu službu, veliku stajaću vojsku, mornaricu i avjjatiku, ogromno naoružavanje. Da će Roosevelt promašiti zbog istog razloga kao što je promašio i Wilson u to sumnje nema, a razlog zašto je Wilson promašio i zsšto će Roose velt promašiti jeste što se ni pr vi ni drugi nisu odlučili i zauzeli da unište ekonomske protivredno sti u današnjem kapitalističkom društvu, Jtoji su stvarni uzrok za krv koja se proleva, znoj koji je probio i suze koje se rone danas kao i one u prošlosti a i u budućnosti, dokle god bude po stojalo klasno društvo. Te ekonomske protivrečnosti u današnjem kapitalističkom druš tvu jesu u glavnom, prvo, privat na svojina nad sredstvima pro izvodnje potrebna ćelom čovečan stvu za život drugo, proizvodnja za prodaju i profit i treće izrab ljivanja radničke klase. Uništavanjem prava na privat nu svojinu, uništava se i želja američkom "narodu" engleskom "narodu" kao i nemačkom "naro du" a i svima drugim "narodi ma" tj., kapitalističkoj kl-asi tih narodnosti da grabe i otimaju od manjih i slabijih naroda zemljiš ta a same njih da podčinjavaju. Prestajom proizvodnje za pro fit i prodaju uništava se konku rencija i sledstveno, jagma za pi jace. A sa završetkom izrabljivanja radničke klase, prestaće i svako drugo potćin javan je čoveka nad čovekom. Stvarne usiove za ugodan i sre tan život naš i naših potomaka buduće sagradili smo mi i na ša klasa kroz vekove prošle sa krvlju, znojem i suzama našim, jer to nam je do sada bila naša sudbina kroz vekove, a sada na nama, na radničkoj klasi sveta stoji da me dozvoli viadajućoj, kapitalističkoj klasi da u zadnjim danima svoga opstanka razori i uništi sve ono što je uzelo vekova, rvi, znoja i suza naše klase da sagradi i stvori. Kada jedna vladajuća %)asa do dje do toga stupnja da nema niš ta drugo obećavati radničkoj kla si doli topova na mesto hrane krvi, znoja i suza na mesto Slo bode, Jednakosti i Bratstva, on da je sigurno kucnuo čas za pro menu u tome društvu, ne iz pu kog prkosa nego ž& grube nužno sti samoodržanja svojega života svoje budućnosti. Pedeset godina Socijalistička Radnička Partija upozoruje rad ničku kasu na opasnost koja je nas eto sada zatekla, i za celo to vreme mi smo pokazivali na duž nost koja radničku klasu čeka. Zbog raznih razloga, na neopisivu štetu i žalost celog čovečanstva, naš neprekidni poziv radnička klasa nije mogla čuti i njomu se sretno odazvati. Ali ono što ni smo mogli postići u prošlosti to ćemo postići u budućnosti, jer će našu lepu reč podupreti surovost kapitalističke klase zlškovluk koji će pomoći da radnička klasa ove i svih kapitalističkih zema lja čuju spasonosni glas S. L. P., koja poziva i pozivaće dogod bu de u životu radničku klasu de ae pravovaljano organ izu je: u ovoj zemlji, politički i ekonomski, da osvoji i razori političku državu i da osvoji, drži i .kreće sve alate proizvodnje u korist celog Bes klasnog Društva. U nadi da će ov« bsfifci zadnji Prvi Maj kojeg preživljujemo u najamnog ropstvu, pod kapitaliz mom, i da ćemo ga u buduće sla viti u Slobodnoj Zajednici drugo va i drugarica društvenom Ai red jen u dostojnog današnjeg čo večanstva kličem: Živeo PRVI MAJ! \n\n Steuben v iII«, O. Send it to deserved Obllvioa as a structure out-of-date— Government of Men, no longer needed to sup-! press a class, Will fade out like snow in su&shiae* wiiea Revolution comes to pass. Daniel De Leon. Teach that true Industrial Unions wt$l over—be the frame Of the New Administratftto in the Future Or der's name. The Industrial Republic of Labor then will be A Society of all forever Free!