Newspaper Page Text
STRANA 2. PAĆti Workers* 1 "RADNIČKA BORBA^ & Struggle" PRETPLATA STAJE: Va godinu §ola godine Jedan broj $2.00 $1.00 ZA INOZEMSTVO: $2.50. NASE PARTIJSKO STANOVIŠTE. Socijalistička Radnička Partija nikada ne odstupa od istine, da bi stvorila prijatelja, ni kada no .promašuje udariti u tabluđu, da W W stvorila neprijatelja. Sa čvrstom verom u konačnu pobedu, ona ide svojim putem, uepokolebana slabićskom tež njom za privremenom korišću. Ona uvek radi otvoreno i pošteno, verujući, da će, u neustraši voj nezavisnosti, jedinstvo njene svrhe, kojim je nadahnuta, osvojiti, na kraju krajeva, pošto vanje i poverenje onih, koje cilja skopčati u jedno klasnosvesno, navalno telo. Njena propaganda se ne sastoji samo u pro svećivrtnju, već i u organizovanju radničke kla se za osvajanje vlasti, za potpuno obaranje ka pitalizma. Dok se ta zadaća ne izvrši, ona će rta jati kao stena, buds* I pažljiva, ne ustupa jući ništa. DAN NEZAVISNOSTI. "Mi držimo, da su ove istine samooče da su svi ljudi rod jeni jednaki da su oni obdareni od svoga Tvorca izvesnim neo tudjivim pravima da med ju ovima jesu ži vot, sloboda i težnja za srećom da se za osi guranje ovih prava uprave uspostavljaju medju ljudima, koje crpe svoje pravedne fhoći iz pristanki} vladanih da kad god bilo koja forma uprave postane razorna po ove svrhe, pravo je naroda da je izmeni ili uniš ti, te da uspostavi novu upravu, polažući njen temelj na takvim načelima i organ izujući nje ne sile u takvom obliku, koji im .izgledaju na vero vat ni ji da će čuvati njihovu sigur nost i sreću. Doista, obazrivost će nalagati, da davno uspostavljene uprave ne budu me njene zbog lr.kih i prolaznh uzroka i otuda je svekoliko iskustvo pokazalo, da su ljudi vise naklonjeni da trpe. dok se zala trpeti mogu, nego da pribave sebi pravdu uništava njem oblika, na koje su priviknuti. Ali kada dum povorka zloupotreba i uzurpacija, koje nepromenjivo idu za istim ciljem, pokažu narmeru da ih potčine apsolutnom despotiz mn, njihovo je pravo, njihova je dužnost da sebe snabdu novim čuvarima svoje buduće sigurnosti." Odlomak iz Proglasa Neza visnosti. Na 4. jula navršiće se 165. godišnjica, zavisnosti" ove zemlje. Taj će se dan i ove go dine "slaviti," formalno kao dan sadašnjosti ali u stvari sa sa slavljenjem 4. jula, slavi se prošlost, jest, prošlost, jer političke slobo šti le 1776. behu teško skopčane sa ekonomskim pr likama koje behu prilično jednake za sve ta đa.lnje sretnije stanovnike ova zemlje. Američka Revolucija beše logična posledi ca odnosa posedstva originalnih trinaest ko loi ja. Njihovi stanovnici u glavnome posedo va .e zemlju i sredstva proizvodnje. Ali Velika Britanija i usuprot ove očevidne činjenice, kc ltradiktorno nastavi sa svojom političkom Džepna Điblija i 1 i— KRISTIJAN ŠTAMPAR. Šesnaesta knjiba romana Eugene Sue-a: "Tajne naroda" ili "Istorija jedne proleterske porodice kroz vekove. Priča o Šesnaestom Stoleću. U dve knjige. Knjiga I. Sc originalnog francuskog na engleski: Daniel De Leo*. Sa engleskog na jugoslavenski: L. Petrovič. Iininimiiiii nap* oo Moj otac postupi kao čestit čovek to je sve ali ako ti apsolutno stojiš pri tom da sebe smatraš za dužen ni.ma, tvoja uzvišena pomoć u ovom slučaju biće još jedan dokaz tvoje zahvalnosti. Ali još ti ne rekoh sve, vredni Kristijane. Ustupajući, bez sumnje, osećanju de likatnosti, nisi me zapitao u čiju korist zamolih »krovište kod tebe. Gon'jeai iovek je dostojna tvoga prijateljstva on je apostol, Majstor-Estienne treba li da znam- više? Ne odivajući ti tajnu, koja nije moja, osećtm se slobodm da te izvestim e je gonjeni čovek najhrabriji bđ apostola Reformacije. Uslugu koju mi činiš dugujeifc dominacijom usvojivši sve strožije zakone pro tiv kretanja američkog stanovništva. Ona je neprekidno sve više napadala američko sta novništvo jer se bojala da će ono jednog dana ustati i razoriti njenu autokratsko-imperija lističku vladavinu neprijatelja tadašnjeg radnog hftroda ove zemlje. Reakcija može sa mo privremrio da diktatorski vlada, jer kad tad ekonomski činioci moraju iz sebe na po vršini izdati takvu revolucionarnu silu koja u prah i pepo satire reakciju. Američka Revo lucija jeste živi dokaz ove tvrdnje. U takva vremena, kada reakcija sve više besni, jer gubi ekonomsku podlogu za njeno vladanje, poradjaju se ljudi koji sačinjavaju revolucionarnu četu predvodnicu i koji njena rešenja neustrašivo oživotvaraju. Ne beše vrlo lako ni američkim revolucionarima, iako oni posedovaše zemlju i sredstva proizvodnje, da se bore za nezavisnost ove zemlje, odnosno, za Američku Revoluciju. Oni su imali jakog neprijatelja svud unaokolo, preko mora i sa severa, koji beše moćan, jer britanska imperi ja beše tada u svom cvetanju. I nije čudo da je Dr. Franklin rekao delegatima Kongresa nakon što.on i usvojiše čuveni Proglas Neza visnosti, "Gospodo, sada se svi moramo držati zajedno (hang together) ili ćemo viseti poseb no (hang separately)." I ti potpisivači Pro glasa Nezavisnosti, koji "beleži jednu epohu u ljudskom rodu, epohu, koju je Marx u kratko sumirao u iskazu: da je on i samo on zazvonio propast feudalizma u evropi...." (De Leon), imali su da riziku ju i svoja imanja u slučaju poraza. Jedan od tih revolucionarnih potpisivača Proglasa Nezavisnosti beše mili oner po imenu Charles Carroll iz Carroltona, koji je svoje ime potpisao zajedno* sa mestom u kojem stanuje da se ne bi mislilo da je to neki drugi "Charles Carroll," jer jedan od potpisivač u toj čuvenoj dvorani primeti da takvih imena ima mnogo. Američko stanovniš tvo ustade da podupre sve potpisivače Prog lasa Nezavisnosti i, kao što je poznato, sa veli kim požrtvovanjem radnog naroda neprijatelj se pobedi i stanovnici ove zemlje dobiše sve. I dok je većina stanovnika nakon Američ ke Revolucije uživala jednakost prilika da ku je svoju sreću ili nesreću dotle je svako slav ljenje 4. jula bilo slavljenje sadašnjosti, čak do 1848., vele nam, da su 90 po sto stanovnika ove zemlje posedovali svo zemaljsko bogatstvo. Danas stvari stoje sasma drukče nego što behu za vreme i malo nakon Američke Revo lucije. Ogromno stanovništvo ove zemlje radnička klasa ekonomski je potpuno obes pravljeno. Ono je tegubilo i sećanje na eko nomsku nezavisnost. Vele nam, da samo 10 posto stanovnika poseduju svo zemaljsko bo gatstvo, vrednog posedovati, kao što su krup ne industrije svih grana proizvodnje i trans portacije. To znači da 90 po sto stanovnika zrvise od 10 po sto stanovnika vladajuće kapitalističke klase. Danas vlada slično stanje u kojem se nalazilo američko stanovništvo uoči Američke Revolucije. Radnička klasa, ili većina stanovnika ove zemlje, proizvodi, pomo ću prirode, svo društveno bogatstvo, kojeg po moću zakona političke države prisvaja legitim no parazitska kapitalistička klasa, koja ni jed nu jotu vrednosti ne pridonaša ogromnom pro izvedenom bogatstvu. I kao što se Velika Britanija bojala da će protiv njene autokratske vladavine ustati ame i k o s a n o v n i v o 1 7 7 6 a k o i s o z o straha da će radnička klasa ustati protiv ne pravednog izrabljivanja kojeg nad njom vrši kapitalistička klasa, poslednja usvaja i prepo ručuje jednu za drugom reakcionarnu meru direktno uperene protiv radničke klase. Danas politička vladavina kapitalizma sa oružanom silom lomi štrajkove radnika koji se pomoću njih pogrešno bore "-a život, slobodu i težnju za srećom," samo zb toga što oni traže malo veći đeo ogromnog ogatstva koieg samo oni proizvode. Danas se po naredbi kapitalističke političke države, služeći tako najboljim intere sima razorne kapitalističke klase, u glavnome ći samo tvojoj ličnoj privrženosti, budući da tebi, vajući skrovišts mom prijatelju, jog nije izvesno da li se sla žeš s njegovim idejama. Tvoj dobar postupak je diktovan tvojom ljubavlju prema meni i mojima s moje strane, ja s^d uzimam na se dug zahvalnosti prema tebi i tvo jima. A jednom pri ovoj stvari.— doda Majstor Estienne prodirna naglaska dozvoli mi, Kristijane, da ti otvore no iznesem svoje misli odnosno tvoga sina. Poslednjih dana više puta govorasmo o brizi što ti je on zadaje dvostruko sažaljevam tu okolnost ja očekivah velike stva ri od Herve-g. Pored mehaničkog dela naše veštine, u kom-se odlikuje, razvio je raznovrsnost inaklonosti u dru gim pravcima. Njegovo prerano znanje, njegova izuzetna rečivost, sve te osobine ga svrstavaju, po mome miš ljenju, medju malen broj ljudi kojima ie sudjeno da sjfc je u svakoj karijeri koju prigrle': Napokon, što još više podiže u mojim očima Herve-ove umne sile, to je dobro ta njegova srca i valjanost njegova kVin'ktgra. Ali u zad nje vreme mu navike postaše neredovne u njegovoj ne kadanjoj ljubaznoj, otvorenoj i druževnoj naravi izvrši se promena. Dos*, se ustezah da mu dopustim da nazre bol koju mi njegovo vladanje prouzrokova. U sredini sve ga toga, mislim da zadrža neku ljubav i štovanje prema meni. Bi li me ovlastio da s njim imam jedi n ozbiljan i očinski razgovor? Mogao bi da ima koristan učinak. "R A & k I K A O 11 A* proizvodi za razaranje a ne za unapredjenje čovečanstva i to pod hipokritskim izgovorima za "napredak" čovečanstva. Danas ce ceo svet ski kapitalistički sistem nalazi u takvom sta nju da bez krvoprolića nije više sposoban da se •održi. Danas smo postigli onaj stupanj forme vladavine na kojem je ona postala "razorna po ove svrhe," "život, slobodu i težnju za srećom," na kojem je "pravo naroda da je izmeni ili u ništi, te da uspostavi novu upravu, polažući njen temelj na takvim načelima i organizuju ći njene sile u takvom obliku, koji im izgleda ju najverovatniji da će čuvati njihovu sigur nost i sreću." Tako se smerićko stanovništvo radnič ka klasa još jednom poziva da se reši lju o n e i a e a k o i i e e n o i o a n o n o ću o e a a o u n o e k o n o s k i o bespravi, otimajući mu osnov nezavisnosti i pretvarajući ga u najamne robove. I makar ko liko nam izgledalo ila je reakcija svesilna, u pamtimo da se ona najviše napreže samo onda kada je hvata smrtni strah da će je potla čene klasa sa prestola svrgnuti. Ako je američko stanovništvo imalo va ljanog razloga da na kocku metne sve u borbi protiv tadašnje reakcije (Velike Britanije) na zad 165 godina, danas američka radnička klasa ima još većeg razloga da ustane i da .sa vije vrat modernoj reakciji kapitalizmi'. I, ako su tadašnji revolucionari došli na poziv ljudskog progresa i pod rizikom đste izgfibe svoja imanja, mi smo sigurni da će se dovo ljan broj radnika, modernih revolucionara o đazvati pozivu napredka čovečanstva koji ih kroz usta Socijalističke Radničke Partije ne prekidno poziva da se pridruže njpnim redo vima i da šire revolucionarnu propagandu Socijalističkog Industrijalnog Junionizma da sa svojim neustrašivim nastojanjem predobi ju ceiii radničku klasu za njeno sopstveno os lobodjenje i da se tako cela radnička klasa m ganizuje politički i industrijalno sa svrhom da na ciivilizovani način obori varvarski kapitali zam, ispostavljajući "novu upravu, polažući njen temelj na takvim načelima i organizuju- njene sile takvom obliku, koji im izgledaju najverovatniji da će čuvati njihovu sigurnost i sreću" SOCIJALISTIČKU BESKLASNU INDUSTRIJALKU REPUBLIKU RADA. I kada će američka radnička klas i prog lasiti svoju ekonomsku i socijalnu nezavisnost tada će svaki Dan Nezavisnosti biti slavljen kao sretna i presretna sadašnjost dok traje sveta i veka. OPET "UJEDINJENI FRONT." Sastali su se "lideri-" američke Komunistič ke partije u gradu New Yorku da obave vrlo vj?žan posao! Nacistička Nemačka je napala Sovjetsku Juniju i mora se opet menjati "par tijska linija." Pre zlikovskog Stalin-Hitlerovog "nenaval nog pakta," pseudokomunisti svih "demokrat skih" zemalja zagovaraše "ujedinjeni front," "za demokratije protiv rata i fašizma." Dobro se sećamo kada je Stalinova vlada posredom Kominterne instruktovala komunističke posla nike francuskog parlamenta da ne glasaju pro tiv ratnog budžeta, ako neće da glasaju za nje ga. Sećamo se kada je Stalinova vlada opet preko Kominterne karala francuske radnike da oni trebaju zntti kada da štrajkuju i kada da ne štrajkaju.Tako ona opomenu francuske radni ke kada ovi hteše ići dalje od Blumovih refor mi možda do same Proleterske Revolucije. Sećamo se kada je Thorez, vodja francuskih Komunista javno i namerno Šetao ruku pod ruke sa Daladierom. Sećamo se kada su ovdaš nji Komunisti takodjer bili za američki mili tarizam i svakog koji je bio protiv naoružava nja oVe zemlje i koji su kritikovali Roosevelta i Novi Dil nazvaše "crnom reakcijom." \li sve to ode kao da nikad bilo nije kao da se ko munistička ljubav prema buržoaskim demokra tiiama potpuno ohladi kao da oni ukopaše "ujedinjeni front" u hladan grob. I Toliko su mislili pseudokomunisti da su se za navek resili "ujedinjenog ifronta da je njihovo jugoslavensko glasilo "Narodni Glas nik" tek nazad 20 dana, odnosno 10. juna, 19 41. godine reklo uvodnički: "U koliko mi zna mo mi smo se uvijek borili protiv kapitalistič kog izrabljivanja i opominjali smo protiv dola zećeg imperijalističkog pokolja, kojeg smatramo najveći zločin protiv čovječanstva." Ali pseudokomunisti su u stvari pažljivo postavili "ujedinjeni front" u "kooler" iz kojeg ga "lideri" na svom sastanku izvukoše i novo mu odelo dadoše, obrijaše ga i očešljaše ga i pred nama ga pokazuju kao novo-novcato stvo renje, tli marksističke oči vide u njemu isto strašilo, staru kapitalističku reformu, staru klasnu saradnju, stari šovinizam. Pre nego što su "lideri" imali pri ruci "predpostavljenu" "novu liniju" "Zig-Zag" Fos ter je preporučio da se sazove "internacional ni front" u korist Svjetske Junije. Ali budu ći da se svet deli na dve internacionalne klase kapitalističku i radničku prema tome, mi u postojećem društvu imamo dva internacional na fronta radnički i kapitalistički, čekali smo da budemo sigurni koji je internacionalni front preporučio "Zig-Zag" Foster i vele nam da on reče: "Vlada Sjedinjenih Država treba da razvije militarnu liniju ptrotiv Hitlera i da u svoji sve mere potrebne za pobedu nad Hitle roni pomoću Sovjetske Junije i ostalih sila de mokratija." čekalismo da dalnji "dogadjaji" ovo potvrde i dočekali smo i doznali smo da su povampireni "ujedinjeni front" pseudoko munisti nazvali "novim" imenom: "Ujedinjeni i narodni front protiv Hitlera i fašizma." Ali postoji jedna razlika izmedju starog i povampirenog, pokršćenog "ujedinjenog fronta." Stari "ujedinjeni front" se borio samo za refor me i beše "protiv rata" kto i "protiv" fašizma, dok "novi" "ujedinjeni front" propagira rat i to imperijalistički rat, "demokratski" protiv fašistirčkog imperijalizma. I Čujte neke od iz java Nacionalnog Odbora Komunističke par tije "Branite Ameriku i dajte punu pomoć Sovjetskoj Juniji, Velikoj Brituniji i svim na cijama koje se bore protiv Hitlera," pa i samom djavolu, rekoše krojači komunističke "nove partijske linije." Oni traže svu pomoć z Veliku Rritanijn koja ie krojila planove od 1917. samo kako đa se uništi Sovjetska Rusija kao zemlja revolu cionarne radničke klase, i koja drži celu Indi ju u potčinjenosti i koja je dala zatvoriti sve glavne vodje (one koje je mogla uhvatiti) Sve-Tnđijskog Kongresa rujveću kapitalistič ku imperiju izrabljivača i obespravljača radničke klase. Oni traže da branimo kapita lističku Ameriku, čija vlada se ne ustručava ni sa golim bajonetima niti sa skebovima đa ubije štrajkove radnika koji traže tek puku povišicu najamnice da bi tako mogli stići skakanje ceu* životnih namrinica. Ali ovo nije sve. Pseuđokomunistička "nova partijska linija" dalje izjavljuje: "Ne može biti mira za narod sveta bez pot punog razaranja Hitlera i Hitlerizma. Hitlerov fcšizam stoji kao najveći i najglavniji nepri jatelj naroda celog sveta." I komunistički "lideri" dalje rekoše da "Američki narod mora baciti svu težinu svoje sile i moći za poraz nemačkog fašizma." Drugim rečima, pseudokomunisti postaše od jednom najveći uškači imperijalističkog n.ta, odnosno, oni postage intervention isti i napadoše svog starog političkog prijatelja Wheelera i Norman Thomasa kao "srž pete ko lone," i to zbog toga što su oni izolacionisti. Soda se možemo nždati da ćemo opet čuti pseudokomujiističko veliko hvalenje buržoaske demokratije, i oni će opet sravnjivati Roose velta sž. neumrlim Lincolnom i kao što su "za boravili" "united front" za poslednjih 20 me seci, tako će oni "zaboraviti" da je ovo imperi ialistički rat i pnzivaće zavedene radnike da se !iiu za spas "demokratije." Hvala ti, Majstor Estienne, na dobroj ponudi. Mi lo mi je da sam u sti nju đa kažem e imam razloga da mislim da se od danas moj sin okrenuo boljim' mislima da je na njemu izvršena neka nagla i sretna promena, pošto Kristijan ne mogrše da završi svoju rečenicu. Gospodja Estienne, lepa mlada žena slatka i ozbiljna li ka, žurno udje u radionicu i, davajući svom mužu jedno otvoreno pismo, reče mu potresna glasa: čitaj, prijatelju moj kao što ćeš da vidiš, nema ni minuta da se gubi pa obraćajući se Kristijanu: Možemo li da računamo na vas Gospodjo, apsolutno i u svima stvarima. Nema više nikakve .suiwnje! uzviknu Majstor Estienne pošto pročita pismo. Možda će nam još veče ras kućs biti premetana idu za tragom moga prijatelja. Ja ću da otrčim po njega reče Gospodj Esti enne Kristijan i on će ctići pobočnom ulicom. Majtsor Estienne reče zanatlija svom poslo cu da bi se dvostruko osigurao, ja ću otići do kraja po bočne ulice da vidM da li je prolaz čist pregledaću ga potpuno. Idi, prijatelju moj nas ćeš naći u maleni dvo rištu sa gonjenim čovekom.. Kristijan ostavi radionreu, predj« malo dvorište, po vuče bravu na vrata što se otvari.hu na pobočnoj ulici i BROJ 27. N'O. 27. Pseudokomunisti vele: "Ne može biti mira za narod sveta bez potpunog razaranja Hitlera i Hitlerizma.", kao da je Hitlerizam osnova ne posledica svih zala koja muče moderno čove čanstvo. Neka nestane Hitlera i Hitlerizma, tojest, nemačkog imperijalizma, sa' svetom će vladati "demokratski" imperijalizam, onaj im perijalizam kojeg "nova partijska linij. pseu dokomun'zma danas brani i opet će ostati ne dirnut osnovni uzrok rata i radničkog izrab ljivanja kapitalizam. Pseudokomunisti pro pagiraju održanje kapitalizma a ne njegovo obaranje sa njihovom "demokratskog" imperi jalizma "novom partijskom linijom." Kakva li je grdna razlika izmedju pseudo komunističkog proglasa i proglasa pravovalja nog radničkog pokreta Socijalističke Radnič ke Partije koji glasi: "Mira ne može biti sve dotle, dok g.'ad i nužda more milione radnog naroda, a nekoli cina, koja sačinjava poslodavačku klasu, u živa sve blagodati života. "Izmedju radničke klase i poslodavačke klase nema ničega1 zajedničkog. "Izmedju te dve klase borba se mora voditi sve dotle, dok se svi radnici ne udruže kako na industrijalnom, tako i na političkom polju, te dok pomoću jedne industrijalne junije, a be prisa jedki jen ja ma kojoj političkoj partiji, ne uzmu i ne zadrže sve ono, što svojim' radom proizvedu." Naš program traži direktno, he: ikakvog vrdanja, obaranje kapitalizma, kl&snu borbu radničke klase protiv kapitalističke klase do potpune pobeđe prve, a ne kao što pseudokomu nizam preporučuje borbu jednog dela kapitaliz ma protiv drugog dela kapitalizma da so radnici kolju još više za interese krvoločne buržoazije. Milutin Bojić: VERUJIL Verujem sebi u dan iskušenja. Kad reć se tudja ispred mene stavi: Verujem sebi u dan razoren .. Pobeđnom pesmom smrt kad demon slav Verujem sebi u dane prezren ja, Pogrdnih reci val kada me plavi: Verujem sebi i snagom titana, Zaklapsm groblja iznurenih dana. Jer ne plažitti se leševji što vgjl^ "I mi smo hteli to, što ti bi hteo, No zaluđ božju iskru ljudi žele: Pa see 5 ped jaram kao i svet cee: Duge su borbe taj zakon zavele, A trnov venac sam je Gospod -plen. Verujem sebi. ne plašim se reči: Ja imam Boga, pred kim se ne kleč Verujem sebi u časove tame. Kad ječi tartar i kad bakar blj.je: Verujem u čas i pogrde same. Kad mi u lice -meje se i pljuje Verujem sebi u časove čame, Molitvom, koju moj Bog samo čuje. Dižem se iznad luciferskog besa, Čarobnih maga i satirskog plesa. "Premijer Lenin je veliki poštova oc Daniela De Leona, smatrajući ga najvećim od modernih socijalista jedinim posle Marxa, koji je išta dop rineo socijalističkom mišljenju. Lenin je ubedjenja, da će Industrijalna 'Dr žava', kako je shvatio De Leon, morati konačno biti oblik uprave u Ru siji." Izjava John Reeda. koji sada leži mrtav pod bedemom Kremlja u Moskvi, pred Nacionalnim Izvršnim Odborom S. P. 1918. izadje napolje. Prolaz nadie sasvim pust ,.{ kruia kraja ne beše ni jedne duše na vidiku. Ma đa bi noć, beše dovoljno svetlosti da se vidi podugo unapred. Uve rivši se da je izlaz siguran, Kristijan se vrati dvorišnim vn.tima, gde nad je Majstor Estienna, koji stiskaše ruku čoveka srednjeg stasa i obučenog u jednostavnu crninu. Majstor Estienne reče Kristijan svom poslo davcu— sokačić je potpuno pust: možemo izaći a da nas niko ne vidi. Zbogom, prijatelju moj reće Majstor Estienne drhćuća glasa gonjenom čoveku. Možeš se osloniti na svoga vodju kao na samog mene. Idi s njim i čini sve što ti on preporučuje za tvoju sigurnost. Neka nebo štiti tvoj dragocen život! Zbogom! Zbogom! odgovori neznani, koji kao da'ne bi manje potresen nego štampar rekavši to, po dje za Kristiijanotn. Pošto izadju iz soki.čića i neko vreme hodahu u pravcu Mosta Razmene, dva čoveka stignu do jedne kapije, kroz koju morj.đjahu da prođju da bi prešli Cour-Dieu. Na tom mestu im napredovanje uspori jedna komapktna masa ljudi, koju behu okupiieni blizu kapije, u čijoj sredini beše jedna obrt'.'ljka, kojoj bi namenjeno da sprečava konjma idolima da ulaze na trg. Medju svetinom se vidjahu mnogi stražsri. (Nastaviće se.) \n\n SOUTH SLAVONIAN OFFICIAL ORGAN of the SOCIALIST LABOR PARTY Published Every Thursday By The South Slavonian S. L. P. Federation 3413 St. Clair Ave., Cleveland, Ohio. B. B. PRINTING Phone: ENdicott 0262 One Year *2.00 Half Year »10° 5c. 5c. Single Copy Entered as Second-Class Matter at Cleveland, Ohio, Post Office, February 8th, 1910-