Newspaper Page Text
ŠTkANA S. if MM Jedna od tačaka koju "demokra tije'' ističu da se na njoj iz osnove razlikuju od nacista jeste ta da one neće tudje teritorije. A, kao što se otvoreno vidi, nacisti grabe svačije-teritorije. Ali ovde možemo primetiti "demokratijama" da i one otvoreno u ovom ratu gde god im se pruži prilika osvajaju tu dje zemlje. Na primer, Sirija pri padale Francuskoj. Sa grubom silom "demokratska" Britanija istisnu francusku komandu i eto je tamo gde tlači taj nesretni na rod. To je tudja teritorija. Tudja teritorija je i Abisinija. Tudja teritorija je Egipat", In dija i skoro cela Afrika, koje zem lje su sada sve posedi "demokrat ske" Britanije. Pa onda i ova naša "demokratija" zgrabila je u pro šlosti nekoliko teritorija tudjih zemalja i pružila se tako preko ce log Pacifika. Tako vidimo da su "demokratije'' ugrabile teritorije tudjih zemalja i da ih drže u pot činjenosti. A ni na tačci stepena tlačenja ne razlikuju se "demokra ti" od nacista, jer ma koliko da na cisti zarobe jednu zemlju oni neće moći tlačiti njen nesretni radhi na rod više ni duže nego žto Britanija tlači decenijama nesretni narod Indije. I te "demokratije" koje su u prošlosti grabile sve što su mog le, trude se da se prikažu kako one imaju veliko srce i neće, samo ako ne mogu, osvojiti tudje teritorije! Ovde nema ni osnovne ni formal ne razlike izmedju jednih i drugih imperijalista. I ovo je, treba da znamo, najjača "idejna" tačka na kojoj se "razilaze" dva ratujuća imperijalistička tabora. Da, oni se razilaze u tome koji će od njih pre zgrabiti koju nesretnu tuđ ju zemlju! i Start i "naft rttf. Stari i okoreli kapitalizam po delio se na đva ratoborna dela sada se izmedju njih vodi krvava borba. Milioni radnog naroda pa doše, milijarde bogatstva se ra zori i ubistvu i pustoši nema ni gde kraja. Glad i bolest muče narode ratujućih zemalja. Zima dolazi da sa svojim zmrzavanjem pogorša već nepodnošljivo stanje tog nesretnog radnog naroda. Jedan deo trulog kapitalizma trudi se da nam kaže i dokaže ka ko je on bolji od drugog nevalja log dela, da bi tako svoje najam ne radnike predfcbio za rat. I s ove strane okeana "demokratski ka pitalizam iz petnih žila trudi se da ubedi američke radnike kako je stari "demokratski" red iz os nove bolji od "novog" nacističkog reda. Oni sve to čine da. bi predo bili američku radničku klasu za rat i u toj nadi ističu svoje tačke protiv nacističkih tačaka "noyog reda." Jos jedna Je "jaka" tačka na ko joj se tobože razilaze "demokra tije" i nacističke zemlje, a ta je "samoopredeljenje" malih zemalja. "Demokratije" vele da one veru ju da svaka zemlja ima pravo da uf§ spostavi onakvu formu vladavine koja se svidja volji većine njenog stanovništva, tojest, one veruju u "nezavisnost" sitnih zemalja. A da bi dokazale da se nacisti opet iz "osnove" razlikuju od "demo kratija" i na ovoj tačci, poslednje citiraju izjavu jednog nacističkog zvaničnika, generala Haushofe ra, koji reče, "Ni jedna od ovih malih nacija nema pravo na neza visnu egzistenciju." Sada, na po vršini nam izgleda kao da se zbi lja na ovoj tačci oni razlikuju. Ali ta će razlika bledeti dogod je potpuno nestane u koliko,- dublje zavirimo u "nezavisnost" dane sit ne zemlje. Jugoslavija beše jedna od tih malih "nezavisnih" zemalja. Ali kako? Na nju su, i pre no što se stvorila, krupne "demokratije" udarile zalog. I svaka njena vlada je bila podložna posednicima za loga Jugoslavije. U stvari ona beše vazal "demotfratija." Sada je ra sparčana i u Beogradu imamo krvoloka Nedića, kao predsednika vlade koja se pod n a is i č kom kontrolom osnovala, & u Zagrebu imamo nacistu Pavel ća i "nezavisnu'' Hrvatsku. Kakva je razlika? Pre Jugoslavija beSe vazal "demokratija" sada je va zal nacista. Suštastvene razlike nema. Sada nacisti pucaju i zat varaju buntovnike pre je "de mokratska" Jugoslavija bacala buntovnike u glavnjači gde su se ,gušili od stnradi. Sada pod na cistima, radhi narod nema prava slobodnog organizovanje niti uži va slobodu štampe ni pre nije tmogao slobodno radni narod zago varati Proletersku Revoluciju niL ti je pre uživao slobodu štampe i govora. Ovde možemo napomenuti, .ako radni narod dane kapitalistič ke zemlje nema pravo da propagi ra oslobodjenje radničke klase on nema nikakvo pravo. Da ponovim*) opet: to pravo radhi narod Jugo~ slavije nije imađ pre rata* pod "die mokratijama," niti ga ima sad* pod nacistima, niti Će ga imati ako Jugoslaviju opet osvoje "demo kratije"! Razlika iamedju "demo kratizma" i naeiznia jeste ta što "demokratizam" masi licetnernu masku civilizacije na svom varvar skom licu, dok je nacizam poderao svoju licemernu masku i vidimo ga kao razgolićenog kapitalizma.^ N a i z a k a o v a v a i z a n v jeste duša celog k a i a 1 i z ma. Marx reče nazad sedam deset godina: "Kapital dolazi na sveti cureći od glave do pete, iz svake pore, sa krvlju i blatom." I kao što je došao tako kapitali zam nacistički i "demokratski'' odlazi sa ovog «veta "cureći od1 glave do pete,, vt nacizam. avake pote, sa krvlju i blatom/* Bacanje prašina u Tako vidimo da se tačke mira^ demokratskog'* imperijalizma u suštini ni malo ne razlikuju od na cističkih tačaka kapitalističkog mira. I jedan i drugi deo trulog kapitalizma traži ovekoveČenje vladavine privatne svojine i jedan drugi imperijalizam trati veće zarobljivanje radničke klase, a to će neći skoro celog stanovništva. Onaj koji misli da se može kapita lizam održati sa političkim slobo štinama nakon rata jako se vara. Tako ga varaju "demokratski" za govarači. Oni bacaju radnicima prašinu u oči da ih tako zaslep ljene vode ili u rat ili u Industri jalci Feudalizam. Sada se traže od radnika, u ime "demokratije" a e i a n a o v o v a n a Sutra će se od radnika tražiti po litička požrtvovanja da se od reknu kritikovanja vlade pod iz govorni da je u krizi potrebno "na cionalno jedinstvo." Sa materijal nim "požrtvovanjem" radnici će izgubiti pravo na štrajk, jer tra žiti pobojšice neće biti u skladu sa požrtvovanjem," a sa političkim požrtvovanjem radnici će izgubi nja. Oh zahteva d& svaki r-adnik izgubi i svaku jotu samopoštova nja. On traži duševno kao i teles i no zarobljivanje celog radnog na roda. Taj "novi red" je pomajnni kapitalizam koji se popeo na div ljem konju i sa velikim bičem n ruci pod noge gazi i šiba nedužne zarobljene radnike. Iz medju jednog i drugog radnička klasa ima da bira samo' zlo. I zlo će zateći radnike sve dotle dogod se oni podaju lažnoj propagandi db drugog izbora sem kapitalizma nema. Iz ti mukom stečena politička prava Iposedstvo i ubiranje profita. Stvar da mogu slobodno širiti nauku rad-f ničkog oslobodjenja. Tako se "de mokratije" trude da pomoću "de mokratstee^ prašine uvlače domaći ida nekoliko kapetana industrije ko i su članovi pol u tuceta i više di rektivnih odbora drugih kompani ja i drugih industrija koji, i kada bi radili 36 sati na dan, ne bi se mogli upoznati ni sa komplikova uim razgranavanjem industrije ko je oni tobože "direktuju.'' činje nica je da oni ne upravljaju niti organ izu ju industriju. Oni su pot puno odvojeni od nje. Grane jednog statici Videli smo da nema suštastvene razlike izmedju starog "demokrat skog" i "novog" nacističkog reda. Oni su oba grane jednog drveta, uzroka svog društvenog zla. Rad nici trebaju da odbace i jednog i drugog, jer jedan poradja dru goga. Opšte je poznata činjenica da su "demokratije" negovale na cizam i materijalno mu pomagale da se podigne protiv sila Prole- BORMtfO SE PROTIV OPOR TUNIZMA. (Nastavak sa 2. strane.) slušajte kako se iz njih izleva silni soeijalšo vinizam posredom iste novine, Slobodne Reči: ^pitlerova Neiaačka je strašni i najveći nepri jatelj celokupnog čovečanstva." Baš kao što govorahu socijaldemokrati nemačkim zavedenim radnicima da je "varvarska Rusija" najveći »•prijatelj čovečanstva! Naravno, kada oportu nizam pusti šovinizam da prednjači, ovaj će kretati sa većom brzinom. Slobodna Reč da lji o ovome nastavlja: "Ta smrtonosna opas nost [nacistička Nemačka] preti i ovo našo.i BOVO domovini, gde živimo, gde radimo, gde se odgajaju naša deca, gde smo ostavili polo vicu i više svoga života." Tu nema ni reči o iz j^gbljivanju' radničke klase. Na to se mora pot puno zaboraviti, jer je "naša" stara ili "nova domovina" u smrtnoj opasnosti." I sada treba mo svi da zgrabimo puške pa. organa britanske S. L. P. "THE SOCIALIST." Sft se često puta pozivamo na. Činjenicu da članovi kapitalistič ke klase ne organ izu u industrija koje oni poseduju i kontrolišu, da oni iimaju vrlo malo udela u in dustriji ili proizvodnji. Njihova jedina veza sa industrijom jeste rt o organizovanje industrije od go re do dole vrše uposlenici. Ako neko u ovo sumnja, neka pogle- Nesposobnost kapitalista i nji hova skrajna manjkavost famotne "upravne sposobnosti" uvek se jasnije pokazuje u ratno doba. Ka- terske Revolucije. Sada nam "de- da se rat započne jedna od prvih mokratije" vele kako njihovo van bračno deta hitlerizam ne valja i žele da im pomognemo da ga se reše da bi one same posta le jedan ogromni veliki ujedinje ni svesvetski "frankenstein"! tJ drugu ruku, to zlogodište "demo kratskih" roditelja razgoljićava svoje roditelje i' veil da o& inSa bolji red i »ove ga "novim redont." Stari red, tojest, konvencionalni kapitalizam predstavlja najamno ropstvo, izrabljivanje radničke klase, u kojem vlada glad i nem&šf tina na jednoj, a- neopisiva rassfcoš na drugoj strani. "Novi red" je izopačeni kapitalizam. U njemu vlada gruba varvarska sila tlače- stvari koju uradi vlada jeste i menovanje predstavnika vrhovnog kapitalizma, navodnih posiedmika upravne sposobnosti, đa ubrzaju proizvodnju, da kontrolišu ovaj ili onaj espap, i tako dal je i tako da lje. Pre nego što prodje dugo vreme čisti rezultat je zbrka u jednoj pa onda u drugoj od tih industrija. Isti je slučaj u sva kom ratu, i ako je neko ovo jed nom opazio on očekuje da će se opet pojaviti sa takvom'sigurnoš ću sa kojom astronomisti očekuju Haley-ovu repatu zvezdu. I ono se za sigurno pojavljuje. Uzmimo, na primer, u gal j. To je espap od životne važnosti sa 4 A N i i o i i i Pravi novi pod. Kada radnici saznadu da je samo radnička klasa jedino korisna kla sa u društvu, koja proizvodi svo društveno bogatstvo kada oni saz nadu da je kapitalistička klasa potpuno parazitska i da ih ona do kostiju izrabljuje, tada će se oni organizovati u jednu revolucio narnu političku partiju kao što je S. L. P. te će sa njome osvojiti i razoriti političku vladavinu kapi talizma tada će se oni takodjer organizovati industrijalno, sa svr hom da podupru svoje političko u rat da brani mo "našu novu domovinu"! da se koljemo za Wall Street!! Oportunizam je u korist svoja šovinizma ugrabio priliku nacističke navale na Sovjet sku Juniju, da bi zlikovački iskoristio ono malo simpatije koju radnfei još imaju prema SSSR, i koju nije potpuno ubila stalinistička biro l^ratija sa svojim mnogobrojnim anti-marksis tičkim koracima, u korist kapitalizma ove zem lje. I sada bez ikakvog srama i stida pseudo komunisti duvaju u isti rog sa otvorenim uš ivima imperijalističkog rata. Tako su postali veliki "pobornici demokratije" ti pseudokomu nisti, da podupiru svaki ratni korak kojeg Roo sevelt poduzimlje i bez pitanja formalnog o dobrenja američkog Kongresa! Istina je da je nacizam veliki Sapifijatelj čovečanstva. AH još veća je istina da je kapita iizam, koji poradja nacizam, najveći neprija telj cele ljudske rase. Ali oportunizam i njegov socijalšovinizam ne mOgu propagirali btfrbu jwotiv celog kapitalizma, jer su oni njegove Vera« -sluge. Oni mogu samo varati izrabljene velikog Bat osvetljava kapitalističku nesposobnost. svaku kuću jednog mesta. On se postavio pod kontrolu po sednika ugljokopa, predpostav Ijajući da kapitalist upravljaju fa industrijom, snabdevanje ovog espapa treba da je za njih sigur no lak posao. Iz iskustva oni tre baju da znaju tačno šta da rade da bi se nastavila neprekidna op skrba uglja mestima. šta se de šava? U roku od nekoliko meseci, u najljućoj zimi što je ikada is kusio južni deo Engleske mnogi Ili uzmimo što je vrTo važno-. gradjevinarski materijal. Lord Wolmer, koji beše glava Cement Makers Federation sve dogod se nije uspostavilo Ministarstvo Ra da i Gradiva, koji se tada imeno va za direktora cimenta. Mi drži mo da on još prima platu od Fe deracije. Za svo vreme 1940. manj kao je cimenat za skloništa od o što je1 oslabilo njihovo gradjenje. U gornjoj kući Lordova. Biskup od Birminghama je uči nio sledeću izjavu: "Vladalo je veliko sumnjičenje med ju lokal- pravo i da nakon toga uspostave novi red pravi novi red Bes klasne Zajednice, u kojo neće biti robovanja niti obespravljen ja, u kojoj će vladati potpuna ekonom ska i društvena jednakost u ko joj neće biti tlačenja jer neće biti klasa ni političke države da tlače i obespravljaju korisne čalnove društva, kao što to danas radi je dan i drugi deo zulumčarskog ka pitalizma. Za takav novi red tre ba da radi svaki klasnosvesni rad nik i radnica sa svom svojom neu mornom •nergijom. radnike da im preti opasnost, "smrtonosna fK pasnost" sa strane, dok ih ovde do kostiju iz rabljuju kapitalisti. Đa još jedinom citiraBio jedan izraz Slobodne Reči, i da vise ni malo vut sumnjamo da pseudokomunisti nisu veći ao cijalšovinisti i od same zloglasne propale ne mačke Socijaldemokratije. Ona veli: "Srpski radnički pokret u Americi pod vodstvom 'Slobodne Reči' Hl ne izostaje, niti će jjz ostajati od celokupnog Radničkog pokreta A merike, čiji je sastavni deo. Njegov stav prema današnjem ratu odredjuje se interesima borbe za oslobodjenje srpskog naroda u starom za^fc čaju interesima odbrane i očuvanja ove zett lje..." A da bi pojačala ovaj vrhunac šoviniz ma sa apelom na simpatiju radnika prewa^ Sovjetskoj Juniji, S. R. zaključuje da se opor tunizam pseudokomunista odredjuje i sa "inte resima poraza Hitlera na sovjetskom frontu."! Mi opet ponavljamo da je Hitler na Sovjetsko« frontu dao poleta pseudokomunistiČ- kom socijalšovinizmu. Tako vidimo da se oportunizam, reformi zam i socijalšovinizma uvlače med ju radnike da ih drže što više zavedenijim, kao to Lenin reče, "u buržoaskoj okolini." I kao što Lenln dalje reče da, "Boljševizam ne bi mogao pobetfiti buržoaziju u 1917. do 1919. da nije pre toga, 1903. da 1917., naučio da pobedi menjševitee, tj. oportuniste, reformiste i socijalšoviniste da ih nepoštedno izgoni iz partije proletersA# revolucije." tako ćemo i mi pobediti ovdai^ nje pseudokomuniste, menjševike, njihov opor tunizam, reformizam i socijalšovinizam adeo ih nepoštedno izgonimo iz redova američkog radničkog pokreta i da poslednjem damo novu osnovu revolucionarnu osnovu Socijalis tički Industrijalni Junionizam, u kojem neće biti mesta za nikakve oportuniste, reformiste i so cijalšoviniste, jer će oni propasti zajedno sa švojim ocem trulim kapitalizmom. Zbog toga oportunizam mrzi i strahuje od revolu^f onarnog pokreta. I zbog toga mi revolucionari moramo se neumorno, neustrašivo boriti protft oportunizma, "crvenog", crnog ili svake boje. n im vrhovnim vlastima da će se otkriti njihove nepremišljenosti. Dugujući se upotrebi krečnojf wortara ne mesto cimentnog mor tara, milioni narodnog novca su utaman otišli. Ministarstvo koj« je bilo odgovorno telo nije zaslužno poštovanja." I ovo: "U jesen će kiša doći, i, oni su dobili obaveš tenje od autoritativnih članova vlade kao što je Bevin da će doći noćni neprijateljski bombaši či ji će let trajati dugo. Tako nam predeli behu bez uglja. Kada je jc izgledalo za sigurno da će se veliki sneg bio na zemlji .i jak uveliko mizerija prošle zime obno mraz bilo je kuća koje nisu ima le ogreva. Bezbroj razloga je dat za objašnjenje zbrke promašaja. Razlozi koji su dali hladne ugod nosti narodu koji je drhtao od zi me pred ognjištima bez vatre. Na«s su osigurali da se spremaju pla novi sa kojima će- se sprečiti da se ovo više ne ponovi. Ali ono se ponovilo prošle zime. I štampa je zaposlena da nas pripremi za do ček ponavljanja iste stvari iduće zime. Ovi posednici ugljokopa ko ji poseduju "upravnu sposobnost" mogu organizovati zbrku i nered i ništa više. Oni nam mogu dava ti planove i još više planova ali ne uglja. viti.... Ako naknadno dugom noe nom terorizmu mnogi budu pri morani da odu pod vlažna skloniŠ a. u čiju sigurnost sa pravom Ili hoćemo li uzeti organizaciju snabdevanja hrane. Grom i pakao! Lord Woolton. jedan od barona raspodelne mduvstrije jeste Hoćemo li uzeti više? Nije po trebno. Izveštaji o zbrkama i ne redima u dnevnoj štampi su od vratni. Jedna novina reče» natzađ par dana: "Niko ne može čitati komentare u britanskoj štampi o domaćim stvarima bez dubokog o sećaja nemira." Ipak sve ove in dustrije su u rukama upravitelja i njihovih namesnika, koji su svi u zeti iz redova posednika tih indus trija. Njihova "upravna sposob- Svaki čovek voli biti slobodan i svaki žudi za slobodom. Ali čovek ne dolazi do slobode zato što žudi za njom i želi biti slobodan. Do slobode čovek dolazi putem bor be. Za nju se on mora boriti. Mno gi ljudi očekuju slobodu da će im neko drugi doneti, kao pečenu ševu na srebrnom tanjiru. Oni ko ji takvu slobodu očekuju, mesto slobode, dobivaj? još vffs i teže ropstvo. Ma koliko se govorilo o nekoj slobodi, čovek ne može biti slo bodan sve dotle, dok ne postane ekonomski nezavisan, dok on ne bude imao učešća i prava kako u radu, tako i u odredjivanju rs ostalim ljudima, kako i na koji na čin da zajednički rade za zajednič ki im opstanak i uživanje. Dok radnik prima naredbe od drugoga za njegov rad, on sije slobodan on je rob. Kapitalističko društvo, u kome danas živimo, podeljeno je na klase radničku i kapitalističku klasu. Prva proizvodi svo društve no bogatstvo, a za to prima samo, toliko, da bi sebe mogla održati u- životu i produžiti sa proizvod njom. Ona prima najamnicu i za to se zove najamna klasa. Posled nja (kapitalistička klasa) vlas nik je svih zemaljskih industrija, kao takva, ona uprvija s njom i pomoću nje izrabljuje radničku klasu. Ovo izrabljivanje mi zove mo zakonitom kradjom, pošto ka pitalistička politička država je ozakonila ovakvu kr&dju. Nema razlike, da li kapitalistička klasa zakonito ili nezakonito krala rad ničku klasu, glavno je da je rad nička klasa okradena. I kao takva ona ne može biti slobodna, pošto sistem vladavine štiti njene pljač kaše. I sve dotle dok postoje klase u društvu, kradja ili izrabljivanje je neizbežno, te prema tome, rop Stvo će opstojati. Ovaj društveni razvit^ ispita li su i analizovali naši velikani Marks, Engels, De Leon i drugi, te ustanovili činjenicu, da bi ljudi bili slobodni, oni moraju reorgani zovati društvo na novoj osnovi, osnovi Jednakosti, Slobode i Prav de." Ovakvo društveno uredjenje ne može se uspostaviti, a da i da lje ostane društvo podeljeno na klase. Drugim recima, privatna svojina nad sredstvima za proiz vodnju mora se preneti u društve nu svojinu. A ovo znači ekonom ska jednakost svih članova dru štva. Tada i samo tada će čovek ljudi biti slobodni. Bez ekonom ske slobode nema slobode. Eko nomska sloboda je osnova svih drugih sloboda. Utemeljači naučnog Socijaiizaaa skovali' su krilaticu: "Oslobodje- nosV' je užasna* K^ko se ovo mo že objasniti? štampa to pitanje vrlo lako objašnjava. Većinom organi štampe svaljuju krivnju na popuštanje radnika. I Mr. Be vin drži govore sa kojima'urgira radnike da sve više i više rade. Postoji samo jedan način putem sumnjaju, čak i naš narod sa ne- kojeg se može postići delotvorna usporedivom istrajnošću može se podati očaju." Za dalnju informa ciju samo pogledajte u dnevnoj štampi. Bftoj m- NO. w. Kroz Radiju i Federaciju. nje radnika mora biti delo samih radnika". A S. L. P. kaže, on aS koji želi biti slobodan, taj mora da kide svoje okove. Jedna i druga kaže, da ako radnici žele sloboćfiu, oni je sami moraju izvojevati, jetf niko drugi neće njihove ekonomske lance kidati, pošto nikom drugom nije u interesu da osfobodjava rad nike. Rekli smo, da je današnje dru štvo podeljeno na dve klase, sa suprotnim klaspim interesima radničku i kapitalističku klasu. Nema sredine. Svaki član današ njeg društva mora pripadati jed noj od ovih dveju klasa i, sled stveno, on mora služiti interesi ma samo jednoj od ovih dveju kla sa.. Nemoguće je jednoj osobi da služi jedno vreme no obema klasa ma. Ima takvih, ima ih mnogo, koji kažu da su oni prijatelji jedne i druge klase da dobrobit jedne klase zavisi od dobrobiti druge klase i obratno. Ako bi ovo bilo tačno, onda bi ove dve klase imale uzajamne interese, a ovo nije slu čaj, nego na protiv, njihovi su in teresi suprotni. Takvi ljudi i orga nizacije, koji kažu da su "prijate ji" jedne i druge klase, jesu u služ bi kapitalističke klase, a prikriveni neprijatelji radničke klase. U interesu je kapitalističke kla se da se takva porpaganda širi med ju radnicima, jer sve dotle, dokle mnogi radnici veruju u takve laži, kapitalistička klasa oseća se obezbedjena u sigurnost svog sis tema. Zato kapitalistička klasa po držaje i izdržaje takvu propagan du. To su njene plaćene agencije, koje nastoje fo o&anafee naivne radnike. Naučni Socijalizam činjanica naa pobija takve laži i obmane, pa kaže: da mira i slobode za radnič ku klasu ne može biti pod kapita lizmom da se klasna borba izme dju ove dve klase mora voditi sve dotle, dok se ne iskorene klase is društva i organ iz uje Besklasrto Društvo. Ima takozvanih radničkih orga nizacija ("revolucionarnih"), koje kažu da danas treba pomagati je* nu stranu u današnjem ratu ("de mokratije"), jer to je u interesu radničke klasa da one pobede dru gu stranu (naciste) da danas nij£ na dvevnom redu radničko pitanje niti klasna borba. Ako bi ovo bik* tačno, tada bi to značilo da je radnicima dobro pod "demokrat skim" kapitalizmom. Ovo je laž i obmana, koje svaki radnik treba da odbaci. Radnici pod "demokratskim" k a i a i z o s u i z a e n i o n i n e a u s o o i i i a v o u odredjivanjiu svoje sudbine. Nji hovu sudbinu odredjuju interesi kapitalizma, a interesi kapitaliz ma, kako smo videli, suprotni interesima radnika. U interesu jp radnika pod "demokratskim" kae i pod nacističkim kapitalizmom' se oslobode najamnog ropstva, da postanu slobodni ljudi i žene slobodna bića. Nije danas na dnev nom redu da se bira blaže zlo. organizacija industrije, a to je pošto se može dobiti, razume ser da se ona preda u ruke praktičnih radnika koji ih operišu svakodnev no. Samo su radnici ti koji orga nizuju potrebnu opskrbu sirovog materijala, prevoz sirovih mate- kroz borbu, dobro, nego je dani goruće pitanje uništenja svih za la, koje kapitalizam nameće rad ničkoj klasi. rijala i svršene proizvode na mes- skicirali, naši članovi i simpa^ir tu gde su potrebni. Samo su rad ti koji organ izu ju proces pro izvodnje i proizvode svo bogat stvo. I to su, sledstveno, samo radnici koji imaju iskustvo i spo sobnost da delotvorno operišu sa industrijama. Posedstvo kapitala uloženog u industriji, prisustvo u sobi direktora, aproprijacija pro* frta (čak i to za njega obavlja banka) ne daju kapitalistu temelj za pravo na organizovanje indus trije, niti čak da išta znade ka ko se operišu industrije: Slično tona«, ni kockanje na berzi ne opskrbljava ih za organizovanje industrije. Ta opskrba se može dobiti samo sa praktičnim iskus tvom i tehničkim poznavanjem. Niko- drugi sem. ljudi i žene koji (Nastavak na 4, strani.) Mi^nici nistar Hrane. Mi otvoreno prizna jemo da je van naše moći da do voljno opišemo organizaciju op skrbe hrane i njene raspodele. Da se taj posao obavi potrebno je pe ro Dean Savifta. Mi &e os tavljamo. Ovo što smo do sada ukratko i U r. *.. Jn MMi'/tnlt«. »"J/ln čari trebaju da pričaju radniciiiMa. ma, sa kojim se sastaju. Naš je za datak u današnjem vremenu da raskrinkavamo sve laži i obmape, pomoću kojih hoće razni plaćeni«ci kapitala i prevaranti da obmaae članove naše klase. Takodjer je naš zadatak da podučavamo radni ke kako da mogu prepoznati razae prevarante, koji im prilaze kao "prijatelji'', pa da im okrenu ledjac Naš je zadatak da radnike mark sistički prosvećujemo i ukazujeaaar na nužnost organizacija rada, po moću. kojih da razore kapitalizam i uspostave Socijalističko Društvo-! Radimo, drugovi i drugarice, u ovome pravcu, jer KAPITALIZAM MORA RAZORITI! p. a