Newspaper Page Text
Sla je Socijalizam? Od Eric Hasm Zašto Socijalistička Radnička Partija napada one sa kojima se ona razilazi? Socijalistička Radnička Partija ne silazi sa svoga puta da 4'napada 4^airtiju" ikoga. i&t parafo^ ziramo Do Leona: Socijalistička Radnička Partija pnoa pravo "napred, ili rajdjej ona leti po tračnicama polože nim od Socijalne Revolucije. Ako je neko pogo djen, to je zato što on prelazi preko tih tračnica, ili udara svojom glavom protiv vlaka. Vlak ni kada rie silazi sa svog puta da udari kravu. To «u krave koje silaze sa svog puta da udare u vlak. To je šta se dcgadja kada! neko u duri S. R. P. Kada Socijalistička Radnička Partija čuje nekoga da iskrivljuje Socijalizam, ili da ilči đa su 2 i 2- 22, ili opravd?v va nosiocu i nemaštinn u sredini izobilja, ili brani sistem koji poradja siromaštvo i rat kada Socijalistička Radnič ka Partija čuje nekoga da ističe ova nepravična načela, ona će ga udariti. Nemojte se uznemiri vati o tome. Budite uznemireni ako ona promaši da ili udari. Kada bi Socijalistička Radnička Partija promašila da ih udari, to bi sijači?o đa je ona sišla s puta. Zašto se radikalne partije stalno med jusobn« bore? Zašto asumesve ne ujedine? Ovo pitanje sadrži implikaciju da bi So cijalistički pokret bio jači ako bi se sve kalne partije" ujedinile u jednu veliku partiju. Implikacija se zasniva na pogrešnoj i kobnoj pretpcstavci. Pretpostavka je da je veličina, umesto načela i programa, vrhovni faiktor. I još, ako je išta dokazano od nedavne istorije Evrope, jeste da obični broj, organizovan bez obzira na Marksistički program i načela (čak i ako mu se odava usmena usluga), jeste bes jK)moćan. Sam broj niti može ostvariti Socija lizam niti za prečit i reakciju. Ujediniti Marksističku Socijalističku Rad ničku Partiju sa reformističkom Socijalistrč kom partijom i anarho-reformističkom Komu nističkom partijom, na primer, bilo bi kao da' uspemp pola kvarte čiste vode u galon mutne rode. Takva meša vina bila bi katastrofalna za i,*čisti i jasni, borbeni i znanstveni program S. R. P. i »tvorilo bi 4'radi frakcija "ujedinjenih" samo ix) imenu. Pre Boljševičke Revolucije, nekoliko '^Sin dikalnih" partija takmičile su se* za vodstvo. Čak su i neki Boljševici verovali da se pokušaj treba učiniti za "sjedinjenje" sa drugim parti jama. Lenin se razilazio uporno sa nalpomenom da Boljševička partija "istakne parolu koja bi ujedinila sviju", govoreći: "Kazaču vam iskre no da stvar koje se ja najviše plaišim u ovo vreme jeste nerazlučnc ujedinjenje, koje je, ja sam uveren, najopasnije i najštetnije za prole tarijat." I drugom prilikom on je rekao: "Čega se ja najviše plašim jeste grupisanje raznorod nih grupeii onda tu stvar nazivati partijom." Partija koja ima da vrši naporni rad So cijalističke naobrazbe i orgamizovanja mora, po recima De Leona, biti neustrašiva, nemilosrdna u svojoj logici, netolerantna! kao znanost, tesna kao što samo istina može biti. Ona ne može biti nijedno od ovoga ako kompromise i toliko ko lika je širina dlake drugim rečima, cna ne može vršiti svoj rad ako je u strukturi labava." Konačno, čak i ako bi bile sve "radikalne" partije "ujedinjene", proističuće zaipalenje još bi uvek bilo malo. Preovladjujuća većina ame ričkih radnika je van ovih partija. To je masa, .još kontrolisana od kapitalističke politike i kapitalističke ideologije, iz koje Socijalistički -pokret mora rekrutovati da bi izgradio organi zaciju sposobnu da juriša i osvoji političku pljačkašku tvrdjavu kapitalizma. Kakav je stav Socijalističke Hađltičke Partije prema Sovjetskom Savezu u 4vom ratu sa nacističkom Neraackom? Na 26. juna, 1941., četiri dana nakon što je nacistički Reichswehr provalio u Rusiju, Pod odbor Nacionalnog Izvršnog Odbora Socijalis tičke Radničke Partije usvojio je rezoluciju, koja je proglasila: "Bratska simpatija i najiskrenije sažalenje Socijalističke Radničke Partije Amerike cdava t?e našoj proleterskoj ruskoj braći u ovom, nji flovom tragičnom času, sa našim gorućim želja ma da krvava grdosija Hitlerizma naskoro bude odagnana nazad u pakao iz koga je došla." U istoj rezoluciji Socijalistička Radnička Partija je osudila Stalinovu birokraciju za nje nu izdaju radničke klase u opšte i za njeno j-anije saradjivanje sa hitlerovom vladom po ftebno. Socijalistička Radnička Partija razlikuje Stalinovu birokratiju, u jednu ruku, i sovjetske radnike o drugu. Poslednji su nadahnuti So cijalističkim aspiracijama, na suprot korum piranog, nesavesnog i anti-Malrksističkog na cionalizma njihovih političkih zavod jača. Nji %ova pobeđa nad nacističkim pljačkašima, čak i ako bi se postigla pod Stalinovom birokraci jom, neophodnaj je iz razloga istaknutog V 'ftrttphrtnik M. C. K. iz Milwaukee, Wis., postavio nam je jedanaest pitanja, na koja ćemo ukratko po redu odgovoriti pod ovom, rubrikom, Upitnik je učinio i jednu tvrdnju u vezi sa postavljenim pitanjima, na koju se želimo osvrnuti, a koja je sasvim netačna. On reče da "se bez izuzetka nalaze u kon tradikciji, ne samo čitaoci i simpatičari [Rad ničke Borbe i S. L. P.], nego i dugogodišnji članovi na sledečim pitanjima." Ova tvrdnja je očito neistinita. Članovi S. L. P., simpatičari i čitaoci, ako su čitaoci, ne nalaze se u ikakvim "kontradikcijama" u pitanju našeg stava prema Rusiji, Jugoslaviji ili ikojim drugim pitanjima, tičući se rad ničkog pokreta i Socijalističke teorije u opšte. Naše gledište o Rusiji i o drugim zemljama i radničkim grupama, koje se u njima nalaze, potpuno je jasno i jedinstveno kod svih naših članova, a ve&nojn i kod simpatičara i naših Čitaoca. U koliko se tiče revolucionarnih ideja i tendencija za konačnu uspostavu Socijalizma u Rusiji, na strani ruske birokrati je, mi po državamo sasvim negativno gled'šte. Šta će ruske mase reći u buduće u vezi sa usposta vom Socijalizma tamo, to se još ne zna. Ali šta sovjetski birokrati danas, i poslednjih skoro deset, godina rade, to se zna i zaslužuje svaku osudu od naše strane. "Komunističke" partije po ćelom svetu slede istu tu liniju i direktive sovjetske birokratije. Pošto držimo da će odgovori na postav ljena pitanja rasčistiti ovu stvar više, mi pre lazimo na pitanja i odgovore. Pitanje br. 1.: "Kako da tumačimo okol nosti i dogadjaje u Rusiji okolnosti pre i posle dopune ustava i radna klasa u Rusiji? Odgovor: Sve do 1935. godine, i ako su od samog početka sovjetske vladavine, vršena mnoga grešenja, koja su u suprotnosti Mark sističke nauke, Rusija se držala, opšte govo reći, Marksističkog pravca na unutrašnjim poslovima nacije i nalazila se na putu So cijalizma. Izgradjivanje Socijalističke e konomije, beše jedan od najjačih, preduslo va za uspostavu Socijalističkog poretka. Sov jetsko tumačenje Socijalizma, i ako beše u mnogo slučajeva štetno, moglo se podneti, i opšte govoreći, bilo je Marksističko. Eko nomske organizacije upražnjavale su više pra (Nastavak sa 1. strane) kratija", one bi se i rešile da ba ce Nemačku, kao svog jakog kon kurenta, na stepen najnazadni jih krajeva Kine i da od nje ne traže nikakve, ili vrlo male ot štete. U vezi s tim kaže E. Lind ley, da "Sjedinjene Države ve rovatno neće biti zainteresovane u kolektovanju reperacija za se be. One će skoro sigurno biti zainteresovane da povedu brigu da ih ne pokuša kolektovati niti iko drugi u velikoj količini u obliku novca." Ali zapadne "de mokrat i je" i adu med u sobom i mnoge sitne, iako od njih za visne, male vragove, koji glasno kevću za VELIKIM otštetama od Nemačke, za kvar koji im je ona nanela, a koje one mogu do biti samo, ako Nemačka ostane u priličnoj industrijskoj moći. A inače nikako. S druge strane, te male nacije se plaše da će za padne "demokratije" pristati na nekakav "mekani" mir sa Ne mačkom. Ovo bi značilo, da se Nemačku ne bi oba vezalo da pla ća velike ratne otštete. "Neki od manjih evropskih saveznika", ka že dalje, Lindley, "ne zatajivaju njihov strah da će težina Sjedi- A N I K A O k Socijalistička Pošta Sto bliže, to dalje njenih Država BITI bačena na stranu 'MEKOG' mira sa Nemač kom." (Krupna slova moja.) A Walter Lippmann, taj juče I rašnji nppromukli vikač, kaže "Nemačka se mora razoriti!" I "Nemačka ovo, pa Nemačka ono. I Pa onda, "plan se mora i može spremiti pre nego što se'Nemac I ka porazi" itd. A sada?"Na 21. septembra, pod naslovom, "Ko raci mira u Nemačkoj" Lipnmann počinje ovako: "Problem ne mačke nagodbe po zadi prve fa ze militarnp okupacije NARO ČITO, ŠTA ĆE BITI trajni PO LITIČKI POREDAK nemačke nacije, ŠTA će BITI njena SO CIJALNA EKONOMIJA ne moguće je reši ti za sada." (Krup na slova moja.) Tako sad govo ri Lippmann. No, on ne staje na ovome, već ide dalje i kaže da je onaj koji misli da se može dati odredjena linija za Nemač-1 ku, još sada, fantastičan. I nas tavi ja: "Da li se Nemačka može, i ili treba, raskomadati to je hez odgovorno pitanje dok MI NE SAZNAMO šta su Nemci koji ĆE se dići na VODSTVO nakon ra zaranja nacističkog režim a." (Krupna lsova moja.) I još reče: manifestu usvojenim od Socijalističke Radničke Partije prigodom američkog ulaska u rat, imeno: "Jer kada oni [ruski radnici] jednom poj me da su iznevereni od StaLnove birokra tije u njihovom nastojanju da ostvare Socijar lizam, oni će moći, kao što je i bez sumnje da nicima dok bi hitlerističko osvajanje značilo, ne samo još i brutalnijeg gospodara, nego i oštećeno jedinstvo, razoružali narod survao u hoće odmah, srediti račune sa svojim izdaj apsolutno ekonomsko kmetstvo i političko ropstvo, bez ikakve nade u opšte, pod takvim režimom, za obnavljanje pozitivnog i direktnog procesa prave Socijalističke rekonstrukcije 9» velikom ruskom teritoriju." Eadi gornjih razloga Socijalistička Rad nička Partijal pozdravlja radnike Sovjetske Ru sije u njihovim herojskim naporima da baee nacističku zver nazad. (Nastaviće se.) va u upravi nad industrijama nego što tipraž »javaju sada. Ali tendencije udaljivanja od Socijalistič kih principa, koje su pojedinci podržavali, tada postaše vrlo jake i zahvatiše ceo biro kratski elemenat. Ekonomske organizacije iz gubiše svaku moć, vredne pomena, u pravi nad industrijama, a politička vlast se još i više učvrsti i skoncentrisa u ruke biro krata, umesto da je smanjena i u toliko pre dana u ruke organizovanog radništva u in dustriji. U poslednjih devet godina, sovjetske vo dje su pribegle sistematskom i planomernom teoretskom iskrivi i van ju Marksizma i sve opštem praktičnom udaljivanju od Socijalis tičkog cilja. Nakon što su za celo vreme sov jetske vladavine priznavali reformističke i anarho-sindikalističke pokrete, a ignorisaii prave revolucionarne grupe i pokrete po'sve tu i na taj način potpomogli razvitak refor mizma, a suzbili razvitak revolucionarnog pokreta, sovjetski birokrati su naiposle po činili i još škandaloznije "grehe". Odbacili su revolucionarnu himnu, "Intemacionalu" i zamenili je sa novom nacionalističkom him nom odbacili su Marksovu teoriju viška vrednosti, klasnu borbu i materijalističko shvaćanje povesti stvarali su rnilitarne save ze, što čine i sada, sa raznim kapitalističkim nacijama vršili su pritiske i čak rnilitarne napade i osvajanja izvesnih teritorija od ma lih susednih zemalja u uzajamnom spora zumu sa najgorim svetskim gangsterima, na cistima, podelili su Poljsku, a posle, deobu sproveli u delo sa oružjem. U ovom ratu,* naredili su "komunističkim" partijama po svetu da podupiru "demokratski" kapitalizam da se protive svakoj klasnoj borbi. I naj posle igraju istu prljavu imperijalističku po litiku osvajanja o "sferama uticaja itd., kao i najgore imperijalističke nacije. Pa još vrh svega podstrekavaju i oživljuju, službeno ili neslužbeno, crkve i mračnjaštvo u Rusiji, što je u sukobu sa svim teorijama Marksizma i uvadjaju sve veću ekonomsku nejednakos*. izmed u vladara, i tvorničkih upravitelja, ili kako sam Stalin reče, "sovjetske inteligen cije", u jednu ruku i običnih radnih masa .u drugu. (Na ovoj tačci zadržaćemo se opšir nije u odgovoru na jedno od sledečih pitanja, koja će po redu izlaziti u idućim broje vima.) "MI TO NE MOŽEMO ZNA TI ..." A pri zaključku kaže da razlog, zašto se nemačka civilna industrija ne može razoriti, jeste taj, što se Nemačka NE može ba citi na poljoprivredni uravanj i ko god misli da može, taj je kon fuzan. Mi smo još u početku ovog članka kazali da je mnogo izvika ni plan zai razoružanje Nemač ke. danas tako daleko, da se ne može videti ni sa najmoderni jim durbinom. Gornji citati to jasno potvrdjuju. Ali pravi raz log, radi kojeg još za sada plan ne može da se izradi, iako je u gornjim citatima donekle nago veštavan, a nije baš otvoreno iz ražen, nalazi se, mi čvrsto veru jemo, u citiranim Pearsonovim rečima. U "radnim problemima", "socijalnoj ekonomiji" i kako će se "vodstvo podići posle razara nja nacističkog rež'ma." Sve ovo kada se prevede na prost jezik znači: izradu plana za "poraže nu" Nemačku, mrsi njihovo predvidjanje proleterske revolu cije. I mi im čestitamo na pred vidjanju! Ali, u ostalom,bez obzira koji to razlozi bili. koji zadržavaju izradu plana za Nemačku, ranije ili kasnije, "trojka" ga mora iz raditi. Glavna glavobolja nije baš u izradi plana, prem da je i ona poteška, nego u njegovom sprovadjanju u delo. Izraditi plan je jedna stvar, a primeniti ga, sasvim je druga stvar. On će se izradjivati po najboljem "troj kinom" ukusu. A da li će taj "trojkin" ukus biti ukus i ogrom ne većine nemačkog stanovniš tva radničke klase? Razume se da neće! šta onda? Onda će ga nametati silom. Radnička kla sa će se odupirati. I, ranije ili kasnije, ako ne još i pre nego što se plan počne primenjivati, može doći prava pobuna. A za tim, ona može da zauzme orga nizovani oblik i najposle da se pretvori u revoluciju. To je ne- Najzad se, u 43 godini njenog vladanja, uvodjenjem sirotinjske poreze pavperizam morao zva nično priznati. "Tvorci toga za kona stideli su se izneti razloge njegova donošenja te ga pustiše u svet, protivno svima tradicija ma, bez ikakva preamble (uvod ne motivacije)."* Zakonom 16, Karla I, 4, proglašen je trajnim i doista je tek 1834 g. dobio nov, strožiji oblik.** Ove neposredne ostalim i iz ovog. U jažnoj Engleskoj više zeniljovlasnika i imućnih zakup nika združifie mozgove i postviše o tač nom tumačenju Jelisavetinog zakon o sirotinji deset pitanja, koja MI podneli na mišljenje jednom čuvenom pravniku ono« vremena, Sergeantu Sniggeu (đoc nijem sudiji pod Jakovom I). "'Deveto pitanje: Nekoliko bogatih zakupnika parohije izmudrovnli su lukav plan ka ko da se otkloni svaka zabuna u »pro vod jen ju zakona. Oni predlažu da se u parohiji podigne zatvor. »Svakom si roma ft«, koji se ne bude hteo dati za tvoriti u rečeni zatvor, potpora bi hi li uskraćena. Zatim bi se u suseđstvu ob javilo da svaki koji je voljan uposliti siiomahe ove parohije mora u odredjon dan podneti zapečaćen predlog s na značenjem najniže cene po koju hoće da ih uzme od nas. Tvorci ovog plana pretpostavljaju da u susednim grofovi jama ima ljudi koji neće da rade. a nemaju ni imetka ni kredita da uzmu kakvu zakupštinu ili brod, pa da bi mogli živeti bez rada ("so as to live without labour'')'. Takvi bi bili skloni učiniti parohiji vrlo korisne predlogo. Bude li se dogodilo da siromasi ovdo ili onde propadnu pod okriljem tih tinaj miteija, greh će pasti na dušu posled njih, pošto je parohija ispunila svoju dužnoit prema dotičnim siromasima. Ali mi se ipak bojimo da sadašnji zakon ne dozvoljava ovakvu razumnu e u ("prudential measure") no morate znati da će nam se ostatak freehol der'' [nezavisnih zemljovlasaika] ove i susednih grofovija priključiti, da bi smo prisilili poslanike tih grofovija u Donje:n Domu da podnesu zakonski pred log koji dozvoljava zatvaranje i pri nudnn rad za siromahe, tako da nijed no lice koje se bude protivilo zatvara nju neće imati prava na potporu. Mi se nadamo da će ovakva mera učiniti la se ljudi, koji se nalaze a bedi, uzdrže od traženja potpore ("will prevent per sons in distress fr!!)i wanting relief (R. P.lakev: The History of Political Literature from the earliest times. Lon don 1855, sv. IT, s. 84, 85). U škots koj je ukidanje kmetstva izvršeno ve kovima doenije nego u Engleskoj. Još 169S izjavio je Fletcher od Č?alhouna u škotskom parlamentu: "Broj prosjaka u škotskoj ceni se na ne manje od 200.000. .Jedini izlaz koji ja mogu pred ložiti kao načelni republikanac jeste đa se uspostavi staro stanje kmetstva i da se svi oni koji su nesposobni da se brinu za svoje izdržavanje pretvore u robove." Tako i Eden u The State ©f the Poor, sv. 1, gl. I, s. fiO. 61 "Ukida nje kmetstva izgleda da je nužno do velo do pauperizma. Manufakture i tr govina jesu dva tvorca siicffinje u našoj naciji." Eden, kao i onaj škotski re publikanac c«l načela, greši samo u to me što nije ukidanje kmetstva, nego ukidanje seljakove svojine nad zem Ijom učinilo seljaka proleterom odnosno pauperom. Engleskim zakonima o si Totinji odgovaraju u Francuskoj, gđe je eksproprijacija izvedena na drugi na čin, ordonanca izdata u M-oolinsu 1571 g. i edikt od 1656 g. KROZ AMERIKU (Nastavak sa 1, strane) jednu u Đetroitu, a drugu u Flo rdi. Bogatstvo je psu ostavila Mrs. Margaret Meyers, koja, kako iz gleda, nije imala nikakve obliž nje rodbine osim jednog sina sa prvim suprugom, a kome nije htela to bogatstvo ostaviti, ona sve što je posedovala ostavila izbežno. Tada će "trojka,: baciti svoju silu protiv revolucije. Sa ovim će ona sebe potpuno de maskirati, da je sve ono što je pre govorila i izjavljivala, da "većina stanovništva ima da od luči pod kakvim će uredjenjem živeti", bilo lažno. Neće li i rad nici drugih zemalja tada poći stopama nemačkih radnika? Mi čvrsto verujemo da hoće. Podju li stvari ovako, a naša je želja da podju, onda će "trojkin" plan, ostati plan na papiru za muzeum. Ili, ako se počne primenjivati, u prkos gore predvidjene situa cije, biće poespan i hač«*''%K)j ki' u lice! BROJ 2. NO, 2. Takozvana prvobitna akumulacija Karlo Marks posledice Refromacije nisu bile i najtrajnije. Crkvena svojina bila je religiozna tvrdjava starinskih odnosa zemljišne svojine. Kad je ona pala, nisu se ni ovi više mogli držati.* Još je poslednjih decenija 17 veka yeomanry, klasa samostal nih seljaka, bila brojnija od klase zakupnika. Ona je sačinjavala glavnu snagu Cromwellovu i bi la je, čak i po Macaulayevu pri znanju, u preimućstvu nad pija nim junkerima i njihovim sluga ma, seoskim popovima, koji su morali da se žene "ljubimicom'' sluškinjom svojih gospodara. Čak su i poljoprivredni najamni radnici još bili suvlasnici opštins ke zemlje. Otprilike 1750 g. yeo manry je iščezla,** a u posled njim decenijama iščezoše i zad nji tragovi opštinske svojine zemljoradnika. Mi ovde ne uzi mamo u obzir čisto ekonomske povode poljoprivredne revoluci je, nego satno njena nasilna sred stva. Pod restauracijom (povratkom na presto) Stuartovaca, zemljo vlasnici sprovedoše zakonskim putem uzurpaciju (otimačinu) koja je na kontinentu izvršena i bez zakonskog uvijanja. Oni u kidoše feudalne zemljišne odno se, tj. otresoše sa svojih zemalja činidbe dužne državi, "otštetiše" državu oporezivanjem seljaka i ostale narodne mase, zahtevale da dobra na koja su imali samo feudalna prava predju u njihovu modernu privatnu svojinu i naj zad naturiše engleskim poljopri vrednim radnicima one zakone o naseljavanju ("laws of settle ment") koji ih ućiniše opštins kom prinadležnošću, kaošto je u kaz Tataiina Borisa Godunova pretvorio ruske seljake ti forinad-* ležnost njihove grude. G. Rogers, »ada u ono Mii profesor političke ekon mijt nx ok* fordskom univerzitetu, towe upor.wH«' protestantskog pravoverja, nagfui?ava a predgovoru svoje History of Agricuttw» I pa u peri zov a nje narodne mase. uslt^f re I formacije. A Letter to Sir T. C. Banbory, Brt: On the High Price of Provisions. By ^nk i fanatični branilac, krupuifc. m Suffolk Gentleman. Ipswich 1795, s. kupština, pi«ac knjige: Inquiry into the Connection of large farms, etc. London: 1773, 8. 133, kaže: "Neobično žalim propast naše yeomanrije, tog red.) ljudi koji su doista održavali nezavisnost.na šeg naroda, i teško mi je gledati sada njihovu zemlju u rukama lordova mo nopolista, iznajmljenu sitnim zakupni cima, čije je pravo zakupa spojeno «r takvim uslovima da su jedva što bcljs od slugu koji kod svake nezgode mora ju biti spremni na otpuštanje." (Nastaviće se.) "... Ako je to naša dužnost da pomažemo svaki istinski pokret naroda, nije manja naša dužnost da zaštitimo tek obrazovanu jez gru naše proleterske partije, ne žrtvujući je nekorisno i ne doz voljavati proletarijatu da bude desetkovan u besplodnim mes nim pobunama". Marx-Engels. **portly fox je \Jacku' terrier"-u. Umrla je prošlog oktobra 72 godine starosti. Pas, naravno, neće sam odla ziti u banku da digne izvesntr svotu svaki put kada mu zatre ba za "steak" ili svinjetinu. Za tu svrhu imenovana je žena, slu žavka Mrs. Meyers-a kao skrbni ca psa. Ovakih ludih slučajeva ima-i*" kapitalizmu dosta. U nekim slu čajevima, dešavalo se da su psi postajali milioneri, čak i poseda nici industrija. Obično se kaže da su bogataši' pametni ljudi. U ovom slučaj«* ne samo da nisu pametni (a^t&" važi skoro i za sve kapitaliste, pošto uvek nečiju pamet iznaj mljuju da im služi) nego to nisu* ni ljudi. To su psi. I kada- se čovek promisli da u nekim slu čajevima mora robovati čak-i. psu, koji poseduje izvesno Bo gatstvo ili industrije, onda prelazi već sve granice strplje nja i ljudskog dostojanstva. Ali, u šašavom društvu česUlr se i šašave stvari dešava jut \n\n 3. PAGE I. •William Oobl.et: A History of the Protestant Reformation, 471. ••Protestantski "dub" vidi se med ju