OCR Interpretation


Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??, December 01, 1906, Image 2

Image and text provided by University of Illinois at Urbana-Champaign Library, Urbana, IL

Persistent link: https://chroniclingamerica.loc.gov/lccn/sn83045377/1906-12-01/ed-1/seq-2/

What is OCR?


Thumbnail for 2

RAZREDNA BORBA.
T. Czvtkov: Tendencije modernoga
militarizma.
Svi bajoneti počinju
dobivati razum.
Michel Chvalier.
Postanak privatnoga vlasništva
pocijepao je društvo na- dvije o
prečne klase: posjedujući* i nepo
sjedujuću. Posjedujuća klasa go
spodari svime, što joj omogućuje
u nekoj epohi sprovoditi najprijat
niji i najlagodniji život. To njeno
stanje nalaže joj težnju, da sadaš
nji svoj položaj sačuva od promje
, ne, ili da ga promijeni ui smislu) u
veličanja životnih pogodnosti, a da
ne zasegne tx samui njegovi# bit. Na
taj način želi ona da očuva sadaš
njost, ui kojoj vidi jedini ideal dru
štvene sreće i savršenstva. Odatle
proizlazi njen konzervatizam.
No u toj svojoj želji nije ona
posve slobodna. Ona je prisiljena,
da ju1 ograničuju životne nužde
neposjedujuće klase, koja' isto tako
traži, da zadovoljava svoje prirod
ne i kulturne potrebe.
U toj oprečnosti medu klasama
leži zalog i mogućnost ljudskoga
napretka.
Privatna je vlasništvo stvorilo
ujedno i organe, koji se imadu bri
nuti za njegovu zaštitu t. j. drža
vu1 sa svim njenim atributima.
Država je organizacija za obranu
interesa i prava vladajnee klase, ili
drugim riječima, ona je ostvarenje
i forma1 društvenih sila.
Država* jc uvijek vjerna straža
one klase, koja ima u svojini ruka
ma materijalno bogatstvo, srestva
zai proizvodnju i cirkulaciju. Pre
ma tome ona je po prirodi svojoj
tlačitelj i tiran neposjedujulćih kla
sa i slojeva.
Bezbrojna su srestva, kojima
država brani nepristupnost posje
duju*: ih razreda, svemoguće su i
najrazličitije forme, pod kojima gu
ši podređene klase, besprimjerne su
i neizmjerne lukavštine, kojima se
služi; protiv svojih neprijatelja. Na
jednoj se strani zabluda prepliće sa
zlobom, mržnja grli s odvratnošću,
a na. drugoj strani strah i tirani
zani nemilosrdno se upuštaju u> ak
tivnost, pritištu i un ištu ju svaki ot
por, svaki protest i težnju za isti
nom i pravdom, za jednakoŠću i
srećom.
Klerikalizam pod zaštitom svih
uredaba i zakona tu podmuklo i
perfidno, tamo otvoreno i bezobraz
no pije krv nezaštićenih, otimlje
hljeb gladnima, oduzimlje odijelo
golima, pravi najveće štete kulturi,
zabludiuije timove, oskvrnjuje svaki
pori.v i |x>let za nečim idealnim i
lijepim, prinosi kao žrtvu izmišlje
nim fantast čkim bogovima dušev
nu bistrinu i svjetlost radnoga na
roda, zaglupljuje ga i čini fanta
stičnim i besvjesnim oruđem za po
državanje ljudskoga ropstva.
Policija i sudovi služe najrevnije
despotizrrtu, političkaj i državnoj
korupciji. Kaznione, zatvori i ba
stilje napunijuju< se sa "zločincima '
t. j. gladnima, koji su iskali da je
du, bolesnima, koji su čeznuli za
zdravljem, robovima, koji su se bo
rili za slobodu, neznalicama, koji
su žedali za naukom, poštenjacima,
koji nisu sakrivali istinu pred bes
ramnim očima tlačitelja, genijima,
koji pljuju na današnji poredak.
Špijunaža dignuta je na stupanj
više državne institucije. Škole i svi
prosvjetni zavodi ognjišta su za
gliHpljvvanja, cijelog sustava laži,
kojima je namijenjena zadaća, da
zađahnu mladež zadovoljstvom sa
sadašnjošću. Eksploatacija radnika
nadmaš la je granicu ljudskoga
shvaćanja. l'ojKni, učitelji, advo
kati. profesori, novinari, uzgoj ite
lji, činovnici, državnici, pjesnici,
spisatelji i svi, koji l.madu korist
cxl države, zajednički, svaki na svoj
način, tajno ili javno, svjesno ili
nesvjesno stavljaju se u službu
mračn jaštva i reakcije, isisavaju
narodne sokove i taru zadovoljno
ruke nad uspjesima, što ih postigo
še u svom nepoštenjui za interes
razvratnih upravnika, silnika i cT
jele gospodujuće klase.
*
Xo ma kako da su mnogobrojna
i uspješna sva spomenuta srestva,
ona bi bila ipak nedostatna za po
državanje savremenog uređenja,
kad nebi postojala oružana državna
sila, najbarbarskija institucija na
svijetu, vječi . dušmanin liberaliz
ma, huma ni te ta i demokracije, po
znate ]>od zloglasnim imenom mili
tarizma.
Militarizam ic nerazdruživi pra
tioc privatnog vlasništva i njegov
napredak strogo uvjetuju zakon1
društvenoga razvoja, širina i oib
jam proizvodnih i prometnih sfern.
Kapitalistička proizvodnja ie
najsavršeniji oblik u razvojnom
procesiv privatnoga vlasništva. Ka
pitalizam je uništ'o stare feudalni
i kmetovske odnošaje, te na njiho
vo mjesto postavio "slobodno"
moderno ropstvo, najamni rad. Po
moću mašine, usavršene usljed no
vih primjesa pare, elektriciteta
drugih prirodnih sila uvećao je on
do tolikog stupnja intenzivnosti
proizvodnje i nagomilao tako o
gromna bogatstva, kakova ne po
znaje nijedna historička epoha. On
je prepunio nutarnja tržišta, pre
skočio državne granice, jx>stao in
ternacionalnim i gdjegod bi se ja
vio, rušio bi ostatke patriarhalnih
proizvodnih forma, a istodobno i
primitivne tradicije, rutinu i nače
la konzervatizma, koja su bila svoj
stvena starom predkap ta'.ističkom
društvu. On umnožava gradsko pu
čanstvo na račun seoskoga, koje sc
držalo jedino usljed sitnog privat
nog vlasništva, proletarizuje ga, jer
je nemoćno, da izdrži ubitačnu kon
kurenciju velikih poduzeća, veže
grad sa selom, ostavlja bez život
nih srest a va bezbroj malih vlasnika
i obrtnika, k^ji su prinuđeni, da se
prehrane prodavanjem svoje radne
snage velikim poslodavcima i tvor
ničarima.
Konkurencija medu kapitalisti
ma hrli bijesno, bez računa i pre
mišljanja, jer drugačije nije mog-u
će, stvara silne količine robe, po
plavljuje sva tržišta, i jer je ponu
da daleko nerazmjerna s tražnjom,
nastaje trenutačni krah kapitaliz
ma ili stagnacija 11 proizvodnji, ko
ja se izražava u periodičkim eko
nomskim krizama. Proizvodnja i
trgovina zapinje, hiljade i milijoni
radništva ostaju bez rada, glad ha
ra i pustoši strašnom brzinom i ne
zadovoljstvo odozdo odmah se po
javljuje u najrazličitijim forma
ma: u kradi, ubojstvima, samo
ubojstvu, prostituciji, bunama itd.
To je ahilova peta današnje pro
izvodnje, to je faktor, koji stvara
anarhiju i disharmoniju1 ui društvu,
■'f—*■ i -J' Jsr '-"tiki i'mJS0• „
koji svjedoči, da sav remeni pore
dak pati na golemim i smrtonosnim
bolestima.
Eto kakve ekonomske i proizvod
ne tendence opredjeljuju danas po
rast militarizma sa svim njegovim
groznim posljedicama za radno pu
čanstvo.
Razmjeri militarizma zauzimlju
danas zastrašili karakter. On se u
većava neobičnom brzinom i ugro
žava mir u cijeloj Evropi, u cije
lom civi'lizovanom svijetu.
Ma koliko da se koči buržoazija,
ta vlasnica svjetskog bogatstva, sa
svojom "miroljubivošču" i "slobo
doumnomu", nitko ne treba da se
zavarava blagim namjerama i lije
pim riječima poznavajući dobro
njeniv neiskrenu i podlu ćud.
Prije nekoliko godina je neki
g upi i iK'zobrazni tiranin vlasto
držac, podastro evropskim velevla
st ma1 l'cinnjcrni predlog za razoru
žanje vojske. Xai>okon se njegovo
"veliko" i "milostivo" srce izmu
čilo gledajući silnu nesreću, koju
nos iu sebi vojni sustav. 1 što vi
djesmo? Cijela evropska diploma
cija zmijski se smijala, popovi i svi
mantijaši, l'cumjerci, pjevali su
slavospjeve, služili mise zahvalm
ce na šast, "velikome dobrotvoru".
Svjetina i buržoaska štampa natje
ca'e se, da za masne nagrade ističu
i veličaju dobrotu, zasluge i preve
like milosti "božjeg pomazanika",
a 011 ie silno uvećavao svoju voj
sku i paklenski se radovao.
Tu činjenicu ne trebaju nikada
da zaborave radni i patnički s'.ojc
vi. Tot it r an j e s njihovom strplji
vošću. ta nečuvena drskost, da se
tako zločinački i besprimjerno iz
rugava, treba da ih uvijek drži 11a
oprezu, da im dobro otvori <.>či. nebi
li jasno prepoznali tlačitelje, obuče
ne ni miroljubivom ruhu.
Sve lige mira, haške konferen
ce,*- društva za medin arod.no brat
stvo. kojima inicijativa dolazi i iz
lazi iz vladajućih i upravnih kru
gova, upravljena su prema jednom
jedinom cilju: da sprečavaju raz
voj razredne radničke svijesti, i od
časa do časa umire probuđenu zlo
činačku savjest.
Kao u svim vremenima, tako je
i danas militarizam najveće svjet
sko zlo. najgrozniji bič za čovječan
stvo. I' mirno doba iscrpljuje 011
posljednje sokove narodnoga orga
nizma. rastavlja- na nekoliko godi
na sina od roditelja, brata- od se
stre. jedinu materijalnu potporu
s romašnih Obitelji. Bezbrojni mili
jom", koje je krvavo stekao radni
narod, zgrću se u državnim bla
gajnama, odakle teku u džepove
raznih ministara, časnika i drugih
državnih nametnika, mešetara, ne
zasitnih trgovaca, koji dostavljaju
barut, puške, topove i drugu vojnu
opremu. Tako se pune bezdane
*- Neznani, gdje sam vidio sliku,
koja prikazuje jednu sjednicu ha
šge mirovne konferencije. Vapi je
napisano, da je ulaz strogo zabra
njen. a unutri diplomati gorljivo
raspravljaju pitanja, važna i' sud
bonosna z.i evropski mir. Dolazi
anđeo na vrata i* hoće da ude. "Tko
si ti", pitaju ga strogo i namršteno?
"Ja sani anđeo mira," odgovori on.
"Ne vidiš li, da je stranim licima
pristup zabranjen." odvraćaju 11111
istim surovim i ofjcielnim tonom. I
on se uđaljuje ...
blagajne bogate kapitalističke bur
žoazije.
Čitave legije sila u cvijetu1 svoje
miadostti, u najvećoj fazi umnog
i moralnog razvoja, otimlju se zlo
činački od svoga jK>sla u ime neka
kovih glupih i nqmavednih zakona,
a da se ni ne traži njihovo pristaja
nje. da se ni ne pita njihove rođake
i prijatelje. Navuiku imi smiješno i
lakrdijaško odijelo, zatvaraju ili u
kasarnama kao najzadnje ljudske
izrode, troše tamo neproduktivno
narodno blago i uče jxxl upravom i
nadzorom svojih častnika odvratni
i sramotni zanat ubojica.
'/.a tin ružnu svrhu izmišljeno je
obilje srestava-, koja se prakticira
ju najbarbarskijim i najbrutalnijim
načinom.
I Vije svega vojnici prisižu na
križ, evanđelje i boga "dobra i
pravde", tla će biti vjerni slug?
"kralja i otacbire" t. j. da će bra
niti nepokolebivo interese dinastija
i tiran'iZina, cijeli današnji jjoredak
sa svim njegovim bezočnim muče
njem apsurdima i nepravdama.
Koliko samovolje i zloporaba s
ti .11 razvikanom domovinom! Ko
liko zločina i ubivstva pod njenom
firmom, koliko krvoprolića, grabe
ža i potlačivanja! A 11 istinu, što
je ta domovina, ako ne pusta fraza,
apstrakcija, za radnika, seljaka,
maloobrtnika i za sve, koji živu od
danas do sutra, koje gnjete bijeda
i siromaštvo, koje ispijaju bolesti,
koji nose sve državne terete i tego
be. koji stvaraju sve blago vladaju
ćih klasa, j>a su prinuđeni, da ga
još i zaštićuju kao vojnici od svo
jih vlastitih napadaja i posizanja,
i da se međusobno istrebljuju kao
divlje zvijeri, koje nemaju noka
kvili zajedničkih interesa!?
Po'ožaj, kritičan za radničke slo
jeve i smiješan, kad ne bi bio toli
ko žalostan i strašan.
Domovinu ima samo buržoazija,
kapitalisti i sve one izjelice, koji
živu od radničkog rada i imaju do
bro zajamčenu svoju parasitsku
egzistenciju. A radnik — bio on
vojnik ili običan čovjek — prestaje
imati domovinu tamo, gdje njegov
život |X>staje nesnosnim, gdje se do
krajnih granica, do iznemoglosti,
do pos'jeđnjih sila izrabljuje nje
govu radnu snagu, gdje se gazi
njegova svijest, gdje nasilno dolazi
u sukob sa samim sobom, gdje sc
ironizira njegovo uvjerenje, gdje
se kažnjava kao zločinac, kada tra
ži hljeba i zraka, gdje se ubija, ka
da zahtjeva, da živi. A gdje se rad
nik ne nalazi u takvom položaju?
1' svim državama i domovinama
njegova je sudbina jednaka. Nje
gova je domovina u budućnosti. On
ima istom da stvori đomovin-u. za
sel»e i za, svoje supatnike.
No ne pita država, što je i tko
je radnik, ima li ili nema li od nje
ga koristi. On je dužan jx>koriti se
i vršiti sve, što mu se za|)Ovijeđa
bilo mu prijatno ili neprijatno, u
god no ili odvratno.
Zato vlada u kasarnama surova
i bezbožna disciplina! Koga bajke
ne opamećuijti, toga će željezo si
gurno pobijediti.
Vojnici sin izolirani od svijeta,
vanjski utisci do njih rijetko do
piru i po tajnim putevima. Svaka
pojava samostalnosti smjesta se u
gušuje. Najmanji prigovor protiv
besmislenih uredaba kažnjava se
najstrože i najbezobzirnije. Neis
pun javan je kakvegod hirovite za
t

xml | txt