Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??, May 01, 1907, Image 2

Search America's historic newspaper pages from 1777-1963 or use the U.S. Newspaper Directory to find information about American newspapers published between 1690-present. Chronicling America is sponsored jointly by the National Endowment for the Humanities external link and the Library of Congress. Learn more

{
                  title: 'Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??, May 01, 1907, Page 2, Image 2',
                  download_links: [
                  {
                   link: 'https://www.loc.gov/rss/ndnp/ndnp.xml',
                   label: 'application/rss+xml',
                   meta: 'News about Chronicling America - RSS Feed',
                  },
                  
{
    link: '/lccn/sn83045377/1907-05-01/ed-1/seq-2.jp2',
    label: 'image/jp2',
    meta: '',
},
{
    link: '/lccn/sn83045377/1907-05-01/ed-1/seq-2.pdf',
    label: 'application/pdf',
    meta: '',
},
{
    link: '/lccn/sn83045377/1907-05-01/ed-1/seq-2/ocr.xml',
    label: 'application/xml',
    meta: '',
},
{
    link: '/lccn/sn83045377/1907-05-01/ed-1/seq-2/ocr.txt',
    label: 'text/plain',
    meta: '',
},

                  ]
                }

Proletarec. [volume], May 01, 1907, Page 2, Image 2
About Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??

Image provided by: University of Illinois at Urbana-Champaign Library, Urbana, IL

Image: of 8.

Page

All Pages

Issues

All Issues Text | PDF | JP2 (3.2 MB)

Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.), 01 May 1907. Chronicling America: Historic American Newspapers. Lib. of Congress. <https://chroniclingamerica.loc.gov/lccn/sn83045377/1907-05-01/ed-1/seq-2/>

Newspaper Page Text

PRVI SVIBANJ
mcdjunarođni radnički praznik.
Osam sati rada! Eto tun riečima
pokrivena naša crv ona zastava, koja
nam inspirira natki na skorasnje
oslobodjenje proletarijata-. ^
1 onda. kada se pred radničkim
kolonama ta zastava gordo leprša,
kada; obasjana proljetnim zracima,
postaje izvor nove svietlosti, koja,
obasjavajući naša izmučena i b.eda
lica, obasjava was zracima proljeća
proletarskog blagostanja, tada \e
lim, zaustavimo se za trenutak, nebi
li kucanje našeg srca bilo slobodni
je, podigtiimo našu dječicu neka ih
pogled na zastavu zadahne d«uih om
novog života, koji nam bliska bu
dućnost sprema i opomenimo se
značaja, koji imat za inas današnji
dan, dan. kada proletarci cieloga
svieta uzimaju svoje alate i idu, ne
u tvornicu, gdje ib stroj čeka tla iz
njih i'sis2> svaku kap krvi, da uzdr
ma svaki živac, da istegli svaku mi
šicu, već sa čekićem, testerom i.i
rendetom na ramenu idu «u» kolone
iz ikojili će se ćuti umilni zvuči pje
sama namienjenih prazniku rada.
Danas vice inose brzojave Kvropi,
Australiji i Americi, brzojave pune
duha, pune osjećaja, koji trebaju da
jx)jačaj'U živce onih, koji vječito ra
de bilo u polju po ljetnoj žezi ili
zimujem mrazav, bilo pak u zaguš
livoj radionici, svih, svih proletara,
te da se i ovi vječito pogureni mo
gu gordo ispraviti i smjelo pogle
dati oko sebe; danas se drugovi sa
kupljeni "začudjeno zapitkavaju
zašto onoliki broj žandara oko.o
njihovih kolona-, na š*ta dobij a ju l e
pe odgovore, da policija žrtvuje po
jedan dan u godini kada svoju uslu
gu ukazavje radnicima dajući im
sjajnu svitu". Danas se još po kad
kad neko iz buržoa-skih gomilica
ustrašeno zapitkuje, kao dobri kraij
Louis XVI., da li nije ovo skuplja
nje radnika spremanje za bunu, na
šta se iz proletarsk'.h kolona (Uzvi
kuje: "ne. ne buna-, jer je krv ljud
ska skupocjena, a -naše su ruke ne
moćne da zabadaju nož u prsa, koje
nam vi svakodnevno podmećete, ——
ne buna, već znak nove re\oluc»je
u istorijakom društvu, revolucije,
koja se može izvršiti i u g.asačkim
kutijama, — — ko zna, a mi pro
roci nismo! Danas soldati su u
ratnoj opremi; sve su kuće pozattvo
rene; -svaki ćuti u svojoj sobi, kao
pri kakvoj obsadi; svo su j)oslovi
napušteni; žene i djeca nesmiju na
ulicu..." .
Čudnovata bura, koja us»hicava
i straši u isto vriemc!
Straši! Koga?
Grozno! Nepomljiva komedija,
čudnovato strahovanje! I zašto sve
to?
Za-to što radni'k pada od umora
sbog dugog i teškog dnevnog rada,
zato što "vrativši se u večer umo
ran sa rada on neitna vremena ni
da se odmori dovoljno samo zato,
da bi sutra da-n bio u radionici u
odredjeno vrieme". I vi filantropi,
pa čak i vi pobornici Kristovi, svi vi
čijih mišica izvire sve bogatstvo
ljudsko; u čije ime radite to onda,
kada radnik hoće da odahne od sil
nog posla? Da li u ime Krista kop
govoraše; "sliedite primjeni polj
skog krta, on ne radi niti prede, pa
ipak, vjerujte, i sam Solomon u
svom svojem čarkom sjaju nije
liepše obučen!"
Ne, ne tako !
Današnjom, koliko mirnom toli
ko i sjajnom manifestacijom radnik
hoće da se zakonom zabrani radni
dan od' 14 pa i 16 sati, a< da se uve
de radni dan za odrasle od 8 sati.
To i ništa više.
I to je neobhodno potrebno onda,
kada zagušljive radionice ubijaju
fizičku snagu i tjeraju radnika u
grob prije vremena; onda, kada ve
će radionice, — ne zagušljive, to je
istina — snabdjevene savršenijim
strojevima, stvaraj-u od radnika
prost mehanizam koji nema volje
već se podčinjava volji i zajxnjesti
strojeva, ubijajući 11a taj način nje
gove sposobnosti za urn 11 i im razvi
čem; onda, »kada pojedine industrije
svojom opasnošću unštatvajav naj
bolje snage bilo sl>og same prirode
j»s!a ili s'liog krajnjeg ubrzavanja
strojeva, koje kazne svakog trenut
ka smrću svaki nepravilan pokret
radni kov; onda — i time neka se jx>
inosi "viek civilizacije", — kada
poljski rad, sbog svog nečovječnog
produžavanja do 15 i 17 sati prieti
da masu naroda stvori blesavom 1
kada je to oglupljivanjc seoskog
radnika i sistematski i>odi)omaže, —
onda velim: smije li koji sklopiti
oči pred ovim pravednim zahtje
vom i pokazati mu bajonute kao od
govor ?
Smiije i biva i pored toga što se
zna. da kraći radni dan daje i sa
mom kapitalistu više profita, jer
radniku pruža više odmora, pa ga
dakle i sposobnijim za rad stvar.
Smije i biva i pored toga što se
zna da< industrijske krize mništajiu
svake godine ogromne količine ro
be, kojima su prenatrpane pijace,
npropašćtijući 11 isto vrieme mili
june uložene u proizvodnju istih,
rasipajući 11a taj način radnu snagu
i pored toga što već svatko oiočava
i pojima, da danas ini je više pitanje:
"na koji način da se proizvodnjom
zadovolje ljudske potrebe" već "ka.
ko da se proda sve 0110 što se pro
izvede !"'
No mi nemamo i>otrel>e za sada
da navodimo sve razloge koji idu u
korist osamsatnog radnog dana. Mi
se ovdje malo dotakosmo nekih, ne
bi li se što bolji pojam imao o trima
osmicama sa čijom je poviesiti u
svezi i proslava 1. svibnja.
♦ ♦ *
Praznik rada datira još od 1856.
god. Od tada je on upravo u imtim
noj svezi sa osatnsatnim radnim da..
nom. U naseobini Victorija, u Au
straliji, ovaj je praznik padao 21.
aprila kao dana. kada je osamsatni
radni dan zakonom bio uveden.
U sjevero-američkim saveznim
državama najprije .njemački radni
ci, a. docnije i englezki, organizova.
Ivu s vremena na vrieme, više puta
preko godine, manifestacije čas radi
povišavanja nadnice, čas pak radi
po1>oljšanj:a. zdravstvenih uslova u
radionicama, a naročito radi svodje
na radnog dana na osam sati. Naj
zad sve se ove manifestacije sliše u
jedan dan, koji postade godišnji
praznile, i to isti bješe prvog pone
đeljka mjeseca rujna. Od tog vre
mena je već oko 20 godina.
1884. god. pak, Federated Trades
(zanati i j ski savez) u Čikagn bje
še don jeo odluku da se od 1. svib
uja t88T). god. istavi osamsatni rad
ni dan. Iste godine ovaj savez bješe
odbio pred'og za političku organiza
ciju stranke, osnivajući svoju borbu
jedino na ekonomskom zemljištu.
Suština odluke njihovog kongresa
bješe da se od I. svibnja 1886. radni
dan svede na osam sati, a u slučaju
da bi se poslodavci ovome protivili,
to da se odmah oglasi štrajk (krz
manje). No treba markirati, da se
ovdje zahtjevi ista vi jaju neposred
no kapitalistima, a ne zakonodavcu.
Ove su manifestacije dale samo da
tum za praznik rada. ali ideje, koje
«u inspirirale ovaki oblik toga praz
nika kakvog ga danas imamo, po
nikle su u Francuskoj i to docnije,
kao sto ćemo odmah vidjeti.
Jean Dorrnov, elan odbora rad
ničke stranke u Francuskoj, a pred
sjednik obćine u Montlucon-u
(Francuskoj), glavni je inicijator
za ustanovljenje onoga dana, kada
krv kl juča u žilama radničkim.
Jean Dorrnov je jedan od najiz
vrstnijih boraca. Platonske agita
cije ne sviklja-hu mu se i dovadjalnu
ga u očajanje. Narodni savez sindi
kata i korporativnih radničkih gru
pa iv Francuskoj, koji je konstitui
ran 1886. god., foni nuli rao je već
od više godina svoje zahtjeve (re
vendikac'ije) 11a kongresima, čije
su rezolucije periodično predavane
zakonodavcu, i koje ovaj sa svoje
strane još periodični jie 'bacaše u
peć. Ovakovo bagatelisainje radnič
kih interes# trajaše dugo vrieme.
ono bješe zanimljiva igra vladaju
ćili klasa.
"Oni nas neće ni da čuju. povika
l)onmoy na kongresu 1888. god.,
bez sumnje hoće da im mi i vrši
otvorimo!" 1 na trećem kongresu
ovog saveza, koji se držaše u P»or
deau-lkvuscat-u rečene godine, po
luči je o pitanjima, koja su bila na
dnevnom redu. Dormov napomenu
da ovog puta nije rieč više o reso
lucijama. koje ostaju samo 11a papi
ru, već ih treba utisnuti u mozak
onih,'kojima je stavljeno u dužnost,
da odpravljaju društvene stvari.
Njegov bješe predlog ovakov :
"Istog dana i istog časa, jedmo
vremeno dakle, organizovat će se u
svima mjestima Francuske, gdje
god po>toji radnički pokret, narod
ne manifestacije, kojima će se dr
žavna uprava primorati, da donese
riešenje na zahtjeve, koje kongres
istavlja. Izaslanici mjestnih radurič
ki'h sindiSkata predstavit će se pred
stavnicima državne vlasti i predati
će im u ruke jedan prmjerak ovih
zahtjeva s napomenom, da će javno
ix>/.vati radi ovoga. Neka bude <ta
bude!" ...
I* resoluciji satnoj, koju kongres
bješe donjeo, odredjen je bio 10.
veljače kao dan, kad se imaju re
vendi'kacije predati, a 24. veljače,
kad se i>o odgovor ima« ići, priredji
vajući tu' isto vrieme i manifestaciju.
•Manifestiralo se dakle, kao što
•bi zaključena 10. veljače. Izaslanici
radničkih organizacija i socijaliste
predadoše revendikacije za svodje
nje radnog dana na osam sati i u
tvrdjivanje najmanje nadnice, vla
stima u ruke, a zatim, dvie nedelje
docnije, 24. veljače, u pratnji mno
gobrojnih gradjana, odoše da traže
odgovor. ( )sim Pariza, manifestira
lo se još 11 više od šesdeset mjesta
Francuske.
Posljedice ove manifestacije bje
hu više očaravajuće nego s»to se i
misl io. Čitavi 'bataljuni vojske i
jx)lic:ia bjehu na nogama, 110 ipalk
zato nikakvih sukoba nije bilo, iz
uzimajući omanje svadje, koje po
lici ja sama prouzrokovaše. Ciela
štampa ! Evrope i Amerike govo
raše a istoj nekoliko dana. Buržo
azija drhtaše, misleći, da je krvna
revolucija na pragu.
Iz ove je, sa ovako krasnim u
spjehom, manifestacije ponikla ide
ja da ista postane internacionalna.
Na internacionalnom kongresu u
Parifcu, koji sc dr/.aše 18&). god.
gradjanin Ravmiund Lavigne, se
kretar narodnog kongresa france
skog saveza sindikata radničkih,
ixxlnese ovakov pretilog:
"Odredjenog datuma organizo
vat će sc velika internacionalna ma
nifestacija ina taj način, da u svim
zemljama, i u svim mjestima istoge
dana radnici primoravaju javmi
vlast, da radni dan svede na osam
sati i da uza-koni i druge rezolucije
donjetc na internacionalnom kon
gresu u 1'ari zu."
Dan odredjen za ovu manifesta
ciju bješe i. svibanj.
Budući da njemačke socijaliste
bjelui bas u vrietne kongresa- u hr
djavim jx)lit:čk:im okolnostima (ob
sadtio stanje bješe tada zbog soci
jalista), to nticajem 1 .ieblcnechta i
Bebela bješe ovom paragrafu do
data sljedeća primjedba: "Radnici
razni'h zemalja izvršit će ovu mani
festaciju onako, kako im specijalne
okolnosti njihove zemlje dozvolja
vaju."
Xo riešenjc ovog kongresa od
i88g. bješe samo da se manifestira
i. svibnja' 1890. god. Svakogodiš
nje ponavljanje ove manifestacije
odlučeno je na internacionalnom
radničkom kongresu od i2U. kolovo
za 1891. god., od r ž a tom u Bruselju.
Evo riešenje toga kongresa:
"Da bi se prvom svibnju sačuvao
njegov pravi ekonomski karakter
zahtievanja osamsatnog radnog da
da i ispoljavanja staležne borbe,
kongres riešava da svi radnici sviju
zemalja demonstriraju 1. svibnja i
d -vmla. gdje god je moguće, pre
kinu rad toga dana."
Zatim je ova periodičnost detalj
nije riešcna- na nacionalnim kongre
sima jjojedinih zemalja, budući da
se je uspjeh ovakve manifestacije
odmah primjetio.
Tako je kongres socijaldemo
krata austro-ugarsikih održat u Bu
da-pešti 7. i 8. prosinca 1890. đonjeo
odluku da 1 svibanj bude svake go
dine radnički praznik.
• • •
Eto povjesti ovog praznika, ko
jim se realizira:
"Proletari sviju zemalja, sjedi
nite sa!" koje nam Marks i Engels
; spi šaše na našim zastavama. Kapi
talistička buržoazija, đrhtaj'ući, pru
žna prst na 'nas toga dana, davajući
nam razne epitete, za koje joj mi
praštamo kao i svakom, koji ie osu
ti jen 11a smrt i 11 agoniji gubi razum.
Mi smo uvjereni, da idemo putem
naiboljiim za ostvarenje ideala čo
vječanskog. Eksploatacija, ko:u čo
vjek nad čovjekom vrši, mora naj
zad da iščezne ispred eksploatacije
nad prirodom. Ogromne prirodne
snage, bilo vodene, parne, električ
ne. itd. već i dnas pružaju više sna.
ge za rad. nego li i ciclo čovječan
stvo. 1 -u mjesto da se na taj način
rad radnika olakša i smanji, on na
protiv postaje gori i čemerniji. Ne
kada je radnik morao da troši o
gromnu snagu skržeći se prostiti
jim alatima; danas pak ti su se alati
pretvorili u mašine, ogromne dži

Proletarec. [volume], May 01, 1907, Page 2, Image 2
About Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??

Connect with the Library

Find Us On

Subscribe & Comment

Download & Play

Questions

Proletarec. [volume], May 01, 1907, Page 2, Image 2 About Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??

Connect with the Library

Find Us On

Subscribe & Comment

Download & Play

Questions

Proletarec. [volume], May 01, 1907, Page 2, Image 2
About Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??