Proletarec. [volume], June 04, 1918, Page 5, Image 5

About Proletarec. [volume] (Chicago, Ill.) 1906-19??

Image provided by: University of Illinois at Urbana-Champaign Library, Urbana, IL

                
Jugoslovensko pitanje i socijalna demokracija.)
1.
Aneksi ju IUkiip i lloivomiviiic, osi m stojo i/.a
zvalu tešku iutcrnucijoiiulnu križu, pokreuula je
i mnoga pitanja. Naročilo j.- jugoslav ciisko pita
nje postalo pitanji m prvoga reda. Austro-l gur
sUa boluje od toga rasa na akutnoj jugosluven
skoj bolesti u svojo j iiiitarujoj polit n-i, dok j«« u iz
vanjskoj polit iei zapravo tim .svojim djt-lom zada
la sni rt ni uda rac postoječem status <|uo na lialka
liu. -I ugoslu vensko pitanje nije nainie samo pita
nje A ust ro-l v a rske, nego i pitanje lialkailsko, a
aneksijoni 1'o.ne i Hercegovine potvuijen je bio
princip ravnoteže, koliko n pogledu nacijonulno
držuvtiog života jugoslaveiuskog elementa, toliko i
i gledoui na opči položaj na Hulkanu. Aneksija
Itosiie i Hercegovine morala je dakle neminovno
izazvati svakojake proinjene.
l)rža\nit i A list ro-l garske bili su drugoga
mnijenja. Oni mi držali, da je aneksijoni liostie i
Hercegovine eijela stvar riješenu, pa k nikomu ni
sta i mii na Itosna. Niti je Au.st ro-1'garska izvela
ikakove proinjene u svojoj .mit rašnjo j polit iei, a
niti u iz.vanjskoj. Sve je ostalo pri starom.
I takovoj situaciji zateka.> je Austro-1'gar
sku balkanski rut, halkaiu.ko-jugosluv cnska bttr
žoaska revolucija. I jugoslavensko pitanje počelo
se rješavati vlostitoiu snugom bez Austro-Ugar
ske i protiv Austro Ugnrske. s feudalnom i reak
cijonariiom Turskmn poražena je tijcdno i austro
ugarska politika konzerviranja odnošaja na ju
goistoku Kvrope. Austro-l"garska doživjela je da
kle balkaiuskim ratom poraz, koji je aiedjutiin
ilauas još u toliko djelomiean, jer je bmlučnosti
ostavljcuo, da riješi jugoslaven.sko pitanje, u
koliko ono zahvača i unutur Austro 1'garske. Ka
kvo če to riješenje biti, danas je več izvan svake
dvojbe. Riješenje če biti u znaku demokracije i
ujediujenja tlugoslavcna, samo je juš pitanje, ka
ko če kraj toga proči Austro I'garska. 1'očetak
rješnvanjn jugoslavenskog problema na način, ku
ko se to dogodilo balkanskim ratom. poknzuje,
iln su se šanse A ust ro-l *gu rske znatno pogoršale.
II.
Aneksija Bosne i Hercegovine i za z val a je u
socijalistiekoni jugoslavenskorn pokretu nove ori
jentaci je. I'.ilo je učit o, tla je započelo razdoblje
sudbonosno po naš narodni bitak i po cijelu našli
nacijoiialnu budučnost. I to je jednako \ rijedilo
za .lugiclaveiie u Autsro 1'garskoj, kuo i za «lu
goslavene izvan Atist ro-l°gurske na llalkaiut. Lo
gična posljeilica bila je, da ji* -I i 'J'J. novembra
!!•<(!•. obdržuvana prva jugoslavenska soeijalistič
ka konferenca u Ljubljani, a T., S. i !>. jauuara
UHO. da je olulržavana prva sneijalno demokrat
ska balkanska konferenca u Heogrudu. live ti v i je
konference utvrtlile su soei jalističko stajulište
prema jugoslavenskorn i balkanskoni nroblemu.
1'onnjprije pozabavimo se jugoslavenskorn so
eijalLstičkoin konfereneojn u Ljubljani. Tu je me
dju ostalim zaključeno slijedeče:
L Jugoslaveni A ust ro-l' gar.ike sinu t raju za
svoj konačni cilj narodno-političkih svojim tež
nja: po!pitno uacijonalno ujedinjenje svili .lugo
sluvena bez obzira na ruzličnost imenu, vjere, nači
nu pruvopisanja i dialekta, odnosno jezika.
•J.Kao tlijelovi jetliiog velikog jedilistvenng
naroda 'ežimo, da m- konstituiramo kao jedinstve
ni narotl bez. obzira na sve unije! no način jene dr
žavopravne i političke ograde, imajuči zelju za za
jedničkim uacijonalno autononiuiiu životom, kao
slobodiia cjelina unutur potpuuoma demokratske
konfederacije naroda.
3. Put do toga konačnoga cilja jest neumorni
rad i bo»ba na osnovu postoječili realnih političkih
odnosaja i uredabo današnje dualist ičke Austro
ITgarske za njenu potpunu demokratizaciju u
sviin njenim narodno-političkim i državnim tije
linin. Naročilo je od život ne važnosti borba za
opče, jednako, izravno i tajim p:aavo glasa za
ugarski, hrvatski, bosansko hereegovački i za sve
austrijske pokrajinske sabore, te se i stogn sve
političk i nastojunje i koneeut rirunje ^ v i j u snaga
u toni praven, a 11 prirodnoni objainu djelovanja
jugosla venskih soe i ja I no-demokratskih st rauaku,
pioglašuje njihovim nnjpreeini i najvažnijim za
tla I kitni.
Osiin I«»«rn zaključeno je j oš slijedeeo:
Južni ttlaveni )><»<•!ni up samo politički na
osa in dr/.avnih odnosuo upravnih teritorija. nogo i
kulturno ii <Vtiii dijola, na/.ivajm'-i so narodiina,
oslabljeni s 11 laku, da žive tek fiktivno samostal
iiini narodnim životom, neinajiiči u .sadanjoj situ
aciji pni robnih uslova /a stvnranje takovili kul
turnih prilika i pozicija, o bi se mogli I a<> narod
ili narodi povoljno razvijali uz ostale kulturne na
rode.
1st ina jo, da sil pojedini dijelovi Južnog Sla
venslva uslijed polit ičkc purijcpanosti, uslijed do
dira sa raznim tudjini iiarodima, uslijed utjeeaja
raznih ekonomski!) sfera, n miiogoino pogledu veo
ma diferencirali. Ali opet je istina, da s ve tijekoin
vremena nastale razlike po svojoj naravi i po .svo
jo j veličini nijesu takove, e bi opravdavale sopa
ra! izam pojedinili dijelovn i eijepnnja u čeliri na
roda. Pogotovo je štetan taj separalizam, dok ni
jedan narodni din nema snage, da usavrši svoj na
rodni život. 1'siiprot inngli lii svi dijelovi kao jed
na narodna ejelini stvoriti sebi sve nvjete narod
nog života i snažnog kulturno«? razvitka u korist
selii i vasiono.i kulturi.
Jilgoslavenskn soeijalna demokracija smatra
sadanje jugoslavenske naroda tek elementima, ko
ji iniadu da stvore jedinstveni narod, te konsta
tira, da t rolia u svrlni osi varen ja ovog jcdinstva
svrsishodnog jedinst veno«.', kulturnng i polit it* kop
•) Ker se od raznih strani še vedno po kri
vem trdi, da so socialisti nikdar niso brigali za
jugoslovansko vprašanje ali pa celo, da so igno
rirali narodna vprašanja sploh, objavljamo ta čla
nek, spisan po balkanski vojni, ki razprši za uii
: leče ga citatclja \ o lake laži.
rada bez obziru na današnje polit i«" ke formacije i
ftrnnioe. Naročit o smatra ona potrebnim spora«
z.umak o jcdnoni n&rodnoiu jeziku i pravopisu,
kao prvim preduvjetima puuoga, jedinst venoga
narodno^a životu .Jugoslavena. Ovo se ali dade po
stiei tek sustavnom kulturnom politikom kot svi
ju dijelova ovogu naroda.
Citirani ovi zakljueci posvema su jasni i ne
trebaju tumačenja. No ipak držim, da je /a »po
znanje tendenca, koje su tuda postojale u jug^
slavcnskom socijalističkom pokretu, nužiio citira
ti još i slijedece izvode iz referata pisca ovog olan
ka na jugoslavenskoj socijulLstiekoj konferenci u
Ljubljani.
"Aueksija Bosne jest stožerni ugao, od koje
ga proizlaze dvije političke težnje. Jedna se ocito
zapaža izvan Aust ro-l*garske, a d ni go u njoj. Da
našnja gradjanska Srbija t razi na sve at rane veze
i sporazumevanja. Od Austro-lgarske, kakova je
ilanas, ne može da isto očekuje, osim daljuje pro
duženje ekonomske svoje zavisnosti, pa sto ga tra
ži zajedno s Bugarskom drugo rijeSenje. To je
konfederacija balkanskih država. Socijalna demo
kracija ovili država naprotiv ide za balkanskoia
konfederacijom slobodnib naroda.
"Jugoslavenska socijalna demokracija sma
tra sada An ji m svojim zadat kom i«>«! _-eobraz
be ove A ust ro-l'garske, u kojoj nam je živ jet i i
raditi. Mi nalaz.imo jedino za nas moguče riješc
nje kmj postoječib odnošaja u konfederaciji au
st ro-ugu'skib naroda, koiistit uiraiiib na usiioni
nacijoualnib aiitonomija sa personalnim princi
pom, a iinutar jedne gospodarske ejeline, kao pri
rodno probitačnog ekoiiomskog podrueja.
"Ove dvije težnje postoje, jer je naravno ta
ko. Ali one ne če biti jedna nasuprot drugoj, vti
če da paralelno teku, a to može i da donese ko
risti. Ta, eto ni Bosua ne bi dobila ustav, kad v:-'
ne bi bilo u Turskoj! Neka dakle nastoje naši ju
goslavenski drugovi izvan imuiarkije oko konfe
deracije balkanskih naroda, jer če to i nama kori
stiti. Koristit če nam u toliko ova težnja, sto <•<
Austro-1'garska iz nužde, du u ovom koukiiren:
notn boju pobijedi, doči i sama prije do preobra
ženja. A tada, bude li taj čili proizveden, ne >e
biti više imperijalističke Austro-lgarske, \e nr
utralna, neinilitaristička država sa slohodnim na
rodima u njoj. Tada če i pitanjesjedinjenja za cje
lokupuo jugoslavenstvo biti mnogo i mnogo bliže
riješenju. Neka se .1 ugosla v eni uzmogmi u ov« j
državi konstituirati na imiiovii nacijonalne auto
nomije u jedan pol it it'- k i narod, to je i njegovo «»p
čenito ujedinjenje gotova .stvar.
"Zato trebamo ali kulturnoga rada, paralel
noga kod sviju, a ipak jedinst venoga. Taj če nam
rad oko kult urnoga jedinst va biti snažno poma
galo i znat an faktor do politiekoga ujedinjenja.
Budu li prcduvjeti za to tu, pa ostanu tada i »la
lje zaprjeke, koje če da nam sprjeeavaju djelo na
šega sjedinjenja, onda ne eemo prezati, pa lnafcifr
mi svi Jugoslaveni na Balkanu postali veleizdaj
niei, kako li se to več danas rado veli. Mi nijesmo
zauzeti :ii za iednn državu, ali radije hiramo onu,
koja nam daje više mogučnosti za naš kiiltuiiii,
ekonomski i politieki život i razvoj!
"To je naš veliki cilj i odlučan zadatak, a
soeijalizain, koji več danas veže sav jugosla venski
proletariat čvrstim vezom ekonomskih jidinstve
nih interesa, sigurno če pobijediti. Sa ovom tež
njoni i uzimajuči za pulnožje svoje prolelarsl.i
ekonomski osnov soeijalizain postaje nosiocem na
še narodna jugoslavenske misli uopče.
"Preostaje nam jošte djelovanje na politič
koni polju. Na kulturnom polju ost varujmo nn
eijonalno naše jedinstvo Jugoslavena uopče, nn
ekonoinskoni vežimo sav naš narod u jednu cjp
linu na osnovu njegovih skupili interesa kao pro
letarski narod, a u političkom nastojmo potpu
nom demokratizacijoin cijele Austro-l'garske u
svini njenim uarodno-političkim i državnim tijeli
ma pripremiti tlo za njenu preohrazbu — i eto po
kazat čemo, da izvan socijulizma nema pravoga
rješenja našega narodnoga pitanja, ni ju gosi a
venskog problema uopče, a niti problema Austro
1'garske!"
111. "
Predjimo sada k p:\oj socijalnoj demokrat
sko j konferenci, koja j? hila kraj tadanjih k»loe
njačkih revolucija i kont rarevoliicijuine anek
si je Bosne i Hercegovine više nego logična pojava.
Na njoj je zaključeno slijcdeet:
Pod nametnutir-i tutorstvoiu i pretežnim utje
oajem evropske LpVomacije, kao instrumenta eks
panzivue politike evropskog kapitalizma, stvoreni
su n historičkoj prošlosti na jugoistoku Kvrope,
a naročilo na Balkanskom Poluotoku, teritorijal
ni i nacijonalni odnosi, koji sprječavaju moderni
ekonomski i kulturni razvitak naroda i stoje u
najostrijoj suprotnosti sa njegovim interesima i
potrebama. Iz te suprotnosti potječu sve krize,
potresi i dogadjaji koje evropska diplomacija i
njeni monarhističko-reakcijonarni agenti na P»:il
kanu upolrebljavaju kno pretek s t za odi zanje tc
politike miješanja, tutorisanja, osvajanja i reak
cije.
Nasuprot tomp prva socijaldemokratska bal
kanska konferencija Lstiče, da su pokreti i borbe
naroda na jugoistoku Kvrope i Balkanu, koji iina
ju kulturnih pogodaba za razvijanje, izraz neodo
1 ji ve težnje za ekonomskim i kulturnim oslobo
djenjem.
S jed no strane: lT koliko su se brže prorrdji
vale oblasti za kolonijalno osvajanje, koje nisn ni
od koga pritisnute, u toliko je evropski kapitali
zain, da bi plasirao suviske eksploataci je proletnri
jata u zemlji, surevnjivije juriSao na agrarne,
industrijski nerazvijene i politički hezotporne
zemlje. Pntem naplate interesen na date zajmove i
ekstraprofita na uloiene kapitale u poduzeča neo
granično koaiesijonirana, putem trgovinskih ugo
vora i mreže saobračajnih 1aksa, evropski kapita
lizam je uvukao Balkan i zemlje i narode na ju
£<> istoku Evrope u opseg svoje hezdušne eksplo- I
atacije, iserpljujuei njihove ekonomske snage, |
sprječavajuči njihov razvitak i njihovo napredo
vanje, ugrožavajuel jm i sani opstunak.
S druge .si lane: IVomjenama, koje je pob jed*
ni IiimI kapitalizma izazvao u oslovima gospodar
skog života u ovim zemljama, postaje nesnosna te
ritorijalna i naeijonalna razdrobljenost, koja
dauas postoji. Sve napredne sile naroda m o raju te
žiti, tla se »slolmdo partikularizma i zatvoreno
sti, koje odgovaraju jedino patrijarhalnosti i o
graničenosti života na župu i selo, testih granica,
koje razdjedinjuju bilo narode isto^ jezika, iste
narodnosti i kulture, bilo zemlje, koje su jedna na
drugu ekonomski i politički upueene i direktnih i
indirektnih tudjili režima, koji otržu narodu iz ru
k u njegovu sndbinu.
Ali dok le radnieka klasa, Kvojora klusnom
borbom, faktički pornažc ostvarenje ovih pitanja,
dot le kupit alističkn biiržonziju pri postojeeini eko*
rtom ski m, politii'kini i naeijonalnim uslovima na
jugoistoku Kvlope, poirtognuta monarhizmom
stvara nov nacijonalni antagonizam, koji spreča
va ri jesen je halkanskog pitanja pntem uj«dinje
nja iaroda.
Priznajuči nužnost i opravdano.st ovih težnja
prva sucijal-demokratsku balkanska konfereneija
stoji na gledistu, da se njihovo ostvarenje može
posii.-i jedino /hiranjem ekonomskih snaga n cje
I line, uklanjanjeni mnjetno postavljenih graniea,
oniogui-ivanji'iii pune u/ajamosti i zajedničke u ži
votu i odbrani od /ajedničke opasnosti. Zhou tona
konfcrc ncija stavlja u dužnost socijalnoj demo
kraciji, da najenergienije suzbija svaki antag<i*
ni/um izmed ju naroda na jugoistoku KVrope i ra
di na njihovoin /bliženjn, a da avesrdno potpoma
že sve ti /.ni<> za punom demokratskom samoupra*
\ <>iii i n« /;i\isiioš> n naroda, koje su prvi uslov, da
i HO pitanj«! života ovih naroda otme iz ruku njiho
vih st ranili i domačih reakeijonarnih uospodara i
uravnava put / i grupisanje, koje moderni eko
nomski razviiak i is!; nje kao jedinu garanciju e
!< ononis ko i poiit ičkc samostalnosti. 1 prvoin re
dil, to morn željrti -im-ijalna demokracija ne samo
/!">!_• t ona. sto l>i '-um rijcšcnje pitanja najbolje
oduovaralo intfif.inia opeeg druStvenog napret
ka, več i zim »g t'»ga, što je njen rad stalno uslov
Ijen ; a/, itkoi. iciroda u kome djela i što se sile
! Iqmic borite na.iputiije razvijajo n uezavisuim na
■4 : di'iia.
I*rva s(N'ijald< iiiokratska balkanska konferen
eija naročilo ističe, da se ta neodložna promjena
ne ftjožc izvesti n smislu narodnih interesa ni mili
tarist irkom politikom balkanskih monarhija i re
akcijonarnili huržoa.skili re/.iina, koja na proti v si
je medjflsobni antagonizam, mržnju i uepovjere
nje i sarire ekonomske i politieke evropske drža
ve, eije se vladajuče klase, bile one apsolutističke
ili republikanske, nacijonalne ili naeijonalitetne,
ne mogli i ne t-e svojevoljno odreči svoga povla
št enoj* položaja i osvajačke politike. Kao politički
predstavnik radničke klase, koju ne dijeli naeijo
i! . n! a'>taeoiii/.am vhdajueih klasa, socijalna de
mokracija ima tu važnu zSulaeu, da hude najsvijc
iitiiji. na j> dlučniji i 'lajdosljedniji nosilae ideje so
lidarnosti naroda na jugoistoku Kvrope i da klas*
nom borbom proletarijata snaži otpornu moč na
roda prema zavojevačkoj politiei evropskog kapi
talizma. I prvoin redu to treba da važi prema im
perijalist ičkim težnjama Aust ro-1'garske i utjeea
ju ruskoga carizma, koji se predaje svoj lihvar*
skoj i krvavoj politiei na Balkanu u toliko nestr
p! ji vi jo, u koliko je jace potisnut sa dalekog Isto
ka i u v (črni neprijateljstvu sa narodom u zemlji.
Značenjc ove prve socijalno demokratske bal
kanske konfederacije kao i ocjena njenih zaklju
čaka nala/i se u ovom karat.kerističnom komenta
ru, kojeira je pridodalo gornjim zakljnčcima, glav
no glasilo rvatskl soeijalne demokracije "Klo
bfdna K i ječ":
''llalkan a tu uključu jemo i nas Jugo
slavene n Austro-Ugarskoj — jest u kolonijalnoin
položaju, ;i iz toga položaja ne če i ne može buržon
zij a da uslohndi naroda več ga tek može da vodi
i/ klaonice u klaotiicu. Oslobodjenje moči če samo
da proizvede socijalna demokracija sa svojim so
cijalizmom, polit ičkim demokrat iznioin i kultur
nim naeijonalnim jedinstvom jugoslavenskog pro
letarijata. Ova T. balkanska socijalno demokrat
ska konferenca zn.iči udaranje osnova te pripre
manje nacijonalne i soeijalne revolucije proletar
skili balkanskih naroda".
IV.
<M toga vremena mnoyo so loga zbilo i pro
inijonilo. I'rijp svejja pokazalo se, da Anstrija
.*> po«| time mislimo eijeln Anst ro-Fgnrskti o
staje nvijek ona k>t a stara foudalna i reakcij on ar- '
na Anstrija. Niti samo opre pravo glasa no može n
njo j da iljeluje oživljnjiieo, osvježujnee i poinla
djnjneo. Anstrija oslaje vjeeno samo Anstrija, a
narodi njeni pnka mi igraekn vlastodr/.aekih želja, (
volja i pvolit jeva. Kad hi bio it ko ko In lit i«) da do- i
I aže, kako li te Anstrija nesposobna za svaki raz- |
voj, ne lii to liio niogao bolje izvesti, nego li sto je
neinila sama Anstrija n ovili eetiri do pet godina
od :in«-'- -i jo I'.osne i I lereegovine ovamo. .Ter koje
li mi bil« metode anstrijskog vladanja n to vrije
mc' N'clei/dajnieki proees sa svojim Nastieima,
Friedjungov proees s.a Vnsieinia, Komesarijal sa
fnvajima ild. l>nklo jedilom riječjn, sistem pro
vokaeije. reakcijonarne diktature i snspenzije svili
posfojei'ili polit ionih i gradjanskili prava!
Vrliniiae nako dosegla je Anstriia time, što
je svoje metode limitarnjega vladanja pronijela i
na pod'Mieje izvanjske politike. Falzifikati i pro
vo''aeijt» n aferi Prohnska i n aferi fintra I'alien
korespondontno su pojave provokatorne azefske
nntrašnjo politiko anstro-tigarsko iiiomukije.
Ovakove toške košnje ne mogn prooi a da 1
ne ost a \ e dnhoki 1 ran narodu, kome sn bile i
naniijenjene, kao što je to bio slučaj >*h Jugosla- I
vonima u Aunt ro-l'garskoj i i z van nje. A to tim
više ii»\ jor j«* aneksija Bosne i Hercegovine bila
zapravo /a balkanske Jugoslavem*, a specijalno
za Srbe, drugo Kosovo polje. Ali Auslrija iiije mo
tila da shvati ni iti najjednostavniju Mlinu i <"i
njenieu. Hi, ako li to i jest shvacala, iiije innrila
zato, pouzdavajuoi se slijepo u svoju pregolemu
šilu.
Medjutim ovo drugo Kosovo polje ueinilo je
čudesa. dno je upravo preporodilo i ofelieilo jugo
slavenski elemenat na Balkanu. Ono ua je pota
klo, da traži riješenje jugotslavenskoga pitanja, to
jest pitanju svoje ogz.Lsteneije vlast it oni snagoui
bez. Austro-lgarske i protiv A ust ro-l'garske. Sud
liina je litjela. da se jugoslaveusko pitanje počelo
ponajprije rješavati uništenjern Turške, to jest
tauio, gdje je završena prva faza razvoja Jugosla
j vena, naiine koil osveoenja prvoga Kosova!
(iledamo li očitna hlstorieara na prošloist i sa
I dušnjost Balkana mula vidjamn, da su balkanske
jugoslavenske države pale ]»od turško ropstvo za
to, jeV mi kao feudnlne države došle u sukob sa
novim, mlad'i i i demokratskim narodom. Turei su
bili u prvotne svojem razdoblju demokratski na
rod, pred Uo ji m su morale padati i rušiti se feiulal
III' države. Za narod tili feudalnili država bio je
jednak položaj pod režimom feudalizma kao i pod
vladavinom Turaka, pak je on zato i bio indife
reiitan obrani države. Feudalizam na Balkanu
ueinio je dakle od Turaka osvujaeki narod, koji
je Balkan i Au-irolgarsku tako reci jednim ma
liom osvoji o. No zajed no .s pobjedniekini plijenom
Turei su importirali u svoju državu i feudalizam,
a taj ili je konačno i upropastio. Turei su uništili
jugoslavenski feudalizam, tado da su .Jugoslaveni
postali narod skroz naskroz demokratski. Time je
pak na Balkanu bila stvorena situacija upravo
oiiakova — samo sa izmijeiijeuim ulogama — kao
št o je bila pri je f>(K) godina, kad su nestajale na
Balkanu jugoslavenske države pred invazijoni de
mokratskoua naroda turskoga, koji još tada nije
bio podijeljen na kaste i klase kao u "kulturnoj"
Kvropi, te kod kojega je još vladala u punoin smi
slu rijoei jednakost i ravnopravnost eovjeka. I
I Turške je sada nestalo. Ona je strovaljena zajed
1 no sa svojim feudalizmom u propast.
AnM ro-l'gaiviku je sa svojim feudalliim vla
davinskim sustavom i naeijonulnim svojim proble
miuia posvetna sliena Turskoj. A slična je i u tome,
što je i ona pripremila Jugoslavenima jedno Ko
sovo. A ust ro-l'garska je znada da anektira dvije
ju godavenske proviueije, ali riješiti svoje jugo
sla vensko pitanje nije dosada znala, a nil i ee pa
tnoei riješiti 11 buduee. Peudalua i reakeijonarna
Au.strol*garska ne može uopee riješiti naeijonal
no-dižavni problem jednom demokratskog naro
da! Zato ne može riješiti ni problem jugoslaven
ski! Kto u tome je težište problema. Austro-lTgar
ska je uspjela, da si utjelovi mnogo provineija i
zenialja jugoslavenskili, ali paradoksno je, a ipak
istinito, da si 011a sve to više otudjuje jugosla
venski narod, u koliko više pridobiva i anektira
njegove zemlje!
Aus'ro-l'uarska imala jo u času aneksije Bo
sne i Hercegovine t oliko prednosti, da je upravo
izgledala predestiiiiramuti, da rijesi ju gosi aven
sko pitanje. To nijesu prazne rijoči. Sam srpski
m i ni.s t ar i/.vanjski posala dr. Milovanovič izjavio
se u najt oženi času po Srbiju, u debati u srpskoj
narodnoj sku])štini o aneksiji Bosne i Hereegovi
ne. na slijedeči način: 'Srbija i srpski narod na
Balkanu u glavnome.a u Bosni i llercogivini naro
čilo, mogli bi da budn ve/.oin iz.medjii Austro-U
garske i balkansko«; poluotoka. Ali zato l»i bilo
nužno, da so Aus;rija potpunoma nživi u ulogu,
koja joj je u našem i evropskem interesu opredi
jeljena njenim vlasti'im sastavoni. Zadača Anstri
jo jest, da bude tvorae mira medju germanskim,
slav« lskim i latinskim svijetom. V jednoj takovoj
ulo;:i Au.strija bi oko sebe »abrala sve slobodne i
nezavisne baikansko države, ali takova nloga da
Icako da izključuje svako nasilje i svako osvaja
nje". A jedan od vodja vladajuee stranke, Stojan
Proti«* reko je istom zgodom ovo: "Izmed ju na«
i Austro-t" garske, iznudju balkanskih država i te
i mnnarkije može samo tada biti mira, i dobroga su
sjedstva ako li Austro-1'garska odnstano od to
| ga, da bude velevlast, i ako se odluči, da prenzme
ulogu jedne istočne Svajoarske".
Austro-Vgarska propustila je .svoj historički
momenai i razvoj pošao jo dalje. Austro-lgarska
mjeslo da prenzme na Balkanu hegemoniju kao
največa jugoslavenska država, da Siri kulturu i
oivilizaoiju medju balkanske narode, stvorila je
medju Jugoslavenima najveei kaos i mdentu, u
darivši smjeroni kolonijalno-kapitalist ičke eksplo
ataeije. O konstituiranju jedinstvenoga jugosla
vonskoga naroda pod njenom zaštitom nema da
kako ni govora, o konfederaciji slobodnih naroda
austro-ugarskih jošte manje. Jugoslavenska soei
jalistička konferenca iznijola je dakle samo lijepe
želje, no neo.st vari ve zato, jer reakcijonarna i fe
udalna Austro-Vgarska nijo bila sposobna za de
mokratski i napredni razvitak, za hI obodu i au
tonomiju naroda, a kamo li da bude tvorcem je
dinstva jednoga naroda!
Nasuprot prva socijalno demokratska bal
kanska konferenca bila jo sa svojim zaključeima
bolje sreče. Demokratska buržoazija na Balkanu
pokazala so pmtupacni jom demokratskome sta
novištu jugoslavenske i balkanske socijalno demo
kracijo. I ako balkanski save/, nijo ono, sto bi od
go varal a idejama prve balkanske konference, na
ime republikanska federacija slobodnib balkan
skih naroda, to je ipak počet a k federacije na Bal
kanu i djelo solidarnosti balkanskih država, a to
jo bozuvjotni napredak prvina predjašnjem sta
nju. I'a došlo sto m 11 drago, ideja federacije na
Balkanu ne če se moči više wkorijeniti, njoj pri
pada luidučiiost, nju t razi društveni razvoj.
(Nadaljevanje na 8. strani.)