Zajedničar = Fraternalist. [volume], August 04, 1954, Image 1

About Zajedničar = Fraternalist. [volume] (Allegheny, Pa.) 1894-current

Image provided by: Ohio History Connection, Columbus, OH

                
i'VL
Kraljfett Hrvatske Bratske IBajedhice, Ann Papucicli
iz Clairtona, pobjednica ove godine 1954., od odsjeka broj
248. Ona je okrunjena za "Miss Croatian Fraternal Union
of America", kraj nje stoji naša kraljica od prošle godine
Dorothy Bekavae, sada udana Sekulić, koja je sadanjoj kra
ljici Ann Papucich predala krunu i okrunila ju je pred očima
na tisuće naroda u West View Paarku.
Našoj lijepoj kraljici želimo, da bi se i ona nasknra
udala za koga našega čestitog mladića, kao i njena druga
rca
Dorothy, te joj želimo najbolj« sreću u životu.
Dolazeća Konvencija Hirv. Bratske
Zajednice i kanadsko članstvo
^Uslijed poteškoća oko prelaza granice, kanadsko član*
8tvo HBZf nije bilo zastupljeno na prošlim konvencijama
prema svojim željama i izboru. PrAvile su se poteškoće kod
prelaza granice sve tamo od Gerske konvencije iako su dele
gati bili gradjani Kanade kako to pravila propisuju.
Brat Vukelić, urednik "Zajedniičara", osvrnuo se nedav
no na ovo pitanje i zaključio, da ae time nepravda čini jed
nom dijelu kanadskog član-?
stva Zajednice. Posve pravil
no stvoren zaključak, i dobro
je to što je brat Vukelić po
krenuo to pitanje, ali neće bi
ti dosta da ga tek raspravi
mo preko štampe. Potrebno
će biti da se od strane Izvrš
nog ili Glavnog Odbora pod
uzmu mjere i to na vrije
me kako bi se osigurao
prelaz granice svakom pra
vilno izabranom delegatu bez
obzira na njegove političke
nazore inače.
Kanadski odsjeci i član
stvo, koje je na posljednje
četiri konvencije bivalo pri
kraćeno na Petoj jednog,
na Šestoj dva, Sedmoj četiri
i Osmoj šest delegata ne
može mnogo pomoći. Naši
protesti ne vrijede, jer nisu
u pitanju kanadski emigra
cioni zakoni već američki. Na
pokon nikada niti jedan dele
gat nije siguran da će preći
granicu sve dok ne pređje,
što je obično prekasno za bi
lo čije posredovanje. I onda,
svi ti pokušaji, vraćanje de
legata sa granice i pozivanje
zamjenika, sve je to skopča
no sa ogromnim troškovima
koje i opet snaša Zajednica.
Kod nas u Kanadi, kako je
to pravilno rekao brat Vu
kelić, postoje u glavnom dvi
je grupe odsjeka, ili kako bi
rekli naši političari dvije
struje radnička i seljačka.
Bivalo je, da je baš toj rad
ničkoj struji prikraćivan pre
laz granice, što drugim riječi
ma znači: da članstvo i od
sjeci koji su birali "progre
s i v n o n a s o e n e e e a e
nije bilo zastupljeno na kon
vencijama, jer im je prelaz
granice bio onemogućen. Do
sta je bilo, da je delegat član
sindikalne unije (slučaj dele
gata iz Sudbury, brata špi
gelskog) pa da mu se onemo
gući prelaz. Bilo je i tak
vih slučajeva, gdje su propali
kandidati iz osvete prema
svom protivniku (slučaj bra
ta Zebćia iz Hamiltona) išli
kod emigracionih vlasti i kri
vo optužili, a emigracione
vlasti bez pitanja i istrage
jednostavno vraćale delegate
sa granice.
Da su ovi i ovima slični
slučajevi za osuditi po sva
kom razumnom čovjeku, u to
nemia dvojbe. Nego nastaje
pitanje, kome je to koristilo?
Nikome to nije koristio, bra
ćo moja, a Zajednici je šteti
lo. Mi u Kanadi iako postoje
dvi je ili više struja isto
kao i u Sjedinjenim Država
ma— svi podjednako radimo
za Zajednicu, smatramo ju
našom i ponosimo se s njo
me., Zašto onda praviti smet
nje jedan drugom zašto pod
bacavati klipove zašto jedni
ma braniti a drugima dozvo
ljavati prelaz granice na kon
venciju. To je metoda putem
koje se postizava obratno
ogorčenje, razdor, mržnja. To
je suprotno našem geslu "Svi
za jednog, jedan za sve". Za
to, ako štujemo našu Zajed
nicu u što nema dvojbe
ostavimo po strani naše po
litičke »azore kad je pitanje
koristi i časti Zajednice i za
jednički upozorimo naš Izvrš
ni Odbor da na vrijeme pod
uzme mjere kod emigracionih
vlasti, da se niti jednom dele
gatu iz Kanade ne pravi pre
pretke kod prelaza granice.
Jer konačno, kanadski dele
gati ne idu, niti su ikada išli,
da šire ni komunizam ni fa
šizam na konvenciji Zajedni
ce, nego da kao legalni pred
starvnici naše organizacije za
stupaju želje i interese član
stva koje ih je biralo. Hrv.
Bratska Zajednica ne pripa
da samo američkim Hrvati
ma. Ona je isto toliko ka
nadska i pripada kanadskim
Hrvatima.
NAse
Marijan Kružić, član
odsjeka 832, Toronto
Bič tudje nemilosti sve ja
če je udarao po ledjima mu
čeničkoga naroda hrvatskoga
u domovini. Pod žestokim u
darcima taj je narod gubio
zemlju i kućicu svoju, a da
ne postane bezkućnik na ro
djenoj grudi selio je u Ame
riku da dom svoj sačuva.
Hrpimicama je tako u ne
vofji goloj ostavljao očinski
dom. Ovdje' se pak stiskao
brat uz brata, rodjak uz ro
djaka, seljan uz seljana, da
zajednički muke muče i kako
se ono kaže: "I plakati je u
dvoje lakše". Tako su po
magali jedan drugoga kako
su znali i mogli u bolesti i
žalosti.
Pod pritiskom nevolje lju
te, štono riječ: "Kad opeče i
jež poteče!" Bistar um našeg
čovjeka opažao je što druge
narodnosti rade, učio je od
drugih naprednijih, pak je
počeo malo po malo da svla
dava poteškoće, počeli su da
c|
Gornja slika predstavlja mnoštvo našega svijeta u West
i
View Parku, prigodom nacionalne proslave 60 godišnjice ud najvećih manifestacija hrvatskih zajedničara u Americi.
Hrvatske Bratske Zajednice u Pittsburghu na 25. jula 1954. Time se je. pokazala ujedno i visoka naša narodna svijest.
Ovo je s^mo jedan mali dio goleme publike, koja je za preko Svaki naš odbornik, časnik i član sa punim pravom treba
dva sata sjedila na suncu pod otvorenim nebom prateći za- i može da se ponosi sa ovakovim dizanjem ugleda Hrvata
nimljivi program proslave. Tu je bilo na tisuće i tisuće naše-1 u Americi pred Amerikom.
ZDRAVO DA SI ZAJEDNICA NAŠA!
1894 Dijamantni Jubilej 1954
i E S E S E O I N A
Filip Vukelić, tajnik Ujedinjenih Odsjeka i urednik "Zajedničara"
(Ovaj je članak napisan za program knjigu proslave 60-godišnjice Hrvatske Bratske Zajednice,
kya je proslavljena 25. jula 1954. u West View Parku, Pittsburgh, Pa., pak isti iz knjige ovdje pre
nosimo. Urednik).
čovjek rodjen u sirotinji, u zemlji gdje tudjinsko gospodstvo nije dozvoljavalo da
umno i kulturno podiže, a gdje su ga tudji gospodari prisilili, za koje je živio i
umirao, da napusti svoje rodno ognjište i da odlazi u daleki svijet. Tako je domaći puk
iseljevao na desetke tisuća u Ameriku pred 60 i više godina.
s
Neuk prepušten je bio sam sebi i lomio se po majnama, pekao oko vrućeg željeza i
prebijao se i po kopnu i po moru za koricu kruha tvrdoga. Radio je dok je mogao, tako
je sve svoje sile i zdravlje dao,^
da stvori drugom velika bogat-f U zamisli dobrotvorne druš
stva, onda je kao izcedjeni le- tvenosti, osjećaj ljubavi pre
mon bačen na ulicu, da se slom- ma bratu, kod našeg čovjeka
ljen i uništen do zadnje svoje ure
svijetom potuca.
"Umro je, da ga nitko požalio
nije, da za njim ni jedno oko ni-
je zaplakalo, otišao je nezapaženj sebne zaklade, da se bratu i
u crnu zemlju bez imena i po- sestri u nevolji može bolje
mena pomoći.
Koliko je takovih nepoznatih Medju
grobova naših bilo u ovoj zemlji, rima rodila se misao za po
naročito u prvom početku naše- maganje siročadi umrlih čla
ga doseljivanja, dok brat za bra-1 nova, za djecu koja ostadoše
ta nije znao, dok je jedan drugome bio tudj i nepoznat. bez roditelja i hranitelja. Taj
Sudbina iseljenika bila je upravo strašna. Obavljajući I čovječanski osjećaj uzvisio se
najteži posao uz najmršaviju nadnicu, vječito u životnoj
opasnosti. Danas ovaj na opasnoj radnji izgubi ruku, a su
tra drugi gubi nogu, pa i sa-f
mu glavu i nikom ništa! Ni
kakova zakona nije bilo za
zaštitu prostog radnika. Rad
nik je bio tek za to da ga do
iznemoglosti izerpi fabrička
mašina. Svak ga vara i iz
rabljuje. Naročito za inostra
nog radnika nitko nije mario.
Društava svojih imao nije.
Savjeta i potpore od nikud.
Bez pomoći i njege u bolesti.
Bez nježne riječi i prijatelj
skog razgovora u potrebi i
nevolji. To su bile prave mu
ke, kad se nadješ sam sam
cat u tud jem svijetu, ovisan
sam o sebi.
se udružuju i stvaraju svoja
potporna društva da zajed
nički uzmognu lakše pomoći
bratu u nevolji.
I naknadno bistriji i pro
svećeniji počeše govoriti, pi
sati i agitirati da ta samo
stalna potporna društva po
vežu u jednu zajednicu. A
kad je tih društava bivalo
sve više, tad je sazrela i mi
sao, te še zajednički vezaše
u jednu veću skupinu, i tako
su nastale i stvorene naše
zajednice. Kasnije opet ove
se ujediniše u jednu velebnu
današnju Hrvatsku Bratsku
Zajednicu.
Bilo je i prije početka na
ših društava u ovoj našoj
zemlji osiguravajućih usta
nova, u kojima je i naš čo
vjek imao priliku da se o
sigura za slučaj bolesti, o
sakaćenja, pak i smrti, da
zaštiti sebe i svoje. U toj za
štiti on nije vidio sve što tre
ba. Tražio je nešto svoga, ne
što što mu *je bliže k srcu,
a gdje bi se mogao osjećati
kao u svom domu, da sluša
svoju materinsku riječ i vodi
prijateljice razgovore. Tražio
je da se u nevolji može svo
me požaliti, u potrebi sa svo
jim savjetovati, a u veselju
sa svojima veseliti. To je je
dino mogao medju svojom
braćom, koja ga razumiju i
shvaćaju. Tako je naš čovjek
svom dušom i srcem zavolio
svoja društva. Radio je za
njih i žrtvovao se da ih jača
i proširuje.
i
SVI ZA JEDNOG-JEDAN ZA SVE
GLASILO HRVATSKE BRATSKE ZAJE ONCE U AMERICI
ga naroda. Proslava je sa programom i posjetom bila jedna
postajao je sve dublji i nje
gova pomoć sve obilnija. O
pažamo da u samom početku
zajednice stvarale su se i po­
takovim zajedniča-
osnutkom i izgradnjom dje
čjega doma gdje je ta naša
siročad našla i svoj dom
svoju zaštitu.
I ne samo to, naša Zajed
nica nije se ograničila na su
ha pravila, već je pomagala
i izvan svojih redova. Tako
se našega članstva takla srca
svaka nevolja, čija ona bila
i gdje se ona zbila.
U ranijim teškm danima po
radništvo, na redu su često
bili krvavi štrajkovi, koji su
znali biti veoma okrutni, u
koliko su radnici svojih pra
va bili svijesniji. U toj upor
noj borbi Zajednica je po
magala svoju braću u borbi
z a n i o v a u s k a a v a
Kad se je dogodilo da su na
ši ljudi u štrajkovima postra
dali i često puta nedužni u
a n i e a a n i i n a u e
vrijeme osudjivani, Zajednica
se je za njih zauzimala, bili
oni u ovoj zemlji ili bližnjoj
Kanadi i intervencijom sa
svoje strane mnogo puta u
spjela da tim postradalim po
mogne.
U samoj prvoj godini o
snutka zajednice u Pitts
burghu, a za jednog štrajka
u toj okolici, plaćena novčar
ska štampa počela je da na
ziva naš i ostali slavenski svi
jet pogrdnim imenima, pred
stavnici Zajednice dižu svoj
glas protesta i kao Hrvati u
obranu svoga narodnog ime
na i kao radnici u obranu
svoje časti i ugleda.
Značajno je svakako to, da
su ti naši doseljenici, koji su
ovu zemlju izabrali za svoju
novu postojbinu, bili mahom
seljaci, ljudi kojima nije da­
na prilika, već im se kratilo,
da upoznaju temeljne istine
0 životu radnoga naroda u
svijetu. Usuprot svega, hva
la bistrini uma našega čovje
ka ,on se je ipak znao snaći
1 popeti na viši stupanj pro
svećenosti. U tome je mar
katno djelo naša Zajednica,
koju je on izgradio. Zajed
nicu i skoro sve što u novoj
postojbini vrijedna imamo iz
gradio je mahom naš radni
svijet.
Osnutak Zajednice zaista
predstavlja jednu važnu i naj
značajniju stranicu povijesti
Hrvata u Americi. U njoj se
je pokazala velika duša naše
ga radnoga čovjeka.
Zajednica je uvijek i u sva
ko doba odgovarala preuze
tim dužnostima: isplaćivala
potpore bolesnima, oštete o
sakaćenima, kao i osiguraci
ju baštenicima umrlh člano
va. Povrh toga ona je mno
go toga davala više nego je
bila obvezana. U nevolji čla
na i nečlana, bio naš čovjek
ili nebio, gdjegod je bila ve
lika bijeda i nevolja ona je
pružala svoju milosrdnu ru
ku. Posebno, ona nije ni ča
sa zaboravjja svoju braću u
domovini, već je u bilo kojoj
prilici, u svakoj nevolji, u
svakoj poteškoći, u svakoj
borbi stajala na strani svoga
naroda i pomagala ga, da ne
padne skršen od muka i pat
nja u kojima su ga neprija
telji njegovi vječno nastojali
održati.
I na koncu, dok mi stariji
odlazimo, dolazi čas, da ovu
našu velebnu ustanovu Hrv.
Bratsku Zajednicu preuzme
mladost naša. Njima dakle
predajemo taj amanet, naj
ljepše, što smo od naših pred
šasnika u baštinu dobili i što
smo do sada nastojali uzdr
žati. Neka i oni uz zajedni
čarski rad, uz ljubav za ovu
veliku zemlju i uz osjećaj
otaca njihovih, takodjer goje
ljubav prema svim bijednim
i nevoljnim, prema slabim i
zapuštenim. Neka u svoj du
ši i dalje gaje osjećaj za
pravdu i slobodu čovjeka po
put svojih predšasnika, koji
su prema prilikama i moguć
nostima, koliko su znali i
mogli, odgovarali dužnostima
i kao ljudi i kao Hrvati i kao
Amerikanci.
Mi odlazimo ... a Ti, mla
dosti naša podji stazom no
voga sunca kao što djed
Preradov svom unuku reče:
Uzmi sinko, uzmi gusle ove,
Čisto nove gusle javorove
Moje stare nisu za Te više,
Jer iz starih novi duh ne
diše
Uzmi sinko, uzmi gusle ove,
Pa izvodi na njih pjesme
nov#!
vi članstvo, narod odozdo i
vodstvo s vrha.
Program proslave je bio
dostojan i na visokom kul
turnom stupnju, čemu su se
divili ne samo Hrvati, nego i
stranci koji su ga pratili, a
na što ćemo se posebno o
svrnuti. Program je dakle
o o v o a o o s o n o s v o o
svrsi, što je posebno uzveli
čalo ovu važnu i značajnu
proslavu naše Zajednice.
Proslavi je učestvovalo ne
manje od pet tisuća našega
članstva i hrvatskog naroda.
Neki govore da je svijeta bi
lo daleko više, pa čak tvrde
da je tu bilo našega svijeta
oko deset tisuća. Neznamo,
a ne možemo nešto ustvrditi
što ne bi istini odgovaralo.
Svakako da je ovoj proslavi
prisustvovalo veliko mnoštvo
naroda kao nigdje drugdje i
nikad prije u prošlosti.
To je opet posebni značaj
proslave i sa kojim odušev
ljenjem američki Hrvati sla
ve svoju Zajednicu, a svijeta
je bilo iz raznih krajeva Sje
dinjenih Država i Kanade,
pak i radi toga ta proslava
nosi posve nacionalni karak
ter, a ne lokalni.
Proslavu je uredio i izveo
Odbor Ujedinjenih Odsjeka
Proslava 60-godišnjice Hr
vatske Bratske Zajednice bi
la je zamišljena prije godinu
dana sa čitavim programom
kako je odigran. Zamišljena
je od strane Odbora Ujedi
njenih Odsjeka, a tu zamisao
i težište svega rada oko pri
preme i izvedbe izvršio je u
glavnom ovaj Odbor Ujedi
njenih Odsjeka HBZ zapad
ne Pennsylvanije.
Još prošle godine mjeseca
septembra, tajnik Ujedinjenih
Odsjeka podnio je program
Glavnom Odboru na zasjeda
nju Glavnoga Odbora i plan
da se na ovaj način izvede
jedna veličanstvena proslava
Zajednice. Naš Glavni Odbor
poprimio je tu preporuku, da
Izvršni Odbor Zajednice sa
Odborom Ujedinjenih Odsje
ka provede prema tome na-|la?
činu proslavu Što je bilo i
učinjeno.
Prošloga mjeseca februara
na godišnjoj konferenci Uje
dinjenih Odsjeka u tančine
je poprimljena preporuka Od
bora Ujedinjenih Odsjeka, da
se na gore rečeni način iz
vede proslava Zajednice. Ta
ko su u programni odbor bi
rana prije konference pet li
ca od Izvršnog Odbora i pet
lica od Ujedinjenih Odsjeka,
te je program godišnja kon
ferenca jednoglasno usvojila.
Odbor Ujedinjenih Odsjeka
dao se na živi rad da zaključ-
Razvijajte se i napredujte
mila djeco naša u novom du
hu, ali i u staroj čestitosti
otaca svojih!
Još jednom mladosti naša,
pozdravljamo Te puni nade,
da kad već u skoroj buduć
nosti preuzmeš ovu mukom i
trudom izgradjenu Hrvatsku
Bratsku Zajednicu, da ju ču
vaš kao ženicu svoga oka,
jer to je sve, što smo Ti
mogli dati i ostaviti.
Da živi Hrvatska Bratska
Zajednica i njezino članstvo!
Da živi slobodna Amerika!
Da živi slobodna Republi
ka Hrvatska!
A čast i poštovanje mojoj
radnoj braći i sestrama!
U RADU JE. SPAS!
GODINA (YEAR) XLK
NACIONALNA PROSLAVA 60-GODIŠNJICE
NASE HRVATSKE BRATSKE ZAJEDNICE
Pittsburgh, Pa. Na 25. jula proslavljena je šesdeset
godišnjica Hrvatske Bratske Zajednice i to na jedan po
seban način u njenoj povijesti. Ovo je bila nacionalna pro
slava, naime, proslava je nosila karakter spontane slave sa
strane uprave Zajednice i sa strane Ujedinjenih Odsjeka
HBZ zapadne Pennsylvanije. Tako je provedena na način
kako se to dostoji da ju sla-
ke izvede u djelo. Rekosmo
da je taj odbor u glavnom
izveo čitavi pripremni posao,
takodjer je dao svu radnu
šnagu i sve potrebno na dan
proslave, da je ista izvedena
na zadovoljstvo publike i na
jedan zaista kolosalni način.
Budući u program knjizi
ove proslave nigdje se ne
spominje Odbor Ujedinjenih
Odsjeka niti radnu snagu nje
govu, jer to je knjiga pro
slave same Zajednice, ra
di toga držimo da je vrijed
no i zaslužno da se poimenice
spomene taj odbor i pojedin
ce, koji su svojski raćlili i
žrtvovali radnu snagu za iz
vedbu tako goleme proslave.
Izvršni Odbor Ujedinjenih
Odsjeka. Stephen F. Br
kich, predsjednik, član odsje
ka 738 podpredsjednik Mar
tin Krasich, član odsjeka 1
podpredsjednik Stjepan De
vunić, član odsjeka broj 1
podpredsjednik Stanko Zelez
nak, član odsjeka broj 34
tajnik Filip Vukelić, član od
sjeka broj 131 perovodjica
Marie Sekel, članica odsjeka
broj 706 blagajnik Michael
Bozic, član odsjeka broj 41
predsjednik Nadzornog Od
bora, John Parilac, član od
sjeka broj 19 odbornici
Katherine Trdina, članica
sjeka 4 Mary Brletic, člani
ca odsjeka br. 25 Catherine
Zrinscak, članica odsjeka 25
Rose Pavacic, članica odsje
ka 25 Cenko Poropatić, član
odsjeka 34 Frank J. Pastor
ković, član odsjeka 131 Ar
minio Sardoch, član odsjeka
141 John Jandroković i Pe
tar Ožegović, članovi odsjeka
307 Mary C. Luketich, čla
nica odsjeka 354 Ruth E.
Milas, članica odsjeka 534.
Odbor za štampu. Ivan
Bronić, član odsjeka br. 248,
Martin Krasich, S. F. Brkich
i Filip Vukelić.
Odbor za izigravanje Sav
ings Bondova i srećke. Mi­
vraneš-
Za pečenku ove godine
prvorazrednu pobrinili su
se braća iz Farrella Joe Dzar
po, Marko Zrile i njihovi po
moćnici.
Svima gore imenovanim
odbornicima i požrtvovnim
radnicima ovime odajemo pri
znanje i poštovanje za nji
hov požrtvovni rad. Oni su
mnogo doprinesli, sa svojim
zauzimanjem i radom, da je
proslava dobro uspjela. Nji
ma čast i priznanje. Ako je
čije ime ispušteno molimo ga
da oprosti, jer to nije hoti
mično učinjeno. Filip Vu
kelić, urednik "Zajedničara". \n\n ALL FOR ONE-ONE FOR ALL
OFRGAL ORGAN OF THE CHCWIAN FRATERNAL UNO*
BROJ (NUMBER) 31 PITTSBURGH. PENNSYLVANIA. SRIJEDA 4. KOLOVOZA (WEDNESDAY, AUGUST 4th), 1954.
Odbor za program. Ste
phen F. Brkich, Martin Kra
sich, Stevo Devunić, Filip
Vukelić, Frank Braidic.
predsj., Ivan Bro-
nič, Joseph Rukavina, Marie
Sekel, Mary Abramovich, i
Emilie Lisowski.
Odbor za Amusement Ti
kete. John Parilac, Michael
Bozic, Rose Pavacic, Mary
Brletić, Catherine Zrinscak.
Odbor za jelo i piće.
Frank Pastorkovic, predsj.,
John Barkovich, Emil Sar
dock, Joe Kaurich, Nick Bar
i o n N a i I v a n
Kamenovich, Anton Delach,
John Nakich, Daniel Sikich,
Frank Stipancich, Frank Vuk
son, Thomas R. Luketich,
John Kercell, Joe Verban,
Luka Stepić i njegova supru
ga, Anton Skvarić. Posebni
posao su imali i dobro izveli
Stjepan Devunić i Joe Pleše.