Newspaper Page Text
Stflna 4 HRVATSKA I SRBIJA (Nastavak sa 2. strane) fesori u Zagrebu), da dokaže kako su Srbi imali narodnu svijest, još od pradavnih vre mena, a znaju da je s bu djenjem narodne svijesti po čelo tek s francuskom re volucijom 1789. godine. Ali činjenice ih tuku u glavu. Mi smo napisali, i kod toga o stajemo, jer je to istina, ka ko će es za čas vidjeti, da su imena, ili nadimci, Vlah, Rac, Rašanin, Tračanin.Rkać (od Grk-Grkać-Rkać), pa 1 Srbin označavala jedino i i sključivo čovjeka pravoslav ne vjere. Da svoje neosno vane tvrdnje opravda, gosp. Pribičević je napisao i ovo: kako se vidi iz dela srpskih pisaca Srednjega Ve ka nacionalna srpska svest i a e i e k a k o a k a a i kod sviju pravoslavnih naroda. Rimokatolicizam ju je pomutio kod katoličkih naroda. ." Da vidimo. Cyprien Robret, profesor na sveučilištu u Parizu, pro putovao je Balkanom pred jedno' stotinjak godina i svo je doživljaje objavio. (Vidi: e i s o y o S e v i a by Leopold Ranke, izdanje Henry G. o n, London, 1853, poglavlje The Slave provinces of Turkey ... stra na 461/462). U pravoslavnoj Bugarskoj, koja je kao pra voslavna, po g. Pribičeviću, morala imati visoku narodnu svijest, doživio je ovo: Gdje god bi se pojavio, pitao bi ga narod odakle je, a on bi o o v o i o i z a n k i s a n a (Francuske). Na to bi mu o ni rekli: "Sretni ste Vi, bra te, jer su u Vašoj zemlji sve sami Bugari". Kad bi on za nijekao, da u Francuskoj i ma Bugara, ili da bi on bio Bugarin, oni bi objesili glave i ne bi s njim više htjeli raz govarati. Kad mu se to ne koliko puta desilo, "tek on da sam shvatio" piše Cy prien Robrt "da je za njih Bugarin i kršćanin jedno te isto". Nema sumnje, da je to onda tako i bilo na Balkanu, gdje je još i danas Turčin i musliman jedno te isto. To nema posla s narodnošću, a još manje s narodnom svije sti. Tako je i kod Hrvata i Srba crkva postala simbolom (znakom) narodnosti. Da je sve to bilo tako, to i sam g. Pribičević izrijekom potvrdjuje, iako možda još ni danas nije shvatio što je napisao. Tako je on u "Ame rikanskom Srboranu" napisao ovo: ". (Srbi) ... su još u mojim mladim danima go vorili za svoju vjeru "srpska vjera", a ne pravoslavna i govorili su, da su i Rusi "srpske vjere". Ako ovo ne može otvoriti oči g. Pribiče viću, da sc ovdje pod "srp ski" ima razumjeti "pravo slavni", neznam što mu ih može otvoriti. Prirodno je, da narod nije svoju vjeru zvao "pravoslavnom", kad je "srpski" značilo "pravoslav ni". Samo se od njegovih mladih dana do danas težiš te prebacilo. Prije je vjera bila važnija, pa je "srpski značilo pravoslavni. Danas je pruskog rata) pod Hradec Kralove sukobile vojske sje vernih i južnih Nijemaca, on da on to netočno prikazuje, jer druži, da su sjeverni i južni Nijemci (Austrijanci) imali istu narodnu svijest. Nisu. Nisu je imali onda, a nemaju je ni danas. Austri janci su po narodnosti Au strijanci, baš kao što su i Švicar i njemačkog jezika švicari i neće da budu isto što i Nijemci u Njemačkoj, iako im je jezik isti. I kod Hrvata i Srba jezik je isti, narodne pjesme i priče su iste, a i mnogo toga drugo ga, ali, eto, različite su tra dicije, narodna svijest, i koje šta drugo, pa će svaki od njih rad je poginuti, nego promijeniti narodnu svijest, koja je stečena, naučena, a nije prirodjena. Ali čovjek je takav. On je i stvoritelj i prorok i mučenik svojih i deja. Ideje su mu važnije od samog fizičkog opstanka, pa i onda kad su glupave, a to najčešće i jesu pod sitno zorom razuma. Na ostale primjetbe gosp. Pribičevića osvrnuti ćemo se samo letimice. Jelačićev pro glas Srbima bio je upućen srijemskim i vojvodjanskim Srbima, koji su željeli, da Vojvodina udje u sklop hr vatske države, a nije ostalim pravoslavcima u Hrvatskoj, koji su se sve do pod kraj prošloga vijeka držali Hr vatima. Pa i Vuk Karadžić je u svom Riječniku napisao, da se pod imenom Hrvat i ma razumjeti čovjek iz Hr vatske (bez obzira na vjeru). Koliko g. Pribičević, pa ma kar toga i ne bio svjestan, mrzi Hrvate vidi se po to mu, što on graničare stalno opisuje kao Srbe, iako je omjer izmedju pravoslavaca (Srba) i katolika (Hrvata) bio po prilici 50:50. A kad već i spomene katolike (Hr vate), onda im stalno pri pisuje neku drugorazrednu u logu, iako zna, da su svi ti graničari prosuli svoje kosti po svim bojnim poljima Ev rope pod imenom Hrvata. A g. Pribičević se krvavo ruga svjetloj uspomeni pravoslav nih graničara, kad niječe, da bi se oni bili bunili proti Ma džara kao hrvatski patrioti. A povijest dokazuje ne samo, da su se bunili, nego su i ginuli baš kao hrvatski pa trioti i pod hrvatskim ime nom pod Jelačićem 1848. go dine, pa onda ppet u Kvater nikovom ustanku. Kad bi g. Pribičević pri znao svojim mrtvim sapleme nicima tu prvu gradjansku vrlinu, da su ljubili svoju do movinu, on bi njih postavio za primjer svojim živim sa plemenicima. Tako bi porav navao staze hrvatsko-srpskoj slozi, a Rade Zigić ne bi od njega u tom pogledu moral no toliko odskakao koliko od skače. U ostalom svaki stra nac, koji s dublje pozabavi jugoslovenskim problemima, brzo uoči tu komunističku nadmoćnost u pore e n u s nacionalistima. Tako je u gledni švicarski novinar, ko- narodnost važnija, pa hrvatsko srpskim odnosima zbog oštre kritike komuni "pravoslavni" redovno o- stičkog sistema Victor značava čovjeka srpske na- Meier u "Swiss Review of rodne svijesti. To nema ni- World Affairs" zabilježio, kakva posla ni s krvi, ni u ji je iz Jugoslavije protjeran Bogdan Radica s porijeklom. A ostala ime- gad opetujemo: ". da ko na, Vlah, Rac, Rkać, bila su munisti sa svojom narodnos samo nadimci za ljude pravo-1 nom politikom, koja se osni slavne vjere. A kad g. Pribičević piše, nosti i medjusobnog pošto da su se 1866 (za austrijsko- vanja, zaista imaju pravo, "GOLD MEDAL" BRAŠNO IZ NAAE ZALIHE NA RIJECI nađimo as cijena 100 IBS DO RIJEKE .59.00 -DO ZADNJE STANICE *12.00 Zatražite procjenu za paket« po narudžbi Kao nai non cijeni* PAKJTTA SLOBODNIH OD CAJUNK U JUGOSLAVIJI! ZELITf PUTOVATI U JUGOSLAVIJU na jugoslavenskim brodovima, IH AVIONOM obratite se na: A I A I I N Zutupnld JuffMlavanak« Liaijak« PlorlđtM Ameriku Kanadu prenio, a mi zasadama ravnoprav- va na ŠTEVILO NAŠIH LISTOV PADA Jos. Chesarek (Nadaljevanje) Sedaj pa poglejmo še ostale liste, ki so zagledali luž sveta v Chicagi skozi prvih 40 let tega stoletja. Leta 1908 je začela Slovenska Narodna Podporna Jed nota izdajati svoje lastnoglasilo, ki je bilo v začetku me sečnik in potem šest let tednik. Prvi urednik je bil Frank Krže, ki sedaj živi v Californiji in ki je pred par leti na vdušeno pisal v Enakopravnosti za združenje naprednih sloveneskih časopisov. S tof idejo ni prišel nikamor, kar tudi ni bilo pričakovati, radi česar je sedaj popolnoma u molknil. Konvencija SNPJ je leta 1915 zaključila, da naj or ganizacija izdaja dnevnik in tako je naslednje leto začela "Prosveta" izhajati dnevno, katere sredina številka je u radno glasilo jednote, dočim prejemajo ostale številke sa mo naročniki na dnevnik. Le tos toraj poteče 40 let odkar izhaja "Prosveta" kot dnev nik, dasi že več let samo pet krat na teden, kot ostala na ša dva dnevnika. Nadalje so izšli v Chicago tudi sledeči drugi listi: "Ju goslovenski Gospodar", polu mesečnik, ki je začel izhaja ti leta 1908, toga je doživel samo šest izdaj. "Izobraže valna Knjižica", mesečnik, 1908 izšle samo tri številke. "Naš Gospodar", 1913, me sečnik, izhajal dve leti "Cas", mesečnik, katerega je ustanovil že prej imenovani kad tvrde, da oni u tom po gledu moralno nadvisuju svoje protivnike". I mjesto, da nacionalisti iz toga po vuku pouku i da se osvijeste, oni i dalje i u svijetu i kod kuće propovijedaju klanje. Tako, po riječima Victor-a Meiera, u Beogradu, na sla vama i po kafanama, i ne govore o drugom, nego "ka ko će obračunati s Hrvatima ostvariti svoje stare srbi janske snove", kad komuni stički režim padne. Činjenica je, da su ovakvi pomahnitali nacionalisti komunistima o tvorili put k vlasti i da su oni i dan danji najjači stup komunističkog režima u Ju goslaviji. Što se obitelji Pribičević tiče, mi znamo iz prve ruke, da se njegov brat Milan hva lio da su Pribičevići "stara hrvatska aristokracija", koji s u u a v o s a v n o o k o i n i prešli na pravoslavlje, pa po stali Srbi. Je li tako, nije li tako, neka se braća, kad se na drugom svijetu nadju, me dju se objasne. A kad g. Pri bičević piše, da je ". sko ro sva današnja hrvatska in teligencija i poluinteligencija koljača .", mi bismo ga samo upitali kud li on onda sebe ubraja, jer nam se čini, da je on jedno vrijeme bio doglavnikom Draže i njego vih koljača, a i dan danji im pjeva slavopojke i pali svije će. Na priče g. Pribičevića o gnjavljenju i ekonom s k o zapostavljanju Srba u Hrvat- "ZAJEDNIČAR" Frank Kerže. Ta revija je iz hajala 13 let, delno v Chicagi in delno v Clevelandu. Potem jo je Kerže preselil v Ljub ljano, kjer se je nameraval za stalno naseliti. Po treh mesecih v domovini je pre nehala Izhajati. Kranjsko-Slovenska Kato liška Jednota je leta 1915 za čela v Chicagi svoje lastno glasilo. Dotedaj je bil nje glasilo "Amerikanski Slove nec". Ko je pred nekaj leti imenovi list prenehal, je K. S. K. J. odkupila njegovo i me pod katerim izhaja od tedaj glasilo je vedno iz hajalo kot tednik. Leta 1926 je v Chicago iz šel tednik "Delavec", katere ga so pozneje preselili v De troit. Izhajal je dve leti. "Dom in Svet" je bila me sečna revija, katero je začel leta 1929 izdajati Anton Ša bec. Ni Imel sreče izšle so samo đve številki. Pred 30. leti je poznana narodna delavka, Marie Pris land, s pomočjo zavednih že n a u s a n o v i a S o v e n s k o Žensko Zvezo, ki je leta 1929 začela izdajati svoje lastno glasilo, mesečnik "Zarja ". List se je najprej tiskal v Chicagi, potem v Cleve landu in sedaj izhaja zopet v Chicagi. Polovico lista je tiskanega v slovenščini in polovico v angleščini, kakor skoraj vsa glasila naših pod pornih organizacij. Isto leto je bil ustanovljen tudi tednik "Svoboda", kate rega so pozneje pretvorili v mesečnik. Izhajal je pet let. Leta 1937 je začela iz hajati mesečna revija "Novi Svet", katere prvi urednik je bil župnik, Jurij Trunk. Ta mesečnik še sedaj izhaja u rednik je John Jerič. CLEVELANDSKA METROPOLA Poleg gori imenovanih li s o v i z a a o u i u n i e svoja redna glasila, ki se pa ne morejo prištevati k časo pisom. Tudi nekatere organi zacije, kot "Slovensko repu bličansko združenje", so za kratek čas izdajale svoje pu blikacije. Sploh bi teško na šteli vse do zadnjega, kar tu di ni važno, in bi dosti ne pri pomoglo k temu kar smo do sedaj opisali. Sedaj pa pojdimo v našo slovensko metropolo, Cleve land, katero po številu naših ljudi presega samo Ljublja na. Vsaj tako pravijo. V Cle veland so začeli prihajati Slo venci pred okrog 60. leti. Ne kateri so bili tam že prej, skoj odgovorio je g. Dr. Ivan toda v večjem številu so se Pernar u "Am. Hrv. Glas- začeli naseljevati v začetku niku", pa nemamo mi što, da tega stoletja. Trdijo da je odgovaramo. Na neka druga razglaba nja i dojavljivačka sumnji čenja g. Pribičevića mi se ne ćemo osvrtati. On je u du bokoj starosti, pa mu se mo že i mora koješta oprostiti. Mi samo želimo, da opetuje mo, što manje više stalno na- v Clevelandu nad 50,000 Slo vencev, vstevši otroke pri seljencev. Bolj natančno šte vilo seveda ni znano, ker iz ljudskega štetja, ki se vrši vsakih deset let, je teško posneti slovensko narodnost, ker mnogi enostavno izjavijo, da so Jugoslovani in nekateri glasujemo, da dok hrvatski se še vedno izdajajo za Av Srbi ne shvate i ne uvaže, da strijce. Vendar teh zadnjih, je njihova prva i sveta duž-' menimo, da je v Clevelandu nost, da budu odani svojoj malo. Hrvati so v tem oziru domovini Hrvatskoj, da se nekoliko na boljem, ker se dotle neće i nemože vratiti i piru sve hrvatske zahtjeve pretežna večina da zapisati mir i skladnost u njihove od- za Hrvate, (Croatians) ven nose s Hrvatima. Oni se mo gu ponositi svojim srpskim porijeklom koliko hoće, a i s čim hoće, ali oni nemogu i nesmiju, da budu petokolo naši republike Srbije u Hr vatskoj. Oni su, kao hrvat ski gradjani, dužni da podu- dar tudi oni ne morejo priti dovolj blizu, da bi mogli trdi ti koliko jih je. Kot največja slovenska na selbina je Cleveland imel in še vedno ima večje šte vilo naših časopisov in revij. Tam izhajata dva slovenska i na pravedno razgraničenje i| na punu jednakost i jednako pravnost izmedju Hrvatske i Srbije u okviru Jugoslavije. Kad tako postupe, onda više neće biti nikakva razloga sporu izmedju njih i Hr vata a ni izmedju Hrvatske i Srbije. dnevnika "Enakopravnost" in "Ameriška Domovina". V me stu sta dve slovenski banki in veliko število slovenskih trgovin vsake vrste. Imajo slovenske zdravnike, odvet nike, inženirje in druge pro fesionalce. Cleveland je dal tudi edinega Slovenca, ki se je povspel do governerja dr- Da li je on potreban H.B.Z. i američkim Hrvatima uopće? Nick D. šarić, upravitelj Danas se tu i tamo govori, da li je ili ne, potreban Dječji Dom HBZ. Govori se o Domu, kao da je to neko zapušteno pastorče o kojem nitko ne vodi brige. Ljudi, koji govore nepovoljno o Dječjem Domu, o njemu znadu malo ili ništa, jer ne znadu ni kako izgleda, pa sa punim pravom mogu zamišljati, da oni misle, da je Dom neka mala kućica gdje se tek ponekad može^ doći i razgovarati sa djecom ili upravom. Nezgodno je rečeno, da je Dom odigrao svoje. To je re čeno u nekom pogrešnom to nu, jer sam uvjeren, da ni pisac tih riječi nije tako mi slio. Dom svoje neodigrava, već izvršuje, jer kako i sam naš predsjednik, brat Mandić reče: dok i jedno siroče bu de, Dječji Dom HBZ će po stajati. Da vidimo kako bi stajali, da u Domu imademo 100 djece. Da se to ostvari, a o stvarit se neće, jer po za konu, mi nemožemo imati vi še od 60 djece u Domu, a to i naša Dozvola pokazuje, mi bi na 100 kuća paziteljica. Poračunajte 12 puta po 175, koliko naše paziteljice dobiju na mjesec, i dobit ćete cifru od $2,100. Recimo, da se po svakom djetetu naplati $25.00, dobili bi primitka $2,500.00. Sad, ako se poračuna, da bi nas hrana stajala oko $2,000.00 na mjesec, onda bi svejedno sa doprinosima za djecu gu bili nešto oko $1,500.00 na mjesec. Zato nije pitanje ko liko djece imademo, već je pitanje, da li smo mi toj dje ci bili ono, zašto smo osno vali Dječji Dom. djece trebali 12 Nije lahko držati Dom uz naplatu kako se danas na- žave Ohio, najvišje mesto kar ga je kdaj zasedal kak naš rojak v Ameriki. Zgra dili so sedem narodnih do mov, v katerih obdržuje šte vilno društev svoje seje. Se veda so tudi v verskem o ziru dobro preskrbljeni cer kev sv. Vida v Clevelandu je največja in najlepša sloven ska cerkev v Ameriki, ki ne zaostaja za mnogimi kate dralami. Kar je Chicago za Hrvate, to je Cleveland za Slovence. V Chicagi se nahaja največ ja hrvatska naselbina v A meriki, kjer ima, vštevši So. Chicago, Hrvatska Bratska Zajednica nič manj kot 35 društev. Toda so v Chicagi bolj raztrešeni, dočim žive^ v Clevelandu bolj kompakt no. beljnijo, no dve leti kot dnevnik. Pre nehala je leta 1908, nakar jo je takoj nasledila "Amerika", ki je izhajala le nekaj časa pod tem imenom kot tednik, makar so jo prevzeli drugi in prekrstili v "Ameriško Do movino", ki je izhajala po dvakrat in trikrat na teden, nato pa kot dnevnik ter se še vedno tiska po petkrat na teden. Leta 1917 je bila ustanov ljena "Enakopravnost". List je delniško podjetje ter ure jevan več ali manj v napred nem duhu, dočim zavzema "Ameriška Domovina" ver sko stališče. Ker je v Cleve landu dovolj ljudi enega in drugega prepričanja, imata oba lista zadostno število na ročnikov, da moreta izhajati kot dnevnika. Kaj takega bi seveda ne zmogla nobena druga naselbina v Ameriki. "Enakopravnost" se je pred par leti ogrevala za združitev slovenskih naprednih dnev nikov, "Glas Naroda", "Pro sveta" in "Enakopravnost", Dječji Dom Hrvatske Bratske Zajednice! ZAJEDNIČKI PIKNIK "SLOBODE" 34 HBZ. KSKJ1631 "BRATSKA SLOGA" 29. JULA plaćuje, a zato ću cifre na nizati da vidite i da onda znate o čemu se radi i kako bi se trebalo raditi. Ljudi i braćo: Dječji Dom je potreban, jer njega radi uspjevala je HBZ, a potre ban je i radi našeg imena i našeg ponosa. Mi bi teško u ovim krajevima mogli uvje riti strance, da smo ga pro dali, jer nam ne treba, a još teže, kada bi im rekli, da je bio veliki trošak. Bilo bi to tim teže govoriti, kada bi im rekli, da smo za uzdržavanje Doma plaćali samo pet (5) centi na mjesec. Nama bi se svatko rugao i da to učini mo, bilo bi strasnije i pogi- nego kada bi prima li strance u Hrvatsku Brat sku Zajednicu. Jer Dom je ovdje i on svakim danom sve više i više vrijedi. Da se, re cimo, danas Dom unovči za $200,000.00, svaki bi član do bio nešto oko dva (2) do lara, pa vas sada pitam, zar su to novci i zar su novci što se troši na djecu pet (5) centi na mjesec ILI 60 NA GODINU. Inače sa proda jom, Dom bi postao tudji. Kako se danas djeca od goje, onako će ona postupati sutra. Ako su dobra i vrijed na, to je naš hrvatski ponos, a ako su bijedna, to je naša hrvatska, a naročito upravi teljeva sramota. Na ovo se treba gledati i na ovo treba računati. Prošle jeseni braća Slamar priredili su banket u počast njihovog člana bratskog od sjeka 32, brata Josipa Baz darića, zato što je biran na konvenciji za glavnog pot predsjednika HBZ, te su uz ostale uvažene Amerikance, pozvali i Senatora P. Doug lasa. Kada je Ladie Slamar govorio o Dječjem Domu, on je to govorio posebnim po nosom. To je jedan dokaz vi še, kako naš Svijet misli osjeća naspram Dječjeg Do ma HBZ i djece u njemu Na toj proslavi bio je i naš glasoviti profesor sa Loyolla University, J. Zvetina, koji je takodjer, opisujuć naše narodne vrline, dotakao se i Dječjeg Doma i HBZ. Nitko pametan neće deba tirati, da Dječji Dom nije trošak. No, ali ako pogledate vašu uplatnu knjižicu i ako vam tajnik rastumači, da plaćate samo pet (5) centi na mjesec ili 60 na godinu, Prvi slovenski list v Cleve landu je bil mesečnik, "Na rodna Beseda". Ta list je iz dajal Anton Kline ter je iz hajal samo šest mesecev. Za njim je še isto leto izšla "No va Domovina", ki je bila naj prej tednik, potem poluted-1 onda ćete se zasramiti i reći: nik, trikrat na teden in konč- pa za Boga, to onda nisu troškovi, jer da se meni ne što dogodi, moje bi se djete tamo smjestilo i ako ne bi bilo nikakovih sredstava, o dakle bi se školalo i odgaja lo. Da su se u zadnje tri go dine troškovi pokazali ve liki, treba imati na umu o vo: Pavilion na piknik zem ljištu izgorio je pred dvije godine i trebalo je praviti novi. Stari nije bio ni za jed nu soldu osiguran, a vi zna te kakove su danas cijene. Dakle Pavilion, ženski nuž nik, 100 i nešto stolova, far banje, elektrika, popra v a k drugih staja, gradnja novog kioska za tikete i razno, koš talo je nešto oko 23 do 24 hiljade. Razmak zgrade na Kupalištu, farbanje ljetnikov ca i uredjaj u istome nešto oko $12,000.00. Fire Alarm i popravak električnih spojeva oko $6,000.00. Ledenica, sto lovi, sink, stol u kuhinji, po dovi i sve drugo oko $4,300. Draperije i navlake, furni ture, Televizije i razno oko v enega, ki bi imel boljšo! $2,000.00. Povišica plače rad bodočnost. Toda "Prosveta", nicima oko $11,000.00. Na- kot last velike podporne or ganizacije, ni bila za kaj ta kega ter je takoj povedala, da iz te moke ne bo kruha. S tem je akcija za združenje kmalu umrla. (Dalje prihodnjič) mještaj u doktorskim uredi ma, pa drugi manji poprav ci prelaze oko $2,000.00. Ovo je tek onako površno i ako rečem, da prelazi pedeset i osam hiljada, ja onda neću pretjerati. Sigurno je, da se Pittsburgh, Pa. Croatian Center. Petu nedjelju, na 29. ovoga mjeseca u Hrvatskom Narodnom Parku, Cro atian Center tri pittsburška društva zajednički održavaju svoj veliki piknik i zabavu: "Sloboda" odsjek 34 HBZ, dru štvo broj 163 KSKJ i samostalno potporno društvo "Brat ska Sloga". Sva tri odbora ovih društava složno i bratski rade, da njihova velika zabava i piknik bude nešto lijepa i ve likoga. U tom bratskom rkdu će i uspjeti, pak će braća Slo venci sa Hrvatima prirediti svega najboljega za doček i po dvorbu gostiju. Biti će svega i veselja do mile volje. Pe čenke, mlade janjetine će biti za svakoga tko se požuri, da u vrijeme dodje i pečenku naruči. Ovo je piknik svoje vrsti gdje se braća Slovenci i Hr vati zajednički slažu i zajednički provadjaju svoju zabavu u lijepom Hrvatskom Narodnom Parku Croatian Center. Iz tih razloga mi ovaj piknik svom narodu srdačno pre poručujemo u ime odbora "Ujedinjenih Odsjeka HBZ". Philip Vukelich, tajnik. PIKNIK PROSLAVLJENOG HRVATSKOG DRUŠTVA "JAVOR" NA 5. AUGUSTA Pittsburgh, Pa. Croatian Center. Naše kulturno Hrvatsko Pjevačko Društvo "Javor", održaje dostojni piknik i zabavu prvu nedjelju mjeseca augusta, naime, na 5-toga, u svom Hrvatskom Narodnom Parku Croatian Center. "Javor", kao proslavljeni pjevački zbor na pjevačkom Festivalu u Chicago, 111. i kao naše hrvatsko kulturno dru štvo dika je i ponos našega Pittsburgha, to iz tih razloga zaslužuje poštovanje i potporu našega svijeta Pittsburgha i okolice, a koje se poštovanje i priznanje na kulturnom ra du može vidno iskazati sa posjetom piknika "Javora" u ne djelju 5. augusta. Ne samo to, već time ćemo pokazati đfc znamo cijeniti svoju narodnu pjesmu i glazbenu kultura* Pokažimo se braćo i sestre! Ovaj piknik "Javora" toplo preporučamo u ime "Uje dinjenih Odsjeka HBZ". Philip Vukelich, tajnik. ovdje može još deset do pet naest hiljada primetnuti i a ko budem išao kroz knjige i to će se vidjeti. Onda je tu trošak na farmi bez koristi, pa na kampi itd. oko $6,000, i to sve skupa izgleda veliki trošak, a specialno ako se hiljade usporede sa onih pet centi koje mi plaćamo za Dom na mjesec. Zadnjih nekoliko godina, a specialno zadnju godinu u pravljanja brata Kutuzovića, kada ga je bolest shrvala, te kada je počeo posjećivati bol nice, te ostalo sve na ledji ma neodgovornih, jer on nije često mogao da svagdje za viri, kuće i sve po njima po čelo je opadati i dolaziti na takovi nivo, da je Odjel za Nadzor djece iz Države In diane, pisao pismo upravi telju prije mene, da se neku djecu mora uzeti van iz Do ma, jer da Dom ne daje od govarajuću njegu djeci. Ta da je to trebalo iz tako ni skog položaja dići, da smo danas medju srednje, sredje nim Institucijama i da nam se je izdala Dozvola za po slovanje. Pogrešno je rečeno, kada se veli, da nama država na laže da uredimo kuće, jer hoće da se Dom zatvori. Na protiv je istina, da Država traži, da ovakovih Domova ima što više, a to je rečeno i našem predsjedniku Man diću i šipušiću na treći jula, kada su se sastali sa pred stavničkom Welfare Dept. Zato i velim, da je Dom potreban kako nas Hrvata i HBZ radi, tako eto i traže vlasti, da imademo nešto o- Broj Odsjeka Ime i prezime .... Broj kuće, ime ulice ili BOK Nova Adresa: IS. srpnja 1958. na i njima možemo priskočiti u pomoć. Čovjek nikada ne smije $!. žali za troškom, ako je to ii interesu njegovog ponosa i njegove časti. Tako je isto i sa našim narodom. Dječji Dom, to je naš obraz, a o braz sigurno ni zašto ne će te dati. Troškovi su veliki u Do mu. Ja to potvrdjujem, pa, i dalje ćemo mi trošiti. Treba jednog dana urediti ove ku će tako moderno, da će u svakoj sobi dvoje djece spa vati posebno, da bude u is$ir nu ko-ordiniralo usporedo sa današnjim životnim standar dom i prilikama kakove su danas. Dječji Dom je ogledalo i kruna našeg rada, kako to lijepo reče Nikola Borić, gl. odbornik HBZ, ili kako kaže brat Markić iz Washingtona, da treba djecu prirediti, da budu pošteni ljudi i žene, ka da podju jednom u ovaj ne sredjeni svijet. Zato bi apelirao na svih, neka se ne) boje troška na Dječjem Domu, jer i ako se troši, troši se u veličanstve ne svrhe. Zar američki Hr vati nisu ponosni, kada se o njima govori da su pomogli Hrvatskog Radišu! Sve je to ponos naš i napredak naš, pa bome logično, da nam u kredit ide i ovo što imademo ovdje, a to je Dom Hrvatske Bratske Zajednice za djecu bez roditelja i onu, koju sna dje nužda i nepogoda. Zato je naš Dom, a ne za profite. Dom je potreban i držimo istoga za djecu našu, za H. B. Zajednicu i. za američko vakovoga, pa da jednog da- Hrvate. Bratski pozdrav. ISPUNITE OVO AKO VAM "ZAJEDNIČAR" REDOVITO NE DOLAZI ILI STE IZMIJENILI ADRESU. Stara Adresa: Mjesto (poŠta) Zone,.^..... Država Broj odsjek* Ime i prezime Broj kuće, ime ulice ili BaB Mjesto (pošta) Zone Država Pošaljite ovo ispunjeno odmah na Zajedničar, 3441 Forbes Street, Pittsburgh 13, Pa., da se uzmogne promjena bezod vlačno provesti, odnosno ispravak učiniti. 1 \n\n M7 West 26th St PE: W»S5 New fork 1, N. T.