Zajedničar = Fraternalist. [volume], March 12, 1958, Image 2

About Zajedničar = Fraternalist. [volume] (Allegheny, Pa.) 1894-current

Image provided by: Ohio History Connection, Columbus, OH

                
I
Strina 3
9
Službeno glasilo
Hrvatske Bratske Zajednice
a Americi
Izlazi svake srijede. Izdaje ga
HRVATSKA BRATSKA ZAJEDNICA
Fraternalizam
AMERIČKI
FRATERNALIZAM
U tumačenju fraternalizma, česa nikad
nije dosta, mi isti u životu i prakticiramo,
koliko je to ljudski moguće, ali pritom ima
demo obzira prema svakom iskrenom fra
ternalisti, da svaki čini po svom razumjeva
nju i svojoj savjesti sve najbolje što može.
U promicanju zajedničarskog bratstva i
ljubavi nije dosta samo riječ, nego treba isto
pokazivati i djelom. Ljudi na vodstvu brat
ske organizacije trebaju domišljati i stvara
ti planove u duhu napredka i progresa. Ne
smije se stati na jedno mjesto, već treba
uznastojati da se krećemo naprijed u duhu
vremena, pa da prednjačimo. U mnogo če
mu Hrvatska Bratska Zajednica je zadnjih
godina prednjačila drugim sličnim organiza
cijama, a sada rek bi da se koči svaki na
predni podhvat, valjda iz ličnih i političkih
f*-inoiiva, kao da se bojati, da bi se netko mo
gao moralno podići i pokazati, da stječe pre
stiž kod članstva.
Ako će se nastaviti takovim radom su
očiti će se sa vjerovanjem, kao da je upra
va ostarila i omlitavila, pak će trebati da se
prave izmjene u korist progresa u Zajednici.
Do toga može doći, htio to tko ili nehtio,
jer u zraku se visiti ne može.
Na sjednicu našeg Glavnog Odbora sada
u marču dolaze važna pitanja na riješenje,
barem prema zaključku minule sjednice. Da
li će do toga doći ili ne idemo da vidimo i
da li će ova sjednica biti konstruktivna i
sposobna da ispravno takove stvari riješava
ili progres osporava, to će imati odjeka, ta
ko mi mislimo, i na konvenciji, gdje će se
davati računi i izvještaji o eventualnim u«
spjesima ili propustima.
Nadamo se da će savjesni i odgovorni
ljudi stvari uzeti ozbiljno.
KAMPANJA I FIELD MEN
Kampanja za novo članstvo obično se od
vija kao i prošle kampanje, pak već sada mo
žemo predvidjeti točne rezultate o uspjehu
kampanje. Na počasnoj listi imamo nekako
isti bi*oj graditelja kao i u prošlim kam
panjama izim malih iznimaka ista lica i ne
kolicina novih graditelja.
Prošle godine imali smo prilično uspješ
nu kampanju, a koncem godine brojke su
pokazale, kako je to iznio gl. naš predsjed
nik, manjak u odraslom članstvu, pošto je
bio veliki gubitak, koji ni s kampanjom ni
smo mogli nadmašiti.
U Pomladku smo imali lijepi visak 0 no
vim članstvom, što je pokrilo gubitak u od
raslom. To pokazuje da se lakše dobiva dje
cu za nove članove i iz razloga da se broj
članstva u Pomladku vodi po certifikatima
ne po faktičnom broju Članstva kao u od
raslim redovima, u kojem odjeljenju kad bi
smo brojili certifikate broj članstva bi bio
daleko veći. U odraslim redovima je veći gu
bitak radi prirodnih smrtnih slučajeva. Sta
ro članstvo dnevno odlazi na drugi svijet.
Trebalo bi promijeniti program rada za
novo članstvo. Bilo bi vrijedno da bismo
mogli imati Field Mene ili agente. Za novo
članstvo imamo široko polje rada kad bi ga
imao tko obradjivati, a to potvrdjuje i re
kord brata Babića, tajnika odsjeka broj 423
u Aliquippa, Pa. U tom malom gradu ima
mo dva veća odsjeka, imamo i dobre gradi
telje, pa ipak se uspostavilo, da tu ima na
šega svijeta nečlanova koliko i članova, a
moguće i više. Tako je i po drugim našim
naseobinama. To je, dakle, široko polje, ko
je bi trebalo obraditi, da nam se narod ne
otud ju je i ne gubi.
Da li će naš Glavni Odbor ovo pitanje
ga narednoj sjednici ispravno uzeti, to će
ij$e vidjeti, a trebao bi. Cemu se ima bojati
jfleld Men-t
A
e s ši­
roki pojam osnovan na načelima demo
kracije: pravice, jednakosti, snošljivosti, ši
rokogrudnosti, solidarnosti i medjusobnog
pomaganja. Jednom riječi bratstvo u
duhu bratske ljubavi i čovječnosti prema
svakom pojedincu i svakom narodu. Na ti
ma načelima postoji i naša Hrvatska Brat
ska Zajednica ili bi trebala i morala da po
stoji. Fraternalizam nije samo riječ na je
ziku, da se s njome razbacuje i da se izrab
ljuje u političke svrhe ili što je još gore za
inat. Fraternalizam treba da ima svoj izvor
u duši i u srcu iskrenoga fraternaliste, koji
je prožet idejom fraternalizma, pak kao ta
kov osjeća u svojoj savjesti, duši i u svome
mozgu. Dakle, utjelovljeni fraternalista.
U Americi je fraternalizam zahvatio ma
ha i okupio pod svoje okrilje na milijune
svijeta raznih nazora, vjere, rase i običaja.
Sva ta ogromna šarolika publika žive i dje
luje na jednakim načelima fraternalizma ili
zajedničarskoga bratstva. U tome i jest ve
ličina američkog fraternalizma.
4»
Stari i mladi
^TARI prigovaraju, da su mladi nemarni,
ne zanimaju se za društvenost. Moguće
donekle imadu pravo, ali nama se čini, da
neki u tome pretjeruju. U mnogo slučajeva
stari mladima nedaju priliku, već hoće da
mladi za njih voze, a da nemaju riječi u
društvenim poslovima. Gdje su stari.i mla
di širokogrudniji tu vidimo da se razumiju
i zajednički suradjuju. Neki stari vole da
zanovjetaju i da mladima, pak i svim drugi
ma pamet sole. To nije način, da se mlade
predobiva i oduševljava za društveni rad,
već ih se ozlovoljene goni od sebe.
Mladji svijet koji imaju ambiciju i do
bru volju traže priznanje za svoje doprinose
i aktivnost. Ispravno bi bilo da im se nji
hov rad priznaje, da ih iskusniji upućuju u
ispravni posao, a ne kritikuju i to žučno
bez dlake na jeziku.
U društvenom radu smo nekoliko dece
nija, pak znamo, da ranijih godina medju
današnjim starima nije bilo odviše aktivnih
ljudi u društvenom životu. Uvjek je druš
tveni posao padao na šaku ljudi i žena. Bilo
je, dakle, kao i sada. Bilo je vikača, koji su
izazivali svadje i lupali nemilice po onima
koji su se zalagali, radili. Grlatih svadljivica
medju starima imamo i danas, koji samo
štetuju, da ništa pozitivna ne doprinašaju.
Mladji takovih nemaju.
Uzeli smo danas ovu temu, da ukazuje
mo na loše što ne valja i čest, se treba ču
vati i nevaljalo ispravljati.
U stvari su jednaci i stari i mladi i tre
ba- nastojati da ih oduševljavamo za društve
nost.
U našoj okolini aktivni smo kod naših
odsjeka i kulturnih društava. Volimo da za
lazimo medju svoj svijet i uživamo u tome.
Svagdje opažamo na koncertima, zabavama,
konferencijama i na piknicima mladji svijet
u radu za svoje društvo i u posjeti, čak nam
se čini, da na mnogo mjesta po broju mladji
nadmašuju starije, što je zaista lijepa po
java. Vidimo mladje da se interesiraju i za
upravu, pak dolaze na čelo društva i odsjeka.
Drugim riječima ista je pjesma i kod
starih i kod mladih. Mnogi su zvani, a ma
lo je odazvanih. Velika većina nije prožeta
dobrom voljom i nije svijesna za društve
nost. Većina se drži zasebno i provodi dane
sama u sebi i svojoj užoj okolini, nema smi
sla za fraternalizam, svoju narodnost i druš
tvenost.
Takvi su ljudi.
'JAVO R"
Hrvatski Pjevački Zbor "Javor" u Pitts
burghu digao se na visoki kulturni stupanj
sa svojim pjevanjem i svojim priredbama.
Prošle godine je imao dva vrlo uspješna kon
certa u svojoj "Javor" dvorani. Zbor sačinja
va uglavnom mladi elemenat. Ljudi i žene
ovdje rodjeni, djevojke i dečki, dakle Ameri
kanci, ali oduševljeni za našu narodnu glaz
benu kulturu. "Javor" je zadnje vrijeme i
spunio jednu veliku prazninu u našem kul
turnom životu u Pittsburghu, jer nastupa na
svim većim društvenim proslavama i pro
gramima s hrvatskom pjesmom. Pomaže i
uzveličava naše narodne programe.
Pjevači "Javora" uzeše u svoje ruke vod
stvo ovog našeg hrvatskog pjevačkog druš
tva. Ove godine uzeli su u svoje ruke i u
pravu Hrvatske Narodne Dvorane "Javor".
Istina, mladi i nemaju dovoljno iskustva u
vodjenju ovakovih društvenih poslova, ali i
stina je i to da imadu ambiciju i dobru vo
lju. Žele i planiraju, da bi svoju dvoranu i
društvo podigli na visoki kulturni stupanj.
Čak nastoje i rade na tome, da bi Pittsburgh
postao jedan jaki hrvatski kulturni center.
Ovo je težak i zamašan podhvat, koji svaki
svijesni rodoljub treba pozdraviti i podu
prijeti i naši odsjeci i društva trebaju biti
nakloni prema ovoj našoj mladjoj genera
ciji. Mladima treba pomoći kad pokazuju vo
lju i smisao za ovakove velike, kulturne i
plemenite naše hrvatske stvari.
Ovo je jedna oveća skupina našeg mla
dog svijeta, muškog i ženskog, spremna da
radi i da se zalaže, pak je vrijedno, kad mla
dji sami dolaze i poduzimlju ovakove zna
čajne podhvate, da i stariji to priznaju i da
im dolaze u susret. Kaže se tko radi taj i
griješi, ali je istina, da se ljudi u praktič
nom radu uče i dotjeraju, jer iskustvo je
ipak najbolja škola. Tako će i ova mladost
moguće činiti pogreške i na njima stjecati
iskustvo za bolji i praktičniji rad. Na even
tualne greške stariji ne smiju gledati, već
domišljati da im pomažu u svemu gdje po
moći trebaju.
Mi smo za naše mlade članove u radu.
Mi smo za naš "Javor", a tako želimo da
su i naša starija braća.
"zajedničar*
BRITANCI I DRAŽA MIHAJLOVIC
U "Hrvatskoj Reviji", koja izlazi u Buenos Airesu, u
Argentini, godina VII, svezak 3 (27) napisao je g. Ante
Smith Pavelić članak pod gornjim naslovom, koji je "Hr
vatska Revija", pored toga, štampala, kao poseban otisak.
Članak je pisan kao okosnica, ili nacrt, za opšifniju studiju.
(Ante Smith Pavelić je bio do kraja rata u jugoslovenskoj
diplomatsko konzularnoj službi. Zadnje mu je službovanje
bilo u Švicarskoj, kao gene-f
ralni konzul. Sada živi u Pa
rizu).
Svoju je raspravu g. Smith
Pavelić napisao potpuno ne
pristrano, a svrha mu je da
osvijetli odnose izmedju Bri
tanaca (Engleza) i Draže Mi
hajlovića za vrijeme rata. O
svjetljujući te odnose, on je,
razumije se morao iznijeti či
njenice, što je i učinio. A te
činjenice ruše sve bajke o
Draži i o nekom patriotskom
jugoslovenskom stavu izbjeg
ličke vlade u Londonu, koja
je bila baš tako i toliko ve-
Pisac, gosp. Smith Pavelić,
o o u n o o s v e u e i u
srpske emigracije i nadri
jugoslovenske vlade za vrije
me rata kad piše: "Cijela
srpska emigracija, uključuju
ći tu i srbijanske članove vla
de, smatrala je, da joj se na
meće zadaća, da pomoću ve
likog moralnog i političkog
kapitala, koji joj se nenada
no pružio preko Draže Mihaj
lovića, kao glavnog nosioca
otpora u zemlji i zbog navod
nog izdajstva Hrvata, izvede
svoj nacionalni program i da
još u toku rata od saveznika
dobije osiguranje, da će se
nakon rata političko vodstvo
Balkana povjeriti Srbima, je
dinim pouzdanim suborcima
saveznika". Ovo drugim rije
čima znači, iako je g: Smith
Pavelić to namazao diplomat
skom mašću i zavio pamu
kom, da je cjelokupna srpska
emigracija zkjedno s izbjeg
ličkom vladom jer su srbi
janski članovi vlade držali
sva važnija ministrstva i o
ni su bili vlada postala iz
dajnikom Jugoslavije i svi za
jedno postali doslovno isto o
no, što su kod Hrvata .bili u
staše. Lažno prikazujući u
logu Mihajlovića i svoju vla
stitu, članovi bivše izbjeglič
ke vlade, kao i srpska emi-
gracija, i dalje pokušavaju,
da obmanjuju svijet bajka
ma o nekom moralnom kapi
talu i otporu, koji nije,po
sto jao.
Gosp. Smith Pavelić na
dalje kaže: "... Mihajlović.
svjestan svoje prave uloge,
odlučio se na borbu proti u
nutrašnjih neprijatelja, ko
munista i nezavisne države
Hrvatske. ." Ova je reče
nica kadra da ostavi pogrje
šan utisak o Mihajlovićevoj
ulozi. Shvativši svoju pravu
ulogu i odbacivši Jugoslaviju,
likosrpska kolik i Dražin srp- Mihajlović i njegovi četnici
ski četnički pokret u zemlji, postali su doslovno isto što i
Ta je vlada prosto ignorirala
svoje hrvatske ministre, koje
je uzimala u vladu iz nevolje
i da opsjeni svijet*pa je ta
ko Dr. Krnjević, iako je bio
ministar u svim tim izbjeglič
kim vladama, saznao za jed
nu notu Sir Winston Chur
chill-a jugoslovenskoj vladi,
ustaše, izdajnici i neprijatelji
Jugoslavije. U tim prilikama
nezavisna država Hrva s k a
nije bila više nutarnji nego
vanjski neprijatelj neprija
telj Mihajlovićeve Velike Sr
bije. A Mihajlović i ustaše
predstavljali su nutarnjeg ne
prijatelja samo za "komuni-
1943. godine, tek punih tri- gte", koji su se borili za odr
žanje Jugoslavije i za njeno
federalno preuredjenje. Čak i
g. V. Vilder priznaje, da je
naest godina kasnije, kako to
iznosi "Hrvatska Revija" u
svojoj opasci uz navedeni
članak.
A kad Srbi stalno napada
ju Hrvate zbog tobožnje iz
daje Jugoslavije vrijedno je
da navedemo ovo iz članka
g. Smith Pavelića: "U ovim o
peracijama" (proti guerilaca
u Srbiji, naša opaska) Nijem
ce su pomagali odrede gene
rala N e i a, predsjednika
srpske vlade" (u okupiranoj
Srbiji, naša opaska), "četnici
vojvode Pcćanca i dobrovolj
ci Dimitrija Ljotića". Sva je
prilika, da su ovi srpski sa
radnici Nijemaca pustivši
po strani Dražu i njegove
četnike, koji su u to vrijeme
saradjivali samo s Talijani
ma, a kasnije i s Nijemcima,
bili brojčano kud i kamo ja
čiž od ustaša u Hrvatskoj. Ti
srpski saradnici Nijemaca bi
li su i daleko uspješniji od
ustaša, jer su skoro u cije
losti likvidirali guerilski po
kret u Srbiji, pa je Srbija u
punoj mjeri doprinosila svo
jim liferacijama njemačkim
naporima za rat. U Hrvat
skoj se medjutim razmahao
guerilski pokret i Hrvatska
nije njemačkim ratnim na
porima doprinosila ništa, da
pače predstavljala je ogro
man teret za Nijemce. Tako
je uloga Hrvatske u osloba
djanju i uskrsu Jugoslavije
neusporedivo veća od uloge
Srbije. Guerilski pokret u Sr
biji oživio je tek u proljeću
1944. godine, kad se je so
vjetska vojska primakla gra
nicama Jugoslavije i nakon
što su saveznici prozreli igru
Draže i drugih srbijanskih
mudrijaša i odbacili ih.
Tito spasio Jugoslaviju.
Metnusmo "komuniste" pod
navodnike, jer, za vrijeme ra
ta, Titov narodno-oslobodilač
ki pokret nije bio komuni
stički, iako su komunisti dr
žali ključne položaje. Glav
nina Titovih boraca i sljedbe
nika za vrijeme rata nisu bi
li komunisti, nego federalisti.
Čak i na vrhovima federalisti
su bili dosta jaki Ribar,
Mandić, Jambrišak, Ritig i
tako dalje ali njihova u
loga je bila ravna ulozi Hr
vata ministara u izbjegličkoj
vladi, o njima se nije vodilo
računa i držalo ih se kao nuž
no zlo. A oni su sa svoje stra
ne ostajali na položajima u
nadi, da će ipak biti od kak
ve takve korist i. Ogromna
većina prečanskih, ili hrvat
skih Srba, bila je uoči ra
ta federalistički raspoložena.
Zato su oni i prilazili Titovu
federalističkom pokretu, a ni
su Mihajloviću usprkos toga
što je Mihajlović iza sebe i
mao kralja i izbjegličku i
što se tiče Jugoslavije iz
dajničku vladu. Baš ti pre
čanski, ili hrvatski Srbi fede
raliste sačinjavali su glavni
nu Titove vojske sve do pa
da Italije, 1943. godine. Zna
jući ko su mu sljedbenici, Ti
to je, za vrijeme rata, opeto
vano zanijekao, da namjera
va komunizirati zemlju. Ali,
komunisti, koji su u narodno
oslobodilačkom pokretu pred
stavljali sitnu manjinu, u
spjeli su da prigrabe vlast,
jer su oni jedini imali požrt
vovne ljude i jasan cilj. Ali
taj komunistički plan nije
morao uspjeti, da se je u o
kviru narodno-oslobodilačkog
pokreta našla kakva druga
grupa ljudi s isto tako jas
nim ciljem i požrtvovnim lju
dima. Da je, na primjer, pod
predsjednik Hrvatske Seljač
ke Stranke, g. Ing. A. Ko
šutić, koji je bio upleten u
pokušaj prevrata Vokić-Lor
ković u Hrvatskoj, i koji je
imao neku vezu s narodno
oslobodilačkim pokretom, kad
je kasno u ljetu 1944. godine
pobjegao u šumu, poveo sa
sobom i hrvatsku domobran
sku vojsku, a držimo, da bi
ga bar domobranci bili slije
dili, mogla je stvar svršiti
pobjedom seljačkog pokreta,
ili bar nekom seljačko-radnič
kom koalicijom. Uslov bi bio,
razumije se, da bi Košutić
bio morao prihvatiti Jugo
slaviju, a iz imena stranke
ispustiti ono ekskluzivističko
hrvatsko ime, pa tako obu
hvatiti sve jugoslovenske se
ljake, po svoj prilici u nekoj
uniji u skladu s narodnim re
publikama.
Činjenica, da su komunisti
zasjeli na vlast u Jugoslaviji
poslije rata, dala je *i daje
izliku srpskim i hrvatskim
ekstremistima četnicima i
ustašama da se prikazuju
kao neki borci proti komuniz-
U OBRANU NAŠE MLADEŽI
Mnogi naši stariji članovi uvijek prigovaraju što naša
omladina nepolazi sjednice, nezanima se za društvene po
slove i neće da radi na društvenim priredbama i t. d. U
Detroitu se gradi dom. Hrvatski Narodni Dom. Već blizu
tri godine sakuplja se pomoć od pojedinaca, od organiza
cija, trgovaca i t. d. U sadašnjem domu odsjeka broj 351
visi ploča sa imenima doprinositelja za gradnju dohia i kad
goder se pred pločom nadje
par ljudi čitajući imena daro
vatelja, uvijek se nadje ne
tko pak će reći:
4tA
gdje su
naši mladi? Njih nema tu, za
koje se i gradi taj naš Dom?"
Drugi će pridodati: "Ja sam
star i meni ga netreba, a oni
za koje se zapravo gradi, ne
daju ništa". Ja sam bio u od
boru za gradnju, pak mi je
donekle potenato tko i kako
pomaže gradnju doma, i ne
ću se složiti da naša omla
dina ništa nepomaže u tom
radu. Uzmimo na primjer
Mothers' Klub. U njemu ima
de većina naših kćeri, t. j.
naše omladine, možete ih vi
djeti na našim priredbama u
radu za naš dom, ili ako ne
tko u to nevjeruje neka po
gleda bolje na ploču pak će
vidjeti da stoji iza imena
Mothers' Klub $1,300.88 ka
no doprinos za gradnju. Bal
kan Cavaliers Tamburaši, što
je isto naša mladež, uz to i
made i par pojedinaca, koji
su doprinjeli po svojoj mo
gućnosti i nije lijepo govori
ti da naša mladež nepomaže.
Dok smo mi bili mladji i mi
nismo pomagali koliko stari
ji, ne zato što nismo htjeli,
već zato, što nismo mogli.
Danas je još gore za mladog
čovjeka nego je bilo u naše
doba. Dok smo mi na poslu
bili pred starijima, danas su
naši mladji otraga, jer ne
maju takozvane "seniority" i
prvi su na redu za odpust.
U naše doba bili smo većim
dijelom na rendi i plaćali sta
narinu, koja je bila već pre
ma vremenima i radnji da
nas svaki nastoji da imade
svoju kuću koju pripže krpiti
sa vrlo malom uplatom, a ot
plata, dolazi koliko bi plaćao
stan. Pak onda većim dije
lom te nove kuće su daleko
i treba je auto da ide na po
sao i to se dobi na otplatu
i tu je dosta velika mjesečna
otplata, koja ali mora biti ili
će auto uzeti natrag onda je
tu pokućstvo, koje je isto u
95 fh kupljeno na otplaćiva
nje a onda dolaze djeca
k o a z a e v a u o s a o a
od samog poroda pak dalje i
tako su ti naši mladji uvijek
rukom u džepu za otplate,
pak im nije moguće da još
pomažu i negdje drugdje, a
koji su sretniji i netišti ih
sve prije navedeno, njihova
imena su medju nagna.
Ima još jedno što ja mi
slim da je krivo da naša o
mladina, mislim ona, koja bi
mogla da donekle bude više
medju nama a nije/a to je
odgoj ili drugim riječima ro
i e i s a i i o u v e i k o
mjeri. Da potkrijepim ovo u
zeti ću za primjer dvije me-
ma, što oni u vrijeme rata
nisu bili. Oni su se, jedni i
drugi, za vrijeme rata, borili
proti uskrsnuća Jugoslavije.
Da je to bilo tako svjedoči i
činjenica, da je sam Mihaj
lović izjavio, da su njegovi
neprijatelji: "partizani (kao
federaliste, mi dodajemo), u
staše, muslimani i Hrvati' (o
vih troje kao protivnici Ve
like Srbije mi dodajemo)".
A kako se Mihajlović tom pri
likom kad je to pred .En
glezima izjavio najpogrd
nije izrazio o samim Englezi
ma, to je izazvalo oštru pro
e s n u n o u S i W i n s o n
Churchill-a, koju je g. Smith
Pavelić u svom članku u cije
losti iznio. Izbjegli srpski pis
ci i političari tu notu nikada
ne spominju, pa tako zavode
u bludnju i svoj vlastiti na
rod i na neistinama i prešući
vanju istine stvaraju legende
i obmanjuju sami sebe, svoj
narod i ostali svijet.
Članak g. Smith Pavelića
sadrži još i sijaset slabo po
znata materijala, koji4 osvjet
ljava odnose Mihajlovića i iz
bjegličke vlade s Britancima,
pa zato predstavlja vrijedan
prilog za pisanje povijesti o
u o s o v e n s k i z i v a n i a
za vrijeme rata. Ostović
ni dobro poznate obitelji sa
jednakim brojem djece, jed
nakim prihodima i jednako
dobre društvene i zajedničar
ske obitelji. Za bolje razumje
vanje i kako se ono kaže da
se neuvredi nikoga, imenovati
ću jednu obitelj sa A, drugu
sa B. Obadvije ove obitelji bi
le su na svakoj našoj prired
bi uvijek zajedno, uvijek ve
sele, jer su obadvije volile na
še pjesme, našu tamburicu,
naše predstave i n a e obi
čaje. Obadvije obitelji dolaze
iz jednog mjesta iz stare kon
tre i uvijek su bili zajedno
sa jednom iznimkom, a ta je:
što je obitelj A uvijek sa so
bom imala i svoju djecu,
(njih 4) a obitelj nikada.
Djeca odrasla, postali obitelj
ski ljudi i žene, imadu svoje
djece i što vidimo? Od obi
telji A svi su članovi H.B.Z.
i kad dodju na zabavu, izlet
ili bilo što naša društva pri
redjuju, treba im dugački
stol da .se smjeste oko njega
i svi vazda zajfdno dolaze i
odlaze, ali su uvijek kod svog
naroda i sa svojim roditelji
ma, koje štuju i ljube kano
i dok su maleni bili.
Od obitelji samo je maj
ka još u Zajednici (otac je
umro) a od djece i unučadi
nitko. Nema ih na nijednoj
našoj priredbi i nikad ih ne
vidimo medju sobom, nemari
što mi radili, gradili ili slavi
li. Svi su se sasma odbili pd
svog naroda, pak i svoju maj
ku vrlo, vrlo često kad po
sjete i ako ona od njih ništa
netraži. Jesu li kriva djeca,
koja su bila dosta dobra dok
su bili maleni, ili su krivi ro
ditelji, koji ih nisu nikad po
veli sa sobom da vide kako
se naš narod zabavlja, da se
upoznajy. sa našom pjesmom,
n a o a u i o n a o
kulturom i sa našim narod
nim običajima? Bar ja mi
slim da su krivi roditelji, ko
ji su ostavljali svoju djecu
kod kuće ne sam6 kad i kad,
već uvijek. Djeca odrasla,
spoznala se sa običajima dru
gih narodnosti kud su ih nji-*
hovi prijatelji poveli i nezna
jući da i njihov narod imade
nešto takova ili moguće i ne
što ljepšega, ostali su kod
stranog naroda i odtudjili se
od svoga s kojim ga roditelji
nikad ni pokušali nisu upo
znati. Naša narodna poslo
vica kaže: "Savij granu dok
je mlada, pak će rasti kud
joj dadeš smjer". Djeca obi
telji A i makar imadu svoje
obitelji, još su uvijek djeca
svojih dragih roditelja i po
nosni što su članovi ove ma
lene, kano i one velike hrvat
ske obitelji Hrvatske Brat
ske Zajednice.
Ima doduše i takovilf, koje
su roditelji dobro odgojili i
sa sobom ih vodili svud, pak
ipak su se odtudjili od svega
našega, no ti i takovi su rijet
ki ili imadu dobar razlog da
su takovi.
S a v o a e n i n a o v o
rom i bratskom susretljivoš
ću može se brzo dobiti našu
omladinu da se primi druš
tvenog rada i da bude aktiv
na. Ali ako ćemo se mi sami
od njih držati po strani i u
vijek samo kritizirati da ne
će ništa raditi, e bogami, do
goditi će nam se kano i onoj
obitelji B: Odbit ćemo ih od
sebe i ubiti i ono volje što
su imali u njima za društve
ni rad. Okolina isto mnogo
djeluje u odgoju mladeži u
malenim mjestima gdje ima
de veći broj našeg naroda vi
dimo aktivnu našu mladež,
jer je uvijek medju svojim
narodom i spoznata sa svim
što je dobra u njem. Vidimo
ih na zabavama kako ljepo
plešu naša narodna kola, i
madu tamburaške zborove, a
i pjevaju naše pjesme, a red
ko se nadje koji da negovori
hrvatski u velikim gradovi
ma je sasma drugčije gdje
naš narod živi u onom vrt
logu svenarodnom i redko ka-1
12. ožujka 1958^
da dolazi medju svoje.
Sjećam se dok sam bio u
čitelj sokolskog pomladka u
Chicagu još prije 45 godina-,
da su mi djeca naših hrvat
skih roditelja govorila u ve
likoj većini češki a ne hrvat
ski i makar je bar kod so
kolstva vazda prevladavala
hrvatska riječ svud i svagdje.
Tu je dakako kriva bila u
lica, na kojoj su se djeca i
grala sa češkom djecom, ko
ja su ali sva govorila češki i
makar su im ne samo rodi
telji već i djedovi bili rodjeni
u Americi. Ovo je, rekli smo,
kvarilo našu hrvatsku djecu,
a trebalo je naše starije pod
učiti kako se čuva narodna
svijest.
Kad netko misli da su sa
mo naša djeca takova da se
nedruže sa svojim narodom
ili čak da se stide svog na
roda i svog imena, a sva dru
ga da su dobra i taj se vara,
jer toga imade u svakom na
rodu i u svakom mjestu ili
kako se ono veli: "U svakoj
pšenici ima kukolja".
Da smo mi ranije imali
razne vrste certifikata kako
ih imamo danas, mi bi mogli
imati ne samo dvije, nego i
pet stotina hiljada članova u
našoj H.B.Z. i naša mladež
bi bila listom sva u njoj. I
mao sam prilike čuti mnogo
puta kad sam pokušao dobiti
kojeg mladića ili djevojku u
društvo, gdje mi je sa nekim
prezirom dobačeno: "Šta u
vašu Zajednicu? Moj otac i
mati su u njoj već 40 godina
i još uvijek plaćaju čak
šta više, plaćaju više nego su
plaćali kad su pristupili". Da
nas nam se nemože to doba
citi Danas možemo našim
mladjima preporučiti sve što
im nudjaju razne druge osi
guravajuće organizacije i in
surenci i još im možemo pre
poručiti, da mogu kod svoje
Zajednice biti osigurani na
10,0000 dolara i da uplate za
tu svotu mogu u svojem slo
bodnom vremenu zaraditi kod
svojeg odsjeka i Zajednice,
ako nad ju jednog ili dva no
va člana mjesečno. ^Pokušaj
mo sa lijepim riječima i ja
sam siguran da ćemo uspjeti.
Moguće ne sto posto u sa
mom početku, ali je sigurno
da će rezultat biti bolji nego
je bilo do danas u koliko se
to tiče zauzetnosti naše mla
deži za naše ustanove i za
samu HBZ. Ja sam siguran,
koliko ja dolazim u doticaj
sa omladinom našom, da će
ona prihvatiti svaku lijepu i
korisnu ideju ako joj se ista
prikaže u pravom ruhu i sa
lijepim i bratskim riječima i
ako joj se sa strane naše po
dje bratski u susret. Poku
šajmo najprije kod svojih, a
onda pomognimo onima, koji
svojih nemaju i neće nam bi
ti žao.
Uvijek dobacivati kako na
ša mladež ništa nevalja, nije
ni lijepo ni korisno i neće do
vesti tu omladinu bliže k na
ma, već će ju još dalje otje
rati od nas.
Kod nas u Detroitu ide sve
na bolje kod naše omladine,
koja se je počela sve više za
uzimati za društveni rad, pak
ako im u svem dobrom radu
pomognemo i pružamo dobre
savjete imati ćemo svi od to
ga koristi, što se doma
(gradnje) tiče moramo znati
i to, da ako oni i nedoprina
šaju danas koliko se od njih
očekuje, oni će trebati da za
dugo poslije nas, isplaćuju
taj dom, čiji opstanak je od
visan od njih i samo od njih.
Toliko sam želio da u do
broj namjeri rečem u obranu
naše ljepe omladine, pak mo
lim ako se je tko našao po
godjen da oprosti, jer ja ni
sam imao nikoga posebice na
misli, već sam iznesao svoje
mišljenje, o po mojem sudu
neopravdane prigovore našoj
omladini, našoj djeci.
Sa bratskim pozd ravofll
svemu članstvu jesam i osta
jem iskreni prijatelj naše o
mladine,
Josip Dobrinee
Naši odsjeci za sve svojci
društvene radove valja da se
obrate na tiskaru Hrvatske
Bratske Zajednice. Naše član«
stvo podiglo ji, tiskaru, d*
svima služi. \n\n SBCOND CbABS MAIL. PRIVILEGES AUTHORIZED AT PITTSBURGH, PENNSYLVANIA
Dopkl ne mtejo nikojem linteja. WJa »wwž
Philip Vukelich, Croatian Editor of "Zajedničar"
3441 FORBES STREET Phones: MU 2-4470—MU 2-4471 PITTSBURGH IS, PA.
Official Organ of the
Croatian Fraternal Unto
of America
Published every Wednesday by the
CROATIAN FRATERNAL UNION