OCR Interpretation


Zajedničar = Fraternalist. [volume] (Allegheny, Pa.) 1894-current, August 27, 1958, Image 2

Image and text provided by Ohio History Connection, Columbus, OH

Persistent link: https://chroniclingamerica.loc.gov/lccn/sn84024547/1958-08-27/ed-1/seq-2/

What is OCR?


Thumbnail for

Strana 2.
N
SMMBO gkMflo
Hrvatske Bratske Zajedntoe
a AiiMfid
Izlazi svake srijede. Izdaje ga
HRVATSKA BRATSKA ZAJEDNICA
Nemarnost
EPOTREBNI prigovori. Prigovori nepra
vedni u s 1 e nemarnosti ili propusta
društvene dužnosti radi fesa stradaju ne
dužni. O ovom nevolimo pisati, da ne stva
ramo od slabog gore. U pitanju su objave
zabava i proslava, koje objave rado donosi
mo, jer to su aktivnosti naše organizacije,
to je naš društveni život. U koliko više ima
mo raznih priredbi toliko je naša narodna
aktivnost agilnija i zamašnija, a život nam
je, kao narodu, življi, veseliji i bujniji.
Dogadja se, da ne primimo objavu i za
veće proslave ili pako primimo predobjavu
par mjeseci prije i to je sve. Mi ne možemo
sve na umu držati. Puno je toga. Tko će
sve zapamtiti. I kad objavu ne donesemo,
jer nismo bili obaviješteni, krivi se urednika,
da je promašio ili da nije htio objaviti. Član
stvo nezna što je zapravo u stvari, ali izvje
stitelj to znade i prešućuje istinu, da ga se
ne okrivi radi propusta.
Znajući pak, kako su naši tajnici zapo
sleni, uz svoj svakidanji posao i brigu, još
i sa vodjenjem odsječnih poslova, nastojimo
da im dolazimo u susret i na pomoć. Teška
radnička ruka teško piše ili umoran čovjek
ne može dobro da misli i stavlja na papir.
Sve to uzimljemo u obzir. Takovima mi sa
mi složimo objave, ali ipak treba da znamo
kakova je priredba, gdje i kada će biti i o
čemu se radi. Naši tajnici to znadu i tako
zajednički suradjujemo. Nego, ima ih koji
zaborave ili pako propuste da nam bilo što
jave, već kad je kasno oni uopće i ne jave.
Razumije se, da urednik nije sam došao na
stvar i nije objavio.
Zadnje vrijeme dogadja se i to, da taj
nik ili izvjestitelj, makar i mršavu vijest,
pošalje na engleskog urednika, koji stvar
sam uredi kako treba, a hrvatski o tome ne
zna i nije ništa učinio. Eto opet prigovora.
Još jedno: neki tajnici kad šalju objave
bilo o čemu, neće da ispitaju ili promisle da
bude točno, pak promaše datum ili krivo na
pisu imena, firmu i t. d. Kad mu se pri
govori, evo ga sa ispravcima. Dabome, svi
su krivi samo nije onaj koji jp krivi dopis
poslao. Neki pak traže da sve bude štam
pano kako je on nabacao na papir i kako
nevalja.
Braćo moja, malo više opreznosti 1 paž
nje, pak će sve biti u redu, jer mi zbilja želi
mo da svakom pomognemo. Zato šaljite ob
jave u vrijeme. Napišite sve "Sto se treba
znati. Pazite da su vam objave jasne i čit
ljive, naročito imena, imena ulica i firmi.
Kad tako lijepo napišete uzmite svoj dopis
pak ga pomno pročitajte, da nije što izmak
lo i pogreške ispravite, pa će sve biti u redu.
Milo za drago
DOBAR
je naš narod, ali ima i čudnih lju
di, koji traže i očekuju usluge, da im se
donose na tanjuru, česa oni ne uvažuju. Na
ovom položaju mnogo smo toga doživili i i
skusili, pak stanovite ljude poznamo u dušu.
Sve traže, sve očekuju, a ništa nedaju. Sto
je još gore ovakovi ne vraćaju milo za dra
go, nego za uslugu podvalu i protiuslugu.
Ovdje u Americi imamo našu lijepu kul
turnu ustanovu: "Američko Hrvatski Pje
vački Savez". Svrha je Saveza da održava
sklad i dobru volju medju pjevačima i da
drži na okupu i pomaže pojedina pjevačka
društva. Vodje Saveza i pjevača moraju da
su prožeti, kao kulturni ljudi, ljudskom fino
ćom, da su ugladjeni, širokogrudni i nepri
strani. To je kulturna odlika čovjeka. Soli
darnost pjevača je velika vrlina potrebna za
napredak. Ukratko: pjevači treba da rade
u duhu bratske ljubavi i čovječnosti prema
svakom pojedincu i svakom narodu. Kao
što je glazba skladna i medjunarodna, ta
kovi i pjevači trebaju biti.
U vodstvu pjevača mnogo toga manjka
i glavni uvjeti se zanemaruju. Nije dovolj
no samo skladno pjevati, treba uskladiti
svoj život u duhu pjesme. Drugim riječima,
da se svaki drži načela: "Tko pjeva zla ne
misli". Medju pjevačima nesmije dominirati
politika i strančarstvo.
Mi smo uvjek imali posebni topli osjećaj
za pjevače. Pomažemo pjevačke zborove i
Pjevački Savez. Za naše usluge doživismo
gorko razočaranje. Takovo razočaranje o
sjetismo i na minuloj konvenciji. Radili su
za druge ne za svoje prijatelje u grupi, ko
ja se za njih zalagala i pomagala ih. Istupi
li su kao veliki "narodnjaci", da ne rečemo
što gore. Takova politika nevalja.
v Prije nas netko ovdje reče: "Nisam ja
lud da gradim svoje neprijatelje". Imao je
pravo! Svakom je teško, pa i nama, da diže
mo i pomažemo one, koji nas i naše prija
telje ruše.
Toliko da se razumijemo.
ZAJEOINICAIR
D«pM w Tnte)a bDcaJmii Maja. tel)« »*ru—:
STREET Phones:
joj-
MU 2-4470—MU 2-4471
PBNNSTLVANUf
IS, PA.
Odlučnije ...
/^"sDLUČNIJE protiv nepravilnosti. Prije
nego zagrizemo u ovu jabuku želimo re
ći, da sjekira sama sebi bat usječe da ju po
glavi tuče. U suglasju ove mudre narodne
izreke, kojom se misli reći, da čovjek sam
stvara sebi neprilike i neprijateljstva gdje
mu to baš netreba. U tome su jednaki mali
i veći ljudi. Još ovi veći prave veće greške,
jer su umišljeni da oni bolje znadu od obič
nog smrtnika.
I ovo je jedna pametna, koju ste već ču
li: "Kaži mi s kim se družiš pa ću ti reći
tko si". Znači da se uvijek jednaki nadju,
razumiju i druže se.
Jedan pametan čovjek napisao je knjigu
i dao je naslov: "In vino Veritas". Naša pak
riječ kaže: "U vinu je istina". "Veritas",
ali, često znači: Klevetanje.
Mi tvrdimo i govorimo da je čast biti
član Hrvatske Bratske Zajednice. I jest! Za
jednica je lijepa, plemenita, velika i najveća
organizacija hrvatskih iseljenika. Ona već
64 godine vrši veliku čovječansku, rodoljub
nu i prosvjetnu ulogu medju svojim iselje
nicima i ona je uvijek pomagala borbu svog
hrvatskog naroda za pravicu, za. dostojan
stvo čovjeka, ravnopravnost i slobodu svoga
naroda, uz davanje materijalnu pomoć sta
rom kraju.
A mi kafcwno: velika je čast biti član 53a
jednice, a još je veća čast biti glavni odbor
nik ili vodja Zajednice i svoga naroda u
Americi. Mi smo ponosni na ovoj časti, jer
je to nešto najveće što smo mogli postići i
dobiti od svog dobrog naroda. Zahvalni smo
narodu i zato po savjesti i po srcu služimo
i Zajednici i narodu što bolje umijemo i mo
žemo.
Ima stara riječ: "Glas naroda glas
božji" (ili latinski: Vox puli vox Dei).
Drugim riječima: Sto narod hoće, to je vo
lja božja.
Istina. Samo treba razlikovati. Nije "glas
božji" svaka vika, buka i buna. Nije ni krivo
kletstvo, optuživanje i klevetanje, pa i ako
viču i buče tisuće i tisuće ljudi: za krivicu
i nepravdu mogu vikati. Pravi glas naroda
taj ne viče svagda, a rijetko se čuje glas
no pravi glas naroda to nije ono što
svijet viče i buči, nego je glas naroda, ono
što narod u duši nosi, što narod misli. Ko
liko puta stotine ljudi jedno viču i buče, a
svaki pojedinac znade u duši, da za krivicu
viču! I ničega se taj čas ne boje, koliko se
boje toga, da jedan drugome ne pogleda u
dušu, jer bi u duši našao glas za pravicu,
glas božji, a to je i pravi glas naroda.
Taj i takav glas naroda čuli smo na mi
nuloj konvenciji. Delegati su u duši osjećali
da budemo zajedno birani, iako na dvije li
ste, i, da zajedno radimo i iskreno suradju
jemo. Mi se toga držimo i želimo iskrenu
suradnju, nikoga ne mrzimo, svakom želimo
dobro za dobro svoje i svoje Zajednice. Ako
nešto velimo, kažemo u dobroj namjeri da
se zlo suzbija i pogrešno ispravlja.
Svaki normalni čovjek gospodar je svo
jih čina. Može se odlučiti, da učini dobro
ili zlo. Može birati jednu i drugu stranu
Svako ljudsko srce je biračka kutija.
Pred nju stanemo svakog dana po nekoliko
puta. Imamo puno pravo baciti u jednu ili
drugu kutiju.
Ljudi su slobodni više, nego misle. Ne bi
to trebalo dokazivati. Najbolji dokaz jest:
poslužiti se slobodom.
Ako treba dokaz onda nam ga pruža vla
stita nutrina. Osjećamo svi, da možemo, sa
mo ako hoćemo, ići desno mjesto lijevo. Mo
žemo, ako hoćemo, otvoriti ili zatvoriti oči.
Možemo šaku stistnuti ili otvoriti. Možemo
misliti na brata mjesto na sestru. Možemo
misliti na dobro mjesto na zlo.
Svaki put, kad to činimo, izvršili smo
svoju volju. I osjećamo da smo to učinili.
Naravno, svatko nekad zapne u "nečiju
zemlju". Na jednu stranu vuče ga tijelo, na
drugu vuče savjest. Netko se pusti, neka ga
vuče ono, što je jače. Netko prihvati ja
kom rukom i upravlja svoje korake, kamo
on hoće. Prvi ne dokazuje, da nema slobode
odlučivanja. Ali dokazuje, da je sloboda po
trebna, ako čovjek želi ostati čovjek.
Ima slučajeva, kad čovjek nije više u
stanju biti gospodar sebe. Ne samo abnor
malni ljudi, nego i normalni, dožive časove,
kad nisu više odgovorni. Nekoga srdžba to
liko zanese, da nezna što govori, što radi.
Imamo braće kraj sebe, koji bi mogli,
štono riječ, živjeti kao bubreg u loju, ali im
srdžba otrovala srce i pomješala um, pak si
sami stvaraju pakao na zemlji. I braći svo­
"ZAJEDNIČAR"
UPOZNAJMO SVOJU ZAJEDNICU
V.
Martin Krasich, glavni blagajnik
TERM CERTIFIKATE
Ođ svog osnutka 1915., Pomladak Hrvatske Bratske
Zajednice je pružio najbolje i najjeftinije osiguranje za pre
ko 100,000 svojih članova. Pomladak je bio uvijek savre
men, te u duhu vremena modernizirao i proširivao vrsti svo
jih certifikata.
Posljednja i najznačajnija promjena je od 1. decembra
1955., kad je uveden Commissioners Standard Ordinary (C.
S. O.) 3% Term do 18 godina certifikat.
Glavna oznaka novog Term ugovorit je uklanjanje po
stepenih osmrtnina. Nadalje ostaje samo temeljna svota o
smrtnine u iznosu od 600 dolara, za koju jamči Zajednica,
da će ju isplatiti u slučaju smrti nakon navršene prve go
dine. Jedino u slučaju ako dijete umre prije, nego je na
vršilo šest mjeseci i jedan dan, isplatiti će se jedna četvr
tina gornje svote.
Uplata na Term certifikat iznosi samo 25 centi na mje
sec, bez obzira na godine kod stupanja u članstvo, od koje
svote gnijezdo zadrži 5 centi, a ostalih 20 centi pošalje na
glavni ured. Iznimka tome je, da Sa prvi' mjesec šalje
cijelih 25 centi na glavni ured.
Taj povoljni način osiguranja je još više olakšan dru
gim pogodnostima izvan obaveza o osiguranju:
Svi molitelji upisani nakon dana rodjenja do šest mje
seci starosti imaju pravo na potpuno uplaćenu jednogodiš
nju Članarinu pod uslovom, da je barem jedan od roditelja
Član Hrvatske Bratske Zajednice.
Već više od četvrt stoljeća Pomladak oprašta godišnje
pet mjeseci članarine. Ne postoji nikakova zapreka, da se
i dalje provodi. Na taj način član uplaćuje svega sedam
mjeseci članarinu za čitavu godinu. Jedini uslov je da uživa
tu pogodnost, da je bio članom u toku prošlogodišnjeg de
cembra.
Tome treba dodati, da će svaki član prigodom prelaza
u odraslo članstvo primiti kredit od 50 centi za svaku go
dinu članovanja.
Na taj način pogodnosti u vezi certifikata na'tako za
mašnu svotu od 600 dolara, stajati će jedva 11 centi mje
sečno.
Prema tome Hrvatska Bratska Zajednica daje djetetu
uz to osiguranje još mogućnost, da bude osigurano na je
dan ili više drugih stalnih certifikata. Član Pomlatka može
da posjeduje samo jedan Term Certifikat.
Stalni certifikati mogu biti zamijenjeni sa Twenty Year
Endowment na 20 Year Pay i obratno. Term certifikat ne
može biti promijenjen.
OBITELJSKI PLAN OSIGURANJA
Pod ovim planom osiguranja svi članovi obitelji, koji
imaju pravo na osiguranje, osigurani su na temelju jednog
certifikata sa samo jednom uplatom. Takva uplata temelji
se na starosti glavara, koji stoji na čelu obitelji i u certi
fikatu poznat je kao "Payor" (onaj, koji plaća).
Uplata se ne povišuje zbog broja članova u obitelji ona
je jednaka bez razlike, da li se radi o broju djece prije da
tuma osiguranja, ili se djeca pribrajaju nakon toga datuma.
To je zato, što je cijela obttelj osigurana pod jednim ugo
vorom, sa jednom uplatom za »ve i tako uplate su mnogo
manje, nego da se svaki član obitelji zasebno osigura.
Payor ima potpunu kontrolu od certifikata za vrijeme
svoga života, a nakon njegove smrti kontrola prelaaS na naj
starijeg preživjelog člana obitelji.
(Nastavak na 3 strani)
DR. ANDRIJA ŠTAMPAR
Pavle D. Ostović
26. lipnja (juna) umro je u Zagrebu Dr. Andrija Štam
par, predsjednik Jugoslovenske Akademije Znanosti i U
mjetnosti. Njegovi posmrtni ostaci bili su izloženi u auli
Jugoslovenske Akademije Znanosti i Umjetnosti 27. lipnja
(juna), a 28. je sahranjen u obiteljskoj grobnici na Miro
goju u Zagrebu. Bilo je mnoš
tvo vijenaca kako kod tih uporna borba proti alkoholiz
tužnih prilika biva, I ma brzo se pročulo, pa je već
Njegova udovica, gospodja i 1918. godine, čim se je Hrvat
Desanka, rodjena. Gjermano- ska zajedno sa Slovenijom,
vić, primila je izraze saučee- Bosnom, Hercegovinom i Voj
ća sa svih strana svijeta, a vođinom odcijepila od Au
u domovini od predsjednika strije i Madžarske i osnovala
Tita i svih drugih visokih suverenu državu Slovenaca,
državnih funkcionera, te od i Hrvata i Srba sa sjedištem u
mnogobrojnih znanaca i pri- Zagrebu, koju profesor Slo
jatelja.
Obitelj Štampara porijek
lom je iz Like, ali se preselila
u Slavoniju, gdje se je pokoj
ni Andrija rodio. Medicinske
nauke svršio je u Beču, koji je
onda bio na glasu kao centar
medicinske znanosti u svijetu,
gdje je diplomirao 1911. go
dine. Još kao student Dr.
Štampar se intenzivno bavio
socijalno-medicinskim proble
mima, kojima je kasnije po
svetio svoj život.
Njegovo živo interesovanje
za te probleme, kao i njegova
v
bodan Jovanović u kratko zo
ve Hrvatskom, i koju je Srbi
ja, kao suverenu priznala, po
stao njenim zdravstvenim sa
vjetnikom. Imao je onda tek
30 godina. Odmah nakon pro
glašenog ujedinjenja sa Srbi
jom, Dr. štampar
SAZIV SJEDNICE GL ODBORA H. B.
I
U suglasju naših pravila, točke broj 44, pozivlju
se članovi Nadzornog Odbora na redovito polugodišnje
zasjedanje, koje počima u Glavnom Uredu Zajednice
u utorak u 9 sati u jutro, dne 2. septembra 1958. go
dine.
U isto vrt^eme, pozivlju se svi članovi Glavnog
Odbora Hrvatske Bratske Zajednice na redovito polu
godišnje zasjedanje Glavnog Odbora, koje počima u
Glavnom yredu Zajednice u ponedjeljak u 9 sati u ju
tro, dne 8. septembra 1958. godine.
je,
je
on postao načel­
nikom. To mu je otvorilo mo
gućnosti, da vodi i stvara, a
V. I. Mandich, glavni predsjednik
Joseph Bella, glavni tajnik
MIlan Skrtic, predsj. Nadz. Odbora
Sylvia Njkslc, tajnica Nadz. Odbora
ne samo da sluša i pomaže.
I on se je dao na posao
svom svojom mladenačkom
snagom i svim svojim odu
e v i e n e o k i v a ča n o v i
puteva. štamparu ifi kod to
ga pomagala njegova neobič
na bistrina pogleda i još ne
običnija sposobnost, da uoči
ono što je najhitnije u ne
obično zamršenoj situaciji,
kakva je onda bila na pod
ručju narodnog zdravstva u
cijeloj Jugoslaviji. Trebalo jc
upravo početi iz ničesa, a kod
toga još i bez uvježbanog per
sonala, koji je trebalo vježba
ti i odgajati. Ali se Dr. štam
par nije dao smesti. On se
narodnom zdravstvu posvetio.
I odmah počeše nicati, Insti
tuti za suzbijanje zaraza, dis
panzeri za dojenčad i malu
djecu, školske poliklinike. U
Zagrebu otvara prvi anti
tuberkulozni dispanzer, u Tro
giru Institut za ispitivanje i
suzbijanje malarije, u Skop
lju Institut za Tropske Bo
lesti, i tako dalje, ko bi ih
sve nabrojio. Dr. štampar se
je naročito ponosio svojim In
stitutom za Malariju u Tro
giru i Tropskim Institutom u
Skoplju, u kojima su i mno
gi strani stručnjaci radili, bi
lo da nam pomognu, bilo da
se koriste našim iskustvom.
God. 1927. osnovao je Higi
jenske Zavode u svim glav
nim središtima države, a Za
vodima su bili podredjeni Do
movi Narodnog Zdravlja, ko
ji su imali brojne zdravstve
ne stanice za suzbijanje ma
larije, spolnih bolesti, tra
homa, i tako dalje, štampa
rova je higijenska služba, ka
ko je rekao Dr. E. Nežić, naj
idealnije objedinjavala liječe
nje sa suzbijanjem bolesti i
zaraza. Za Štamparov rad i
nastojanja živo se je intere
sirala Higijenska Sekcija biv
še Lige Naroda, kod koje je
Dr. Štampar uvijek nailazio
na najveću podršku, cijenjen,
kao jedan od najuvaženijih
s o i a Ino-medicinskih rad
nika. Isto tako je Dr. štam
par imao veliku pomoć od
Rockefellerove Fundacije či
jom je pomoću podigao ško
lu Narodnog Zdravlja u Za
grebu, koja mu jc čitavog ži
vota ostala najmilije mezim
če i koja sada nosi njegovo i
me, te Centralni Zavod u Beo
gradu. Osnovao je u Zagrebu
i Školu za Sestre Pomoćnice
(Nursing School), koju je
zadnjih godina podigao na Vi
šu Školu.
Medjutim, kako reče Dri E.
Nežić, a mi to znamo i od
samog pokojnog prijatelja Dr.
Štampara, rovarenja i pod
metanja su neprekidno radila
od prvog dana kad se Dr.
Štampar pojavio u Ministar
stvu u Beogradu, a to se na
ročito pojačalo nakon Radi
ćeva ubistva u parlamentu u
Beogradu. Neki su mu bili za
vidni na uspjehu, a nekima je
bilo krivo što je Hrvat, a bi
lo je i takvih kojima je bilo
krivo, da se brine za zdrav
lje Makedonaca. Intrige su u
spjele i Dr. štampar je uklo
n e n s e s a n a e n i k a
stvarno onemogućeno mu je
bilo da aktivno radi. A već
1931. godine je umirovljen u
svojoj četrdeset i drugoj go
dini života, u naponu snage.
Onemogućen u svojoj vla
stitoj zemlji, štampar je ot
išao po želji Lige Naroda kao
njen stručnjak u inozemstvo.
Najviše je vremena proveo u
Kitaju, da a o organizira
zdravstvenu službu, a putovao
je i po Evropi, Aziji i Ame
rici, gdje je držao predava
nja iz socijalne medicine. I
ako je odmah nakon umirov
ljenja izabran za profesora
Zagrebačkog Medicinskog Fa
kulteta, Beogradu je trebalo
punih osam godina, da taj
izbor potvrdi, i potvrdio ga
je 1939. godine tek kad je
Hrvatska Seljačka Stranka
dolazila na vlast. Te se je go
dine vratio n Zagreb, ali je
zatim ubrzo buknuo drugi
svjetski rat i Nazisti odveli
štampara u Graz, u Austriju,
gdje su ga internirali. Poslije
rata se vratio u domovinu,
gdje je kao profesor, pa de
kan Medicinskog Fakulteta,
te Predsjednik Jugoslovenske
Akademije Znanosti i Umjet
(Nastavak na 3. strani)
1919.
godine, prešao u Beograd u
Ministarstvo Socijalne Politi
ke i Narodnog Zdravlja, gdje
je na njegov zahtjev osnovan
samostalan odjel sa Higijenu,
kojemu
Od Glavnog
Predsjednika
U ranijim mojim člancima opisao sam putovanje kroz
nenapučene države sjevero-zapada Amerike. Gdje god smo
zaustavili, pa makar na kratko vrijeme medju našim član
stvom, zanimalo me je uvijek doznati o životnim i društve
nim prilikama. U Rock Springs bio sam takodjer znati
željan doznati, kako su naši prvi doseljenici došli u ovo mje
sto udaljeno stotine milja od nikuda, u sredini pustoši izme
dju dva gorska vijenca. Rečeno mi je, da su agenti ugljeno
kopa nagovarali čitave grupe doseljenika već kod ulaza u
Ameriku u New Yorku ili Philadelphiji, da dodju u Wyoming,
obećavši im stalno zaposlenje i velike nadnice. Tako su, eto,
grupe naših Dalmatinaca, Gorana i Ličana dospjevali u
Rock Springs. Kad su već jednom stigli i dobili zaposlenje,
nije preostalo drugo, nego pomiriti se sa sudbinom i graditi
sebi novi život pod najtežim prilikama.
Kopanje mekog ugljena je skoro posve prestalo. Da 11
će rudokopi opet proraditi ili ne, veliko je pitanje, no u
medjuvrijeme organiziraju se raznoliki manji industrijski
pothvati tako, da dok stariji životare od penzije, mladji još
uvijek mogu naći po nešto zarade.
Interesiralo nas je takodjer doznati, kako je ovaj grad
dobio ime Rock Springs, kad niti smo vidjeli nekih stijena,
niti izvora. Našoj znatiželji je zadovoljio brat Frank Ple
mel, koji nam reče slijedeće:
Pony Express je igrao veoma važnu ulogu u saobraćaju
i prenosu pošte polovicom 19. stoljeća. Njihov put preko ve
likih i dalekosežnih ravnica bio je prokrčen po izvidnicima
(scouts), tražeći vodu i pašnjake, koji bi služili kao stanice
Pony Expressa jahača, gdje bi jedan otpočinuo, a drugi na
stavio putovanje. Po prilici tri četvrtine milje sjeverno od
sadanjeg grada Rock Springs, Wyoming, ti su prvi brzi ja
hači pronašli izvor svježe vode, koji je izvirao ispod prave
zidine stijena sa lijepim pašnjakom u neposrednoj blizini.
Ovim je poštanskim jahačima ovo mjesto bilo poznato kao
"rock springs" ili izvor iz pećine. Kad je željeznica Union
Pacific bila izgradjena, stanica kod tog mjesta je takodjer
bila nazvana Rock Springs, a oko te stanice i izvora bio je
izgradjen grad Rock Springs.
Kasnije, Union Pacific Coal Company bušila je za vo
du jednu milju sjeverno od grada u blizini glavne ceste sa
sjevera. Zgrada i sisaljke za vodu su još i sada tamo, ali
od kad je ugljenokop zatvoren, crpe samo toliko vode, ko
liko je potrebno za kompanijsku električnu centralu, koja
opskrbljuje grad i susjedna mjesta sa elektrikom za rasvje
tu i pogon. Izgleda, da se je kod bušenja za vodu prodrlo
u originalni Pony Express izvor, jer je prestao teći. Mjesto
ovog originalnog izvora još se i danas tamo nalazi ispod
pećina, dosta je dobro uščuvano, može se pregledati i lahko
ustanoviti, kako je grad Rock Springs dobio svoje ime.
Još nešto od velikog značaja za naše članstvo u Rock
Springs i vrijedno zabilježiti, jest ovo: Naša su se društva
pobrinula, kupila i ogradila posebne dijelove zemljišta na
gradskom groblju za pokop članova naših odsjeka. Tako
smo vidjeli na groblju ogradjeno mjesto već napunjeno po
kojnicima, članovima odsjeka broj 374, kao i novi tek ne
davno kupljen posebni dio zemljišta, lijepo ogradjen, sa ka
menitim križem u sredini, u kojem je križu isklesan natpis,
da je to groblje odsjeka broj 374 "Gospe Rozarije".
Osim malih iznimaka nekoliko obiteljskih grobnica, ve
ćina naših umrlih članova počiva na ovim posebno ograđje
nim predjelima gradskog groblja, što je svakako vrijedno
svake pohvale i što nismo našli nigdje drugdje u Americi
ili Kanadi.
Rečeno nam je, ako krenemo na put prema Denveru,
Colorado, rano u jutro, da ćemo kroz Wyoming uz cestu
svakako naići na čitava hrda antelopa. Mi smo krenuli ra
no u jutro, no nismo bili dobre sreće. Provezli snio se preko
250 milja kroz Wyoming najviše ravnicom i sve što smo pu
tem vidjeli, jest bezbroj historijskih natpisa nekih zname
nitih dogadjaja za vrijeme seobe pionira iz istočnih pre
djela Amerike na sjevero-zapad.
Čim smo prešli granicu iz Wyoming u Colorado, našli
smo se opet u gorskom predjelu. Preostali dio puta do Den
vera je veoma zanimljiv, dijelom šumovit, a dijelom opet
kroz naslage crvenog kamena raznih oblika.
Sam grad Denver, Colorado, je velegrad i ništa se ne
razlikuje od naših velegrada na istoku. Tvornice na peri
feriji grada, a velike palače sa kancelarijama u sredini. U
večer imali smo sastanak sa članstvom starog odsjeka broj
12 "Sveti Jakov" i englesko-poslujućeg odsjeka broj 934
"Westerners". Dočekao nas je i večerom počastio brat Ma
to Zvonar, član Glavne Porote, sa svojom suprugom i sestra
Klara Kalčević.
Nakon pozdravnog govora brata Zvonara oslovio sam
prisutne u hrvatskom, a kasnije i u engleskom jeziku. Bilo
je njima i nama žao, da nismo mogli ostati medju njima
dulje vremena, no obećali smo, da ćemo to svakako jednom
drugom zgodom učiniti.
Ovaj dio države Colorado obiluje prirodnim ljepotama,
koje su nama naši svakako htjeli pokazati.
Roditelji Klare Kaloević, starina Franjo 1 njegova su
pruga Ana, okrijepili su nas lijepim doručkom rano u zoru
prije našeg odlaska iz Denvera, na čemu im srdačna hvala.
Nastavili smo putovanje kroz stočarske predjele Colo
rada za Nebrasku. Drugi dan oko podna zaustavili smo se
u gradu Omaha, gdje imamo tri naša odsjeka. Razgovarao
sam preko telefona sa odsječnim odbornicima, koje sam na
šao kod kuće.
Produljili smo preko cijele Iowe za Des Plaines, 111.,
na zemljište Dječjeg Doma, gdje se je na 4. jula održavao
redoviti godišnji piknik. Na putu kroz Iowu zatekla nas je
kod mjesta Atlantic poplava preko noći i rano u jutro. Pro
lom oblaka kakvih dvadesetak milja iznad mjesta Atlantic
nabujao je rijeku, da je uslijed poplave nekoliko manjih
mjesta uz rijeku, izgubilo život desetak stanovnika. Mi amo
mnogo puta čitali o poplavama, no ovo je prvi put u životu,
da smo svojim vlastitim očima vidjeli i uvjerili se, kako je
voda dobar sluga, ali strašan i neumoljiv gospodar.
Zaustavili smo se u gradu Des Moines i nazvali odsječ
ne odbornike, koje smo našli kod kuće, a posjetili smo tako
djer naš Joliet i zaustavili se na kratko vrijeme u društvu
brata Verovića, kod sestre Mary Pleše, udove bivšeg glav-'
nog odbornika i dugogodišnjeg činovnika u glavnom uredu,
pok. brata Josipa Pleše. ..
(Nastavak na 3. strani)
27. kolovoza 1958.
V. I. MANDICH
Predsjednik
Dvije tisuće milja Rock Springs«
Denver-Des Plaines-Pittsburgh

3441 FORBES
SBCOND CLASS MAIL. PRIV1LBOW AUTHORIZED AT PITTSBURGH,
Philip Vukelich, Croatian Editor of "Zajedničar"
Offldal Orpn of the
Croatian Fraternal (Jato*
of America
Published every Wednesday by the
CROATIAN FRATERNAL UNION i
PITTSBURGH

xml | txt